Dino Repeša:”Na našim prostorima prezime će mi uvijek biti otegotna okolnost”

Dino Repeša sin je proslavljenog bivšeg hrvatskog izbornika, ali i trenera brojnih klubova diljem Europe, Jasmina Repeše. Iako ima samo 26 godina, Dino je prethodnog ljeta preuzeo klupu češkog kluba USK Prag te je time postao najmlađi glavni seniorski trener u značajnijim europskim ligama. Repeša Junior zanat je učio kao asistent na klupi Cedevite, hrvatskoj U17 reprezentaciji te juniorskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

Bok Dino, kako si? Jesi li zadovoljan ulaskom u novu sezonu?

“Najprije, pozdrav svim čitateljima Crošarke. Rano je još za neke prve dojmove, tek smo na 1-0, no mogu reći da sam zadovoljan prijelaznim rokom gdje smo doveli samo dva igrača u vidu Prolete i Marića. Zadovoljan sam iz razloga jer prvog dana nakon završetka prošlogodišnjeg playoffa prezentirao sam ideju da se zadrži cijeli kostur ekipe te da se nadoda samo ekstra kvaliteta, a Proleta i Marić to jesu. Nisam htio da se bezveze uzimaju igrači samo radi broja da bi se zadovoljila neka forma. Druga stvar koja me veseli je pripremni period koji je bio sastavljen od nekih 45 trenažnih dana gdje smo uspjeli provesti sve ideje koje sam zacrtao, kako obrambeno, tako i napadački. Spremni dočekujemo sezonu.”

Koji su ciljevi kluba?

Ciljevi kluba su stepenica više nakon prošlogodišnjeg ulaska u playoff s 8. pozicije. To bi značilo gornja sredina tablice češke lige i da se izbjegne Nymburk odmah u 1/4 finalu, a onda je sve moguće. Razlika je jako mala između ostalih klubova, odnosno nije nemoguće da se sa 6. ili 7. mjesta iznenadi u četvrtfinalu.”

Kakva je jačina češke lige?

“Češka liga je prvo financijski jako stabilna  što pokazuje i broj te kvaliteta stranaca koja iz godine u godinu ide prema gore. S druge strane, dvorane su popunjene te vlada neka vrsta obiteljske atmosfere i jako je lijepo i ugodno igrati kako doma tako i u gostima. Nymburk je zadnjih 15 godina nedodirljiv na vrhu, strašno jaki sponzori te ljudi stoje iza tog kluba i nerealno je očekivati da će ih netko skinuti. Međutim, ostatak lige je dosta ujednačen, od 2-3 mjesta do 7-8. mjesta sve je otvoreno. Inače, prva 4 kluba igraju europska natjecanja. To su prošle godine bili Nymburk i Opava (Champions League), Pardubice (Fiba Cup), te Svitavy (kval. Za Fiba Cup), no ove godine će to biti samo Nymburk iz razloga što je savez odlučio dati ozbiljnu financijsku potporu svim klubovima koji igraju Alpe Adria Cup pa ih je tamo 5 ove godine. Moje je mišljenje da će opet sljedeće godine bar 2 ili 3 kluba igrati službena europska natjecanja.”

Na tvoj poziv iz Cibone u USK Prag je stigao Igor Marić. Kako bi nam opisao Igora u par rečenica?

Pokušat ću biti kratak i reći da je pravi lider koji je primjer mladim igračima kako na, tako i van parketa. To mi je jako bitno iz razloga što smo mi ekipa koja razvija mlade češke igrače te smo tako strukturirani. Igrački svi dobro znamo njegove kvalitete, ima to internacionalno iskustvo iz Slovačke koje je jako bitno, nije prvi puta van granice svoje države što često zna biti prepreka za pojedine igrače.”

Vječito pitanje djece poznatih roditelja koji se bave istim poslom: Je li ti poznato prezime bilo olakotna ili otegotna okolnost?

Na našim prostorima to će uvijek biti otegotna okolnost jer ima jako puno jala i moraš biti trostruko bolji od svog prethodnika da bi netko poštovao tvoj rezultat ili uspjeh. Odgojen sam da uvijek dam svoj maksimum i da na kraju svakog radnog dana mogu sebe pogledati u ogledalo i reći da sam zadovoljan napravljenim, onda postaje sasvim nebitno što netko drugi misli, odnosno uvijek ćete biti zadovoljni napravljenim.”

Godinama si radio u Cedeviti, je li te iznenadila odluka vodstva kluba da napusti Hrvatsku?

Jesam, i mogu reći da iz trenerskog-igračkog ugla je to jako loše za hrvatsku košarku iz razloga što se gube radna mjesta gdje je sve bilo posloženo kako treba. Samim time, igrači gube domaće tržište te moraju svoju sreću tražiti preko granice, u državama kao što su Rumunjska, Mađarska , Češka. Opet, iz drugog kuta, godinama su bili zapostavljeni od strane grada Zagreba i realno nikad nisu uspjeli pridobiti domaće navijače, osim u par navrata finala ABA Lige te Euroligaških utakmica. Ne bih mogao zamisliti da naprimjer jedan Nymburk ode iz Češke u Slovačku i tamo nastavi svoje poslovanje.”

Pratiš li domaću i ABA ligu? Kakvim ti se čine nove momčadi Cibone i Zadra?

Naravno da pratim, prvenstvo je nikad ujednačenije upravo radi razloga nestanka Cedevite. Ostaje za vidjeti da li su se gore spomenute ekipe stvarno digle ili je to radi nedostatka kvalitete u vidu Cedevite. Bit ćemo pametniji oko Božića.”

Koliko često kontaktiraš oca za savjet?

Pa iskreno, u zadnje vrijeme sve manje. Kad se čujemo pita me za sina i zaokupljen je samo oko toga trenutno. Pogleda ponekad moju utakmicu, prokomentiramo neke situacije, što opet ne znači da se uvijek slažemo, dapače, često dolazi do razlaza u idejama.”

Jasmin je zadnji angažman imao u podgoričkoj Budućnosti, čime se sada bavi u stanci između treniranja?

“Živi u Dubrovniku gdje nam je i obiteljska baza. Bilo je ozbiljnih pregovora ljetos od strane talijanskih klubova, ali nije bilo sredina koje zadovoljavaju njegove potrebe. Nakon 23 osvojena trofeja i 25 godina igranja Eurolige ili Eurocupa definitivno neće pasti na prvu. U međvremenu, jako je tražen na internacionalnim klinikama kao predavač i mogu reći da to jako voli, vrlo je detaljan te naravno samim time i poželjan za predavača.” 

Ne možemo zaobići bolnu temu hrvatske reprezentacije. Smatraš li da preko predolimpijskog turnira možemo izboriti nastup na OI?

Definitivno možemo. Imam puno povjerenje u Veljka i njegove igračeIgrački kadar je neupitan, samo da se svi odazovu i da smo zdravi. Mršić je  u svojem mandatu u Cedeviti dokazao da je spreman za velike izazove, čak i na najvišem nivou kao što je Euroliga. Mislim da je bio malo podcijenjen u zadnjoj godini Cedevite, kao i njegovi rezultati jer se kasnije pokazalo da su nasljednici sa skupljim ekipama imali lošije rezultate te mi je upravo iz tog razloga drago da je dobio priliku.” 

Gdje bi volio raditi u budućnosti?

Kratkoročna budućnost je dovesti USK nazad do europskih natjecanja, neki Fiba Cup kroz 2-3 godine bi bio vrhunac kluba od 2002. Dugoročno mogu reći  da ta neka sportska kultura u Španjolskoj ili Italiji te ispunjene dvorane ne samo u 1., već i u 2. ligi je neki san. Nikad ne znate što vam budućnost nosi i koja je destinacija sljedeća. Jedno je sigurno, da će mi uvijek u vidu biti dugoročni ambiciozan plan kluba gdje se mogu razvijati kao trener, a ne neko financijsko trenutno zadovoljstvo jer sam hvala Bogu neovisan što se toga tiče te to smatram svojom prednošću.” 

Dini zahvaljujemo na odvojenom vremenu i želimo puno uspjeha u novoj sezoni.