U emotivnom pismu Blatt progovorio o teškoj bolesti s kojom se bori

Trener Olympiacosa David Blatt u otvorenom pismu otkrio je da boluje od primarno progresivnog oblika multiple skleroze (PPMS), što mu je otkriveno prije nekoliko mjeseci.

Blattu je bolest dijagnosticirana tijekom prošle sezone, a sada je javno odlučio progovoriti o njoj.

– Nekada život na vas baci stvari za koje nemate objašnjenje, koje nemaju smisla ili pravi povod. To su trenuci koji vas natjeraju i testiraju vaš karakter. Prije nekoliko mjeseci mi je dijagnosticiran PPMS i to je bolest koja se kod svake osobe drugačije održava. To je autoimuna bolest koja može promijeniti vašu kvalitetu života na mnoge načine, odnosno ne dozvoljava vam da neke stvari koje su vam bile normalne radite kao do tada – započeo je pismo Blatt.

– Poslije početnog šoka i bola zbog saznanja da će mi život biti drugačiji, odlučio sam ne odustati. Odlučio sam da se prilagodim i nađem načine da živim život najprirodnije moguće.

– Prvo sam se odlučio na košarkašku metodologiju sa treninga uz pomoć koje inače prevladavamo poteškoće u sportu. Proces je imao tri koraka, prvi je otkriti problem, drugi zašto se dogodio, a treći kako ćemo ga riješiti…

– Problem s multipla sklerozom, u mojim godinama i u mom slučaju, jest da se manifestira kroz slabost u nogama. Snaga postaje problem za mene i počeo sam poseban program, idem na vježbe i plivanje, kako bih popravio svoje fizičko stanje i fleksibilnost mišića i pokreta. Pokušavam biti što aktivniji da se mišići ne bi grčili. Natjerao sam sebe da radim vježbe koje su sada veoma teške za sebe, ali najvažnije je da tražim što više od samog sebe.

– Zašto se dogodilo? Razlog je nepoznat… Jer nema logičnog objašnjenja ostaje mi da se fokusiram na to da popravim svoje stanje. Od danas i u budućnosti… Lako je pasti u depresiju i fizičku letargiju. Bitka je prava i trajna, a poznato je da nema lijeka za ovu bolest, međutim nije smrtnonosna. Ima ljudi koji su se suočavali s još većim izazovima i borili se hrabro kako ne bi odustali, pa su uspjeli da žive život najkvalitetnije moguće. ‘Zašto’ se zaboravlja jer ne postoji odgovor, fokus je na onome što možemo napraviti.

– Kako ćemo to popraviti? Bacimo se na posao. Imamo plan. Radimo svakog dana, glava je dignuta visoko i adaptiramo se i tražimo način za napredak. Treniramo, tražimo ljude koji nam mogu pomoći… Otvoreni smo i iskreni prema nama i svima koji imaju znanja. Ne skrivamo se. Blagoslovljen sam podrškom toliko dragih ljudi. I ta podrška i pomoć su me natjerali da shvatim da i u danima kada funkcioniram drugačije, ostajem ljudsko biće.

– Ja sam trener i moj posao je da vodim, učim i inspiriran druge. To što nisam aktivan ne utječe na moju mentalnu sposobnost da obavljam ove stvari. Sretan sam što imam sjajne doktore, trener, fizioterapeute i ljude koji su prihvatili moj problem i pokušavaju da mi pomognu da ga prevladam. Kako da se žalim? Ni pod kojim uvjetima ne mogu i neću. To bi bilo trošenje energije, a čim od svojih igrača i štaba tražim da budu najbolje verzije sebe – to moram i od sebe.

– Veliki John Wooden je jednom rekao ‘Stvari su bolje za ljude koji rade najbolje što mogu bez obzira na sve’. Moja situacija nije… ugodna, ali mnogi su imali i teža posla. Moja je odgovornost da postavim primjer svima, da nastave svoj život najbolje što mogu i nikada, ali nikada se ne predaju.