Miško Ražnatović:”U ovome sam prepoznao problem hrvatske košarke…”

Miško Ražnatović najutjecajniji je europski košarkaški menadžer. Lista igrača koje zastupa njegova agencija zaista je impresivna, od hrvatskih NBA-ovaca “njegovi” su Šarić, Zubac i Žižić… Na listi su i Jokić, Marjanović, Spanoulis, Musa, Bitadze i brojni drugi. Gospodin Ražnatović je čovjek koji košarku drži u malom prstu, ali prije svega iznimno pristupačan i susretljiv sugovornik.

Kada ste postali košarkaški menadžer?

U menadžerske vode sam uplovio 1995. godine, tako da sljedeće godine imamo mali jubilej – 25 godina u ovom poslu. Nikada nisam planirao baviti se time i sve se dogodilo prilično iznenadno čak i za mene.”

Sjećate li se prvog većeg transfera?

“Naravno, to je bilo u ljeto 2002. godine, a radilo se o trogodišnjem ugovoru trenera Dušana Ivkovića i CSKA Moskva. To je bio definitivni znak svima da sam spreman i za transfere na najvećem nivou, a otvorilo je vrata kod mnogih drugih klijenata. Tog ljeta je agenciji pristupio i Spanoulis, tako da će sigurno ljeto 2002. godine imati posebno mjesto u povijesti agencije.”

Na koji način birate igrače koji će biti klijenti vaše agencije, pretpostavljamo da nisu bitne samo igračke kvalitete?

“Principi biranja su drugačiji kod mladih igrača i seniora. Naime, kod klinaca od 14-15 godina, isključivo me zanima perspektiva, tj. krajnji domet. Radi se temeljna analiza, uključujući i obitelji iz koje igrač dolazi. Trenutna dostignuća mi uopće nisu bitna, tako da sam nebrojeno puta odbio klince, koji su etiketirani kao najbolji i imali su uz sebe mnogo individualnih trofeja u tom uzrastu. Kod starijih igrača, iskreno govoreći, jedino je bitno da li je pozicija na tržištu dobra, tj. da li je moguće napraviti lukrativni transfer.”

Vlasnik ste i košarkaškog kluba Mega Bremax. Radi se o razvojnom klubu za mlade igrače, koji već dugi niz godina radi izrazito kvalitetno, a uz to bilježi i dobre rezultate u ABA ligi. Veliku zaslugu za to ima i odlični trener Dejan Milojević?

Prije nego odgovorim na pitanje, moram istaknuti da nisam vlasnik kluba te da nitko od moje obitelji ili zaposlenih nije u upravljačkim organima kluba. Ja sam taj klub osnovao, ali kada se popeo na viši nivo, uslijed pravila koja postoje, morao sam se povući. Naravno, ja jako volim taj klub i pomažem na različite načine, prvenstveno znanjem i iskustvom, ali ne i financijski. Pritom u Srbiji, 99 posto klubova, pa i Mega Bemax, registrani su kao udruge građana.

Mega je jedinstveni projekt u Europi i jedini klub, koji daje pravu šansu talentiranim mladim igračima uzrasta od 18 do 20 godina. Mega je neka vrsta utočišta, u šali nekada kažemo “Sigurna kuća za talente”, koji ne mogu dobiti mjesto pod suncem u velikim klubovima regije i Europe. Ti klinci dolaze u Megu, gdje dobivaju sigurno najbolji trenažni proces za mlade igrače, imaju sjajne uvjet za rad, trenera, koji je najbolji u Europi za rad sa mladima, i bez koga Mega sigurno ne bi bila ovo što danas je. No, pored svega toga, oni dobivaju veliku minutažu u veoma kvalitetnom natjecanju te pravo na grešku, koja je karakteristična za igrače tog uzrasta. Kada sve to osigurate talentima, kao rezultat dobijete 11 draftiranih igrača u vrlo kratkom vremenskom periodu. Moje je mišljenje da će u sljedećih 4 do 5 godina, biti 5 do 10 novih draftiranih igrača.

Pritom ono što zaista ljude u klubu čini ponosnim je činjenica da su ove godine u timu Crnogorci Čarapić i Simonović, Bosanac Atić, Hrvat Stanić, Slovenac Macura… Nedostaje samo netko iz Makedonije, da priča bude kompletna. Šalim se naravno, ali ovaj sastav pokazuje u kolikoj mjeri je Mega jedinstveni tim, tim cijele regije i to je razlog zbog čega je sigurno momčad koja izaziva najviše simpatija u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Na sve to treba dodati i da najstarija trojica igrača imaju svega 22 godine i da sve to podjseća na neka stara vremena, neke Jugoplastike, Bosne..

Veliko mi zadovoljstvo pruža praćenje razvoja tog kluba.”

Nikola Jokić u prethodnoj sezoni uvršten je u najbolju petorku NBA lige. Kada ste primjetili Nikolu i jeste li očekivali da će postati All star igrač?

“Nikola je primijećen jako kasno, s nekih 17 i pol godina, i to dobrim dijelom igrom veoma sretnih okolnosti za sve sudionike priče. Vidjelo se brzo da je poseban, ali zaista nisam mogao pretpostaviti da bi već u 24. godini mogao biti prvi centar NBA lige i All star igrač.”

Pred nama je SP u košarci koje će se odigrati u Kini. Reprezentacija Srbije izgleda impresivno, mogu li Đorđevićevi momci pomrsiti račune Amerikancima?

“Srbija i usprkos povredama dolazi na SP u izuzetnom sastavu i s puno samopouzdanja. Otkazi koji su zaista jako pogodili tim SAD-a, daju nadu da će taj meč biti u najmanju ruku ravnopravan. Generalno cijela nacija, očekuje reprizu Indianopolisa te je u fazi iščekivanja početka turnira.”

Po vašim procjenama, kako će izgledati pobjedničko postolje na kraju turnira?

“Finalni meč između Srbije i Grčke, a  borba za broncu između Španjolske i SAD-a. Mada ja nikada nisam slovio za dobrog prognozera.”

Hrvatska reprezentacija propustit će Svjetsko prvenstvo. Uz brojne NBA igrače, hrvatska košarka nalazi se u velikim problemima. Iz vaše perspektive, što je glavni problem hrvatske košarke?

“Po meni najveći razlog za krizu je nedostatak klubova koji ozbiljno rade. Odlaskom Cedevite, taj broj se smanjio na svega par, a u Srbiji ih ima siguno 7 do 8. Pritom i određene odluke HKS-a su po meni bile jako čudne, pogotovo rat s ABA ligom, ali nisam ja kompetentan da o tome dalje govorim.”

Mnoge reprezentacije pogođene su brojnim otkazima, kakav je vaš pogled kao menadžera na takve stvari?

“Ove godine je bilo manje otkaza, nego ikada ranije, ako ne računamo situaciju u SAD-u. Međutim, ovaj pripremni period za SP je upravo pokazao u kojoj mjeri je teško igračima i zašto ih ne treba osuđivati kada se ne odazovu neki put akcijama nacionalnih sastava. Miloaevljević, Moerman, Teodosić, Heurtel, Shved samo su neki od igrača koji su ozlijeđeni. Moramo imati u vidu da profesionalni košarkaš da bi osvojio Euroligu mora odigrati 39 utakmica, a za isti trofej nogometaš ih odigra duplo manje.”

Zastupnik ste i mnogim hrvatskim košarkašima, od kojih su svakako najpoznatiji Šiši, Zubac i Žižić. Iza Darija je turbulentna sezona, trade iz Sixersa u Wolvese, da bi u lipnju otišao u Sunse. Očekivanja od Darija u novoj sezoni?

“Dario je nakon iznenadnog trejda u Minnesotu, imao sasvim korektan drugi dio sezone, ali ništa više od toga. No, Dario nije netko uz koga dobro stoji riječ korektno. On je pored talenta i svega drugoga što posjeduje, ipak veliki natjecatelj i pobjednik. Zato je bilo i važno uraditi sve da ode u sredinu gde će se osjećati bolje. Otišao je u tim, gde će imati veliku ulogu, kod trenera, s kojim je surađivao i koji ga voli. Prvi put ovog ljeta nema reprezentativnih obaveza i priprema se drugačije i snažnije nego obično. Očekujem zaista sjajnu sezonu i isti takav ugovor, jer jednostavno Dario to svakako zaslužuje.”

Zubac je s druge strane potpisao bogat četverogodišnji ugovor s Clippersima. Smatrate li da i Ivica jednog dana može postati All star igrač?

“Ivica ima velik potencijal i tek 22 godine, uz već poprilično iskustvo u NBA. Razvijati će se sigurno i kao igrač i kao osoba, zato vjerujem da nema razloga da ne mašta o sudjelovanju na All staru jednog dana. Isto mislim i za Žižića. A svi oni koji se ne budu slagali s ovom konstatacijom, trebali bi imati u vidu primjer Nikole Vučevića, koji je upornim radom uspio da se nađe među svim zvijezdama. Zašto onda to ne bi mogli to ostvariti Ivica i Ante?”

Luka Dončić postao je rookie godine. Mišljenje o njemu?

“Sjajan igrač, s nevjerojatnom rookie sezonom. Iskreno nisam očekivao takav sjaj u prvoj godini.”

U razgovoru prije samog intevjua, spomenuli ste kako su vas zasmetali određeni napisi u hrvatskim medijima upereni protiv vas. Možete li pojasniti o čemu se točno radi?

“Generalno mene negativni natpisi uopće ne pogađaju. Svjestan sam da je ta, nazovimo mržnja, sastavni dio velikog uspjeha, koji je napravljen. Čak smatram da imam dosta koristi iz takvih natpisa, jer davno su rekli da je i negativna reklama ipak reklama. No, već neko vrijeme osjećam potrebu, što ću i uraditi ovom prilikom da se osvrnem na višegodišnje negativne članke u Sportskim novostima iz pera istog novinara. Zaista, ne smatram da je za odabir agenta važna nacionalnost i nikako ne mogu shvatiti da u današnje vrijeme netko smatra da je pogubno za hrvatsku košarku, to što veliki broj igrača ima za agenta, mene, kao nekoga tko dolazi iz Srbije. Po meni za igrača je bitno da je agent na visokom nivou kontakata te požrtovnosti i profesionalnosti, što vjerovatno kod mene nije dvojbeno. Sve ostalo je manje važno. Ja čak smatram da je za hrvatske igrače, mnogo bolje da imaju agenta s istog govornog područja i iste geografske širine, koji je rastao u sličnim uvjetima kao i oni, a uz sve to i onaj koji će ih mnogo bolje shvatiti nego netko iz Amerike ili Španjolske. Meni je potrebno 5 sekundi da shvatim da ako si odrastao u Šibeniku pa budeš trejdan u ledenu Minnesotu, to predstavlja veliki problem i da je potrebno uraditi sve da se to promijeni. Ne vjerujem da bi to bilo jasno agentima iz drugih dijelova svijeta.

Moj odnos s hrvatskim igračima je sjajan, prijateljski, vrlo često sa vrcavom komunikacijom i nema nikavke razlike u tom odnosu, u usporedbi s igračima iz Srbije. Zaista volim te momke i osjećam da na neki način i oni mene vole. Počelo je s Lukšom Andrićem, a danas su tu Šarić, Žižić, Zubac, Bilan, Radošević, Stipanović, Krušlin, Babić, Šakić, Bašić, Kalajdžić te mlađi Rudan, Nakić, Bajo, Matković, Krajnović… Iskreno očekujem da ću i u budućnost zastupati dosta hrvatskih igrača i da će se njihove karijere odvijati u smjeru, u kojem se odvijaju karijere gore navedenih momaka. Ne postoji razlog da bude drugačije.”

Na godišnjicu Draženove smrti napisali ste kako je on najbolji bijeli čovjek koji je igrao košarku. Kakva su Vam sjećanja na nikad prežaljenog “Mozarta”?

“Dražen je bio moj idol. I dan danas kada igram utakmice nosim broj 4, moja kćerka također nosi broj 4, moja email adresa sadrži taj broj. Bio je to unikatni spoj umjetnosti i košarke.  Neponovljivo. Kad god nađem vremena pogledam utakmice Cibone iz tog vremena.”

Nekadašnji dvostruki prvak Cibona nalazi se u teškim vremenima. Vidite li način na koji bi se Vukovi mogli vratiti na stare staze slave?

“Mislim da je zahvaljujući sadašnjem rukovodstvu , Cibona najgore ostavila iza sebe. Ali za povratak u vrh europske košarke, neophodan je budžet 20 puta veći od sadašnjeg.”

I za kraj, što bi poručili mladim momcima, koji tek počinju trenirati košarku?

“Zaista djeluje kao otrcana fraza, ali je neophodno imati ljubav prema košarci i trenirati beskonačno. Drugi put ne postoji. Također, svima bih preporučio da se u teškim trenucima, a pogotovo u momentima sumnje u to što rade, sjete Nikole Jokića koji 2013. godine nije bio dovoljno dobar da zasluži poziv na seniorski trening momčadi koja se natječe u srpskoj ligi, a već 2019. godine je All star igrač, u prvoj petorci NBA, i vlasnik ugovora od skoro 150 milijuna dolara.”  

Gospodinu Ražnatoviću zahvaljujemo na odvojenom vremenu i iznimno ugodnom razgovoru o aktualnostima u svijetu košarke.