Tomislav Zubčić:”U karijeri ne bih ništa mijenjao, sretan sam tu gdje jesam”

4600 kilometara, 12-14 sati leta od Zagreba kruh zarađuje košarkaš koji je slovio za jednog od najvećih talenata hrvatske košarke. Tomislav Zubčić od najranije dobi je privlačio pažnju, još kao klinac iz Zadra je došao u Zagreb, točnije Cibonu. Tamo je bio „projekt kluba“, da bi zatim otišao u Liteuvos Rytas, pa napravio krug prema Hrvatskoj, odnosno Cedeviti. Uslijedio je odlazak preko bare gdje je bio član Oklahoma City Bluea, nakon toga dva ruska kluba Avtodor i Nizhny. Kao prava ptica selica zatim je odletio u turski Trabzonspor, a igrao je i za Telekom Bonn, Igokeu, Manresu, dok mu je sadašnji klub Enisey Krasnoyarsk koji nastupa u VTB ligi.

Pozdrav Tomislave, kako si? Kakav je život u Rusiji?

“Prije svega bih vam se želio zahvaliti na prilici da govorim za Vaš portal, i iskoristio bih ovu priliku da pozdravim Vaše uvažene čitatelje. Dolaskom u ekipu Eniseya ponovo sam se našao na tlu Rusije. Igrao sam ovdje i prije, tako da sam na određeni način znao šta me zapravo očekuje, ali ako ćemo biti u potpunosti iskreni kao “čovjek s mora” na zimu u Rusiji se nikada neću naviknuti.”
Na početku sezone Enisey igra vrlo dobro, imate 3 pobjede i 2 poraza, uz to ti si jedan od nosioca igre. Koliko si zadovoljan vlastitim igrama ali i kluba u cjelini?
“Otvorili smo sezonu veoma dobro, međutim ovo je tek samo otvaranje iste. VTB liga je jedno izuzetno jako takmičenje , što dokazuje i činjenica da prvak Euroleague dolazi upravo iz ove lige. Enisey je tim sa izuzetnom organizacijom i visoko postavljenim ciljevima, što se reflektira kroz kvalitetan i sistemski rad svih ljudi koji su vezani za klub. Smatram da uvijek ima prostora za napredak kako na individualnom tako i na timskom nivou, i upravo je to ono što od nas traži gospodin Anzulović. Da iz utakmice u utakmicu budemo sve kvalitetniji, posvećeni timskoj igri i da u svakom momentu razmišljamo isključivo o pobjedi. Kada je u pitanju moja igra, smatram da uvijek može bolje i tome težim sa svakom sekundom koju provedem kako u trenažnom procesu, tako i na parketu kroz utakmice. Ja osobno se osjećam jako dobro, uživam u ulozi koju mi je dodijelio trener i trudim se svojim igrama doprinijeti što boljem rezultatu kluba, međutim, košarka je prije svega timski sport i ona je iznad svakog od nas kao pojedinca, stoga smatram da bez obzira na individualne kvalitete koje posjedujemo dobar rezultat nismo u mogućnosti ostvariti bez timske igre.”
S klupe vas vodi bivši hrvatski izbornik Dražen Anzulović. Kakav je odnos tebe i Zule?
“Zaista sam počašćen što imam priliku raditi s vrhunskim stručnjakom kao što je gospodin Anzulović. Obzirom da se poznajemo jako dugo, u profesionalnom smislu gospodin Anzulović od mene u svakom trenutku zahtjeva da sam na vrhuncu vlastitih mogućnosti. To je princip rada koji meni zaista odgovara, jer kada neko poput gospodina Anzulovića od mene ima visoka očekivanja, to je samo pokazatelj da za uzvrat dobijam i veliku dozu povjerenja, što je činjenica na koju sam izuzetno ponosan.”
Za one koji ne znaju, Tomislav se ovo ljeto skrasio, supruga Matea živi s tobom?
“Da, ovo minulo ljeto sam donio možda i najbolju odluku u životu, uplovivši u bračnu luku. Matea je osoba koju zaista možete samo poželjeti i ja sam izuzetno ponosan i sretan što sam postao njen izabranik. Zaista je s njom sve mnogo lakše, jer je u moj život donijela mir, stabilnost i neizmjernu ljubav, što mi omogućava da uvijek budem koncentriran, fokusiran i posvećen u potpunosti svemu što zapravo radim.”
Da možeš vratiti vrijeme da li bi donio neke drugačije odluke?
Kada pogledam na vrijeme koje je iza mene, s ove životne distance, mislim da ne bih mijenjao ništa. Razlog za to je vrlo jednostavan, jer sve odluke koje sam donio, dovele su me tu gdje danas jesam. Sigurno da kada pogledam iz ove perspektive da je bilo i nešto za što bih volio da se desilo drugačije, međutim kako profesionalno, tako i privatno sam uvijek okrenut prema onome što je ispred mene, jer samo u tom slučaju mogu dati 100% svojih mogućnosti u svakom trenutku i smatram da baš tako treba da bude.”
Gdje ti je bilo najljepše igrati?
“Bilo bi zaista nezahvalno izdvojiti jedno mjesto gdje mi je bilo najljepše igrati, gdje god da sam igrao ljudi koji su u tom momentu bili dio mog okruženja kako profesionalno, tako i privatno su se trudili da se osjećam maksimalno ugodno. Ako bi već morao izdvojiti nešto kao posebno iskustvo, to bi zasigurno bilo vrijeme provedeno u USA, iz prostog razloga jer se čitava koncepcija košarkaške igre razlikuje od europskog pristupa.”
Najdraži suigrač?
“Ne bih mogao izdvojiti niti jedno ime posebno, kao što sam već rekao košarka je timski sport i samo se timskom igrom i zajedničkim radom mogu ostvariti vrhunski rezultati.”
Od kojeg trenera si najviše naučio?
“Naučio sam mnogo toga od svih trenera s kojima sam imao priliku da radim. Smatram da je svaki od njih ostavio svoj osobni pečat na moj profesionalni razvoj na čemu sam im iznimno zahvalan, u krucijalnim momentima za moju karijeru oblikovali su me u sportaša, koji je naučio cijeniti sve dobre stvari koje sport poput igre pod obručima zaista nudi u izobilju. Iskoristio bih ovu priliku da se prisjetim svog pokojnog trenera i legende Zadra koji me na neki način i uveo u svijet ozbiljne profesionalne košarke, gospodina Ive Pulanića.”
Bio si član one generacije 90/91 koja je osvojila treće mjesto na svijetu? Zbog čega većina nije ispunila svoj puni potencijal?
“Teško je pronaći zajednički imenitelj za takvo nešto, mi smo zaista tada bili jedna iznimno talentirana generacija što se pokazalo kroz 2008 i kroz 2009 ciklus. Za sve nas kako tada tako i danas igranje za reprezentaciju je najveća čast koju smo dobili kroz svoju karijeru i izuzetno sam ponosan na sve suigrače s kojima sam dijelio svlačionicu u tom periodu. Za nas je to zaista poseban osjećaj.”
Povremeni si hrvatski reprezentativac, misliš li da možemo izboriti Olimpijske igre u Tokiju 2020?
“Prije svega bih zaista želio istaknuti da je igranje za reprezentaciju za mene uvijek posebna čast i možda i najveća nagrada koju kao profesionalni sportaš možete dobiti za postignuća tokom svoje karijere. Smatram da naša nacionalna selekcija ima potreban kvalitet da izbori OI 2020 godine, naravno pod uslovom da svi pozvani igrači budu potpuno zdravi i spremni.”

Koji je po tebi najveći problem hrvatske košarke?
“Smatram da je iz ove pozicije u kojoj sam trenutno, a to je da sam profesionalni igrač, pomalo i neumjesno da govorim o problemima koje ima hrvatska košarka. Moja uloga u ovom momentu kao profesionalnog igrača je da se odazovem svakom pozivu koji dobijem za nastup u nacionalnoj selekciji i na parketu dam sve od sebe za državni grb. To sam uvijek radio sa istinskim zadovoljstvom i osjećajem ponosa, i tako će biti uvijek sve dok kao profesionalni košarkaš budem pozivan u reprezentaciju.”
Prošao si praktično sve najjače lige. Da li postoji još neka liga u evropi u kojoj nisi igrao a da bi se u istoj volio okušati?
“Profesionalna košarka vas nauči da rijetko što zapravo možete planirati. Imao sam tu sreću da sam zaista igrao u najjačim ligama, i svaka od njih i bila posebno iskustvo sama za sebe. Za mene je trenutno najvažnije da sam fizički zdrav i spreman te da zaista uživam igrajući košarku kao i od prvog dana. Sve dok bude tako sa osmjehom na licu ću izlaziti na parket i davati 100% od sebe na svakoj utakmici gdje god da zapravo budem igrao.”
Kada stavimo sve na papir, tvoja karijera se čini jako dobrom. Koju bi ocjenu sebi dodijelio za dosadašnja postignuća?
“Smatram da je još uvijek prerano za davanje određene vrste ocjena i zaista nisam o tome razmišljao. Meni je trenutno najbitnije da sam, sam sebi najveći kritičar i da u svakom trenutku koji provodim uz ovu divnu igru pod obručima, od sebe tražim 100% vlastitog kapaciteta. To je ono što me čini sretnim i zadovoljnim, a to sam na neki način dužan košarci kao sportu i svim ljudima koji mi pružali podršku u dosadašnjem toku karijere.”
Tomislavu zahvaljujemo na odvojenom vremenu, želimo mu nastavak odličnih nastupa, puno zdravlja i donekle podnošljivu zimu.