A2 Sjever: Međimurje uvjerljivo

Bez poraza završili su košarkaši Međimurja iz Čakovca natjecateljsku sezonu 2011/2012. u A-2 ligi sjever. Oni su završili sezonu sa savršenih 22-0 i ostvarili pravo igranja kvalifikacija za A-1 ligu u kojima nisu uspjeli ostvariti plasman u razred više, no krenimo redom.

Prije početka sezone, Vindija iz Varaždina slovila je kao glavni favorit za naslov prvaka, dobili su Međimurje u obje pripremne utakmice, doveli pojačanja, Manuela Novaka iz Međimurja, a iz Zadra je došao centar Šamarija, treniralo se dva puta dnevno i svi su očekivali njihov trijumf nakon dugo vremena.

Bio je tu i Podravac iz Virja, koji je uvijek pri vrhu ili korak do prvog mjesta, a prošlu su sezonu završili na četvrtom mjestu sa identičnim brojem pobjeda i poraza kao Čakovec, ali zbog lošije međusobne koš razlike. Treće mjesto im je pobjeglo za 3 koša.

Najveća nepoznanica bio je Čakovec, prije početka sezone na sve su načine pokušali skupiti ekipu da mogu igrati ligu i na kraju su uspjeli bez obzira što su ih napustila 3 bitna igrača, a na kraju sezone završili su na odličnom trećem mjestu do kojeg ih je predvodio maestralni Luka Prprović (na slici), najbolji igrač lige koji je u svim utakmicama osim u dvije protiv Rudar Cimpera postigao 20 ili više koševa!

Petar Zrinski iz Vrbovca imao je solidnu ekipu kao i svake godine predvođenu veteranom Krajinovićem i mladim Ljoljićem. Završili su je na petom mjestu, a treće mjesto odnijeli su im porazi od slabijih ekipa, Bjelovara i Koprivnice.

Mladost iz Đurđevca jedno je od ugodnijih iznenađenja lige. Povratkom izvrsnog razigravača Jančijeva iz Križevaca i dolazak dva igrača iz Podravca rezultiralo je odličnim šestim mjestom sa 12 pobjeda i 10 poraza. Bili su “tvrd orah” svima, posebno na domaćem terenu.

Ivančica iz Ivanca, kao i svake sezone, uvijek tu negdje u sredini ljestvice. Ekipa koju vodi trener Zlatko Manjerović već godinama gaji isti stil košarke. Tvrdo u obrani, u napadu svi šutiraju i pogađaju, a dodamo li da su ih prije početka sezone napustila dva bitna igrača, sedmo mjesto sa 11 pobjeda i isto toliko poraza je uspjeh.

Radnik iz Križevaca pod vodstvom prof. Ante Tomasa (otac Marka i Ivana Tomasa) u prvom je dijelu sezone bio najveće iznenađenje lige sa 8 pobjeda i 3 poraza, dok su u drugom potpuno razočarali, dobivši samo dvije utakmice uz 9 poraza. Bilo im je to dovoljno za 10 pobjeda i 12 poraza i za njih razočaravajuće osmo mjesto.

Deveto mjesto osvojio je Rudar Cimper iz Murskog Središća (bivši Modeks). Oni su prošlih sezona uvijek provodili pri dnu ljestvice, ali s razlogom, pomladili su ekipu sa kojom su gubili većinu utakmica, ali s jasnim ciljem za budućnost. Ove sezone je taj pozitivan rad trenera Branka Damjanovića počeo donositi plodove. Jedino pojačanje bio je odlični strijelac Nikola Hrkač iz Međimurja. Bili su težak protivnik svima, posebno na domaćem terenu, nošeni sjajnom publikom, a dobili su Vindiju iz Varaždina, oba puta trećeplasirani Čakovec, petoplasirani Petar Zrinski i igrali finale kupa Međimurja. Sezonom sa 9 pobjeda (rekord kluba u A-2 ligi) i 13 poraza mogu biti zadovoljni, jedini kiksevi su bili porazi na gostovanjima kod objektivno slabijih Bjelovara i Koprivnice.

Bjelovar je osvojio deseto mjesto sa 6 pobjeda i 16 poraza. Puno igrača sa strane, najviše iz Zagreba ne donosi neke posebno dobre rezultate, dok igrači iz Bjelovara igraju po drugim klubovima i ne žele ni blizu kluba tako dugo dok ga vodi trener Krpan. Zašto je to tako treba njih pitati, mi u to nećemo ulaziti.

Koprivnica, povratnik u A-2 ligu sa 5 pobjeda i 17 poraza osvojila je predposljednje jedanaesto mjesto. Mlada ekipa sa većinom svojih igrača vlasnik je najvećeg iznenađenja lige, a za to je zaslužna pobjeda u produžetku protiv drugoplasirane Vindije.

Ligu napušta posljednji Grafičar koji je izgubio sve utakmice sa prosjekom poraza od 37 koševa razlike. Premlada i pre neiskusna ekipa za ovaj rang natjecanja.

Na kraju, vraćamo se na Međimurje s kojim smo započeli izvješće. Oni su nakon više poraza u pripremnom razdoblju doveli Matiju Novaka, Nikolu Novaka i Vedrana Biševca (svi iz KK “Čakovec”). Najveće pojačanje stiglo im je iz prvoligaša Zaboka, Danijel Krajačić. On je baš iz Međimurja otišao prvo u Zagreb, zatim u Dubravu, a nakon toga u Zabok i nakon nekoliko godina izbivanja vratio se u matični klub. Sezonu su na kraju završili sa zasluženih 22-0 i prvim mjestom.