Strankinje potrebne zbog “rezanja lige” ili nerada u mlađim kategorijama ?

Pogledavši situaciju u Prvoj ligi za Žene, ove sezone vidimo veći broj stranih košarkašica. Jedan od razloga je svakako “rezanje lige” s 12 na 10 klubova, pa su se i Mursa i Plamen Požega poslužile prošlogodišnjom “taktikom Dubrave”.

U prijevodu, na polusezoni dovesti Amerikanku, pa se nadati kako će zabiti više od cijele ekipe ranije. I uz ne znam kakvu pomoć spasiti i opstati u Prvoj ligi. Bez obzira na to što ćeš iz nje ispasti sljedeće godine.

Naivno, i nepotrebno.

Jer ako nije mogla Jelena Ivezić sama dobiti “malu utakmicu”, sada je jasno da ne mogu i dvije neprovjerene američke igračice.

I ne samo to. Amerikanke imaju veliki rizik da “puknu” i(li) napuste klub. Jer na kraju riječ je samo o mladim curama daleko od kuće, a plaćene su, kako često čujemo “na žeton”.

I kad će netko i dalje htjeti opravdati taj žeton, trebao bi pogledati dolje. Prema mlađim kategorijama, prema svojim trenerima. I sjetiti se, da tamo netko radi ispravni put za Klub, uči i odgaja djecu, da jednog dana neće trebati trošiti te žetone.

Sve te strankinje, koje ne donose puno toga ni kratkoročno, ni dugoročno na kraju su još uvijek skuplje nego trener mlađih kategorija.

U tu kategoriju doduše ne spada šibenska Portorikanka Tayra Melendez,koja je očito primjer, kako dovesti dobru strankinju, a da youtube nije glavni alat za skauting, jer izgleda kao provjerena igračica, reprezentativka, vidi se da je u natjecateljskoj formi, a uz košarkaške vrline, posjeduje i ljudske osobine.

Trešnjevka 2009 također je primjer dobrog skautinga, obje Amerikanke izgledaju kao dostojna pojačanja za našu ligu. No, zabrinjavajuće je što su neke Trešnjevčanke nakon prošle sezone išle obrnutim putem, u Ameriku. Sjetimo se samo Erjavec, Kostić, sestara Galić

Na kraju, sve igračice koje brzo dođu i odu mogu biti i sakrivanje od nerada u mlađim kategorijama. Jer klubovi koji rade, Akademije i škole košarke koje se trude za svaku mladu nadu, nisu dovoljno nagrađene i ne prepoznaje ih se često.

A ima ih. Od FSV, Vodica, Folka Borovje, Orka, Akademije Žane Lelas, ŠK Vedrane Grgin – Fonseca (3point), pa i Gospića, DOŠK-a, Radosti iz Čakovca, Vindije iz Varaždina, Rovinja. Ili informativno – Gabriela Visković prešla je nedavno iz Livna u Split. I tamo dobro rade.

Ispravan je put smanjenje lige, ali još ispravniji je pogled prema dolje. Prema trenerima koji moraju biti prioritet prije bilo kojeg dolaska Amerikanke, i njihovog “stana, hrane i premija.”

Jer u situaciji u kakvoj je trenutno klupska ženska košarka, ganjati umjesto odgajati, može biti veliki problem. Da ne bi jednog dana umjesto igračica, nestalo trenera.