Roko Ukić:”Ne znam zašto čelne ljude HKS-a svaka kritika tako pogađa”

Nakon odrađenoga treninga, iz Pariza nam se javio Roko Leni Ukić. U „grad ljubavi“ ove sezone se preselio s cijelom obitelji. Ukić u Francuskoj nastupa za ‘Levallois’.

– Gledajte, u ‘Cedeviti’ se prije početka sezone iz korijena sve promijenilo. Došao je strani trener s idejom da dovede osam stranaca. Nisam se vidio u tom projektu, a, očito, nije bilo ni mjesta za mene. Nisam htio biti zamjena igraču kome to ne bih trebao biti. Pogotovo ne u trideset petoj godini. Ponuda iz ‘Levalloisa’ je stigla ekspresno.

– Opcija igranja u Parizu me je zaintrigirala. To je ambiciozan klub, koji će dogodine uložiti dodatna sredstva kako bi se vratili u Eurocup. Francuska je liga kvalitetna, vrlo izjednačena. Iz nje izlazi najveći broj NBA igrača. O njezinoj kvaliteti govori i to da su se Francuzi bez problema kvalificirali na Svjetsko prvenstvo, igrajući samo s košarkašima iz te lige.

Ukić je zadovoljan u novom klubu. Drugi je asistent lige, a prvi strijelac kluba, što mu je donijelo nastup na francuskom „All-star“ susretu…

– Francuska je četvrta zemlja u kojoj sam zaigrao na „All-Star“ utakmici. Igram stvarno dobro. Imam vrhunske brojke. U prosjeku više od 13 poena i šest asistencija po utakmici.

U Francuskoj je vrlo malo naših igrača. Roko i Šibenčanin Miro Bilan su usamljeni…

– S Mirom se često viđam. Tamo uopće nema puno igrača iz naše regije. To govori o načinu na koji se igra. U fizičkom smislu liga je vrlo zahtjevna.

Rijetko se tko može pohvaliti karijerom koju je Ukić „složio“. Klubovima za koje je igrao, gradovima u kojima je živio. Barcelona, Rim, Toronto, Milwaukee, Istanbul, Atena i sada Pariz…

– Najljepše je bilo u Ateni, no u principu je najbolje tamo gdje dobro igraš! Tada ti pašu i ljudi, i vrijeme, i hrana… Dvije godine sam proveo u ‘Panathinaikosu’ i jednu u ‘AEK-u’. S ‘PAO-om’ sam osvojio četiri domaća trofeja protiv najljućeg rivala ‘Olympiacosa’.

– I to u one dvije godine kad su oni dvaput bili prvaci Europe! Susrete s njima ću pamtiti cijeli život. Igrao sam pred dvadeset tisuća ljudi i imao vrlo bitnu ulogu u osvajanju trofeja. Imao sam važne lopte u svojim rukama, a čuvao sam „vječnog“ Vassilisa Spanoulisa.

Neki u Hrvatskoj, međutim, ne cijene dovoljno Rokova postignuća. Odrekli su ga se prije vremena.

– Pa, imate i plastičnije primjere od moga. Ni karijere Ante Tomića i Nikole Vujčića nisu priznate na pravi način, zbog nastupa u reprezentaciji. U Hrvatskoj se karijere sportaša, prije svega, mjere prema reprezentativnom učinku.

– Naši nogometaši ne bi sada bili toliko popularni da se nije dogodila Rusija. I to svi moramo prihvatiti. Meni nije problem kad tako razmišlja navijački puk. Problem je kad tako razmišljaju i ljudi na rukovodećim pozicijama u Košarkaškom savezu. Oni koji kreiraju košarkašku sliku i svakodnevicu.

Dino Rađa nedavno je prozvao Ukića „da se nije žrtvovao“. Čovjeka koji je i na posljednjem Eurobasketu igrao nedovoljno zaliječen. A to mu nije bilo prvi put.

– O Dinu Rađi, kao bivšem suigraču i čovjeku, imam sjajno mišljenje i ne pada mi na pamet da ga vrijeđam. On, međutim, zna posezati za ishitrenim izjavama. Dino je rekao da imam dug jezik. I to stoji. Često i ja znam reći što treba i što ne treba. Činjenica je i da nam nisam donio medalju.

– No, činjenica je i to da sam se, kao malo tko, žrtvovao za reprezentaciju. Najviše sam štete nanio sebi, igrajući u jako lošem tjelesnom stanju i na taj način davao krivu sliku o svojim sposobnostima. Rijetko sam u reprezentaciji bio optimalnom stanju. I zadnje Europsko prvenstvo sam igrao s rupturama, za koje nisam ni znao da ih imam.

Rađa je na indirektan način neprijateljima proglasio Roka, Nevena Spahiju, Acu Petrovića…

– Neven, Aco ili Pavličević su ljudi koji nemaju ni jedan drugi interes osim da bude dobro ili bolje. Ne znam zašto čelne ljude HKS-a svaka kritika tako pogađa, pogotovo u trenutku kad postoji konsenzus da se dogodio neuspjeh.

Jedan od glavnih problema u cijeloj situaciji oko košarke je taj što čelnici Saveza upiru prstom u sve druge kao krivce. Bez trunke samokritičnosti, poniznosti.

– Prva stvar, logično je da je došlo do prepucavanja, svađa. Pa, to se dogodi i u kući između muškarca i žene, kad se zbije nešto loše. Kada dijete dobije jedinicu u školi. To je normalno u bilo kojoj mikro-situaciji. Što bismo trebali, svi šutjeti? I reći da je dobro što se nismo plasirali u Kinu!? Nitko ovu situaciju ne smije prihvaćati kao normalnu.

– Druga stvar, ljudi u vrhu lanca zapovjedne odgovornosti trebali bi shvatiti da kritike nisu upućene na osobnoj razini. Kritizira ih se kao sportske djelatnike. I ja kao igrač trpim kritike kad odigram loše. Sport je egzaktna stvar. Ako je rezultat loš, bit će i prozivki. Smeta me taj nedostatak samokritičnosti.

Mnogi smatraju da Acu Petrovića nije trebalo ni skidati. Pogotovo zato jer je imao jasan plan kako proći kroz kvalifikacije za SP.

– Mi smo s Acom imali jednu fenomenalnu godinu. Nikad nije bila takva atmosfera u reprezentaciji kao 2016. godine. Igra je bila dobra. Imali smo puno mladih igrača. Šarić je imao 22 godine, Hezonja 21, na klupi je bio Arapović…

– Sve je imalo glavu i rep, dobru podlogu. Drugu smo godinu imali puno ozljeda i nepredviđenih situacija koje su utjecale da se ta slika malo promijeni. A to je, opet, bilo izvan Acine kontrole. Oni, međutim, njega tu više nisu vidjeli. Ta se odluka iz ove perspektive čini lošom. Rezultat je najbolji pokazatelj, bez obzira tko što mislio.

S još uvijek aktualnim izbornikom Draženom Anzulovićem Roko nije pričao o povratku u reprezentaciju.

– Ne, ni u jednom trenutku.

Roko tvrdi da je vrijeme da se reprezentacija doslovno pomladi.

– To je moje mišljenje, no ne odlučujem o tome, pa ne bih htio da se komentira kako se petljam u stvari u koje ne bi trebao. Iskreno, ne znam koji je recept oporavka. Takvo je stanje da bih morao dobro zagrebati ispod površine kako bih možda došao do određenog zaključka, odgovora.

S obzirom na to da je ušao u 35. godinu, Roku se polako bliži kraj karijere.

– Trenutačno se osjećam kao da bih mogao igrati još pet sezona! Kad dođeš pred kraj karijere, ideš iz sezone u sezonu. Osluškuješ tijelo. Promijenio sam način treniranja, a moj se zdravstveni bilten u posljednje vrijeme itekako popravio.

– Zato je glupo razmišljati o kraju. Zasad mi je cilj odigrati najmanje još jednu, jer će mi iduća biti dvadeseta u karijeri – poručio je Roko.