Školska dvorana u Trnskom nosit će ime – Pepsi Božić

Nestao je Košarkaški klub Zagreb, ugasio se, nema više ni Boška Pepsija Božića, umro je, ali njegovo djelo i dalje živi. Njegovo ime i dalje je sveprisutno, na spomen Pepsija i dalje se svima ozare oči. Stoga se skupina njegovih bivših igrača, danas već veterana, na čelu s najagilnijim Borom Gnjidićem, okupila oko inicijative da se sportska školska dvorana u Trnskom, gdje je Zagreb igrao svoje utakmice, nazove imenom Boška Božića Pepsija. Sjajna inicijativa nije ostala na ideji samo zahvaljujući upornom Gnjidiću koji je, baš kao i nekad kao igrač, svojom energijom povukao sve za sobom, i u samo godinu dana preko šume propisa i paragrafa dobio “zeleno svjetlo”.

Ideja mi je sinula na utakmici Bosco – Šibenik kada sam sjedio na tribinama u Trnskom s bivšim direktorom Zagreba Ivanom Božanićem Trašom. Baš mi je bilo teško što više nema kluba, što je Zagreb nestao s košarkaške mape, što su u tom trenutku nestale i sve one fotografije igrača obješene po zidovima hodnika dvorane. Više nije bilo nijednog obilježja Zagreba, niti zastave, ničega, kao da nikada nije postojao. Onako razočaran rekao sam Traši: “Zar se ne bi barem dvorana mogla nazvati po Pepsiju, da ostane kao trajna uspomena na njega i klub?” Rekao mi je tada da će to biti teško sprovesti u djelo, i tu mi dao dodatni motiv. Baš sam se zainatio da to pokušam napraviti, iako nisam bio ni svjestan što me sve čeka i kakva je to zapravo procedura – govori Boro, koji je danas alfa i omega kluba iz Dubrave, direktor novog premijerligaša, koji k tome još vodi i kadete kluba, radi kao profesor tjelesnog odgoja, i sa suprugom Lidijom vodi školu košarke, što je valjda jedinstven slučaj da radi jedan bračni par.

K tome je Gnjidić i društveno-politički angažiran u Mjesnom odboru Studentski grad.

Nazvao sam neke svoje bivše suigrače, krug se širio, i mogu vam reći da koga god sam nazvao nitko nije rekao “ne”, svi su se oduševili idejom i željeli se uključiti i pomoći. Onda smo napravili svojevrsni inicijativni odbor i nastupili prema Gradskom odboru, a u međuvremenu smo dobili i podršku Hrvatskog košarkaškog saveza i Zagreba te trenerske udruge i OŠ Trnsko. Na kraju smo kontaktirali i Pepsijevu obitelj, jer bez njihova pristanka to ne bi bilo moguće, bez sinova Siniše, Hrvoja i Josipa te supruge Martine. Nakon svih tih pristanaka i inicijativa dobio sam “zeleno svjetlo” da Grad Zagreb može pokrenuti proceduru preko Ureda za sport i svih svojih struktura. Moram spomenuti i da je gradonačelnik Bandić dao svoju podršku ovoj inicijativi.

Obitelj Božić odmah je objeručke prihvatila inicijativu bivših igrača, o čemu Hrvoje, jedan od sinova, kratko kaže:

– Presretni smo, jer kada dobijete takvo priznanje od njegovih bivših igrača, na čelu s Borom Gnjidićem, kojem posebno zahvaljujemo, onda su sve riječi suvišne. Znali smo mi kao njegovi sinovi da je tata bio cijenjen, no nikada to ne shvatiš do kraja, dok, nažalost, on ne ode s ovog svijeta. Tek tada smo postali svjesni koliko je značio cijeloj našoj košarkaškoj zajednici. Zaista smo zahvalni svima koji su stali iza te inicijative.

Boro Gnjidić, čovjek kojem je 24 sata premalo, i koji izgleda ne zna reći “ne”, nego se prihvaća uvijek novih i novih poslova, vjerojatno na užas svoje obitelji, već je zacrtao i datum kada bi se trebala preimenovati dvorana.

Mislim da bi to bilo najbolje napraviti na Pepsijev rođendan, 16. prosinca, koji ove godine pada u ponedjeljak. Idealan je to dan, prema mojem mišljenju, za takvu svečanost, koju bi uveličali dolaskom njegovi bivši igrači, a napravili bismo tu i jednu revijalnu utakmicu – na kraju će Boro Gnjidić, glavni inicijator da školska sportska dvorana u Trnskom dobije ime Boška Pepsija Božića, legendarnog trenera koji je gotovo 30 godina bio sinonim za taj klub koji je iznjedrio nebrojeno puno reprezentativaca, ali i trenera.