Dino Rađa: “Treba sve graditi ispočetka.”

Bivši hrvatski košarkaš, osvajač dvije olimpijske medalje, svjetski prvak, višestruki klupski prvak Europe te uspješan NBA igrač. Da, riječ je o Dinu Rađi. Kako je ovaj intervju bio iznenada dogovoren (koliko Dino živi košarku dovoljno govori da smo se susreli na utakmici mlađih kadeta na Gripama) popričali smo o ”svemu i svačemu”. Jedan od najvećih hrvatskih košarkaša i član legendarne generacije Jugoplastike dobio je veliko priznanje tako što je izabran u Hall of Fame.

Kako je došlo do svega toga? Nije vas prijavio ni HKS ni Split, nego baš vaši ljudi. Kakav je osjećaj?

Mislim, nisu to moji ljudi. To je jedna ekipa entuzijasta protiv kojih sam ja igrao na Dračevcu dvije godine i uz jednu godinu pauze sam s njima odigrao godinu dana. To je rijetka vrsta u Hrvatskoj. To su ljudi koji sve to rade iz gušta. Vidiš da se zafrkavaju, guštaju u košarci.

Prošli ste stvarno sve, od Hrvatske, do Europe, zatim NBA. Koji su vam trenutci ostali urezani u pamćenje više od ostalih?

Što se tiče same košarke i nekakvih trofeja definitivno su mi prva titula prvaka Europe s Jugoplastikom u Münchenu i Olimpijske igre u Barceloni 1992. godine jedne od najdražih uspomena. To su momenti iznad svih. Bilo je toga dosta ali ta dva bih sa sigurnošću izdvojio.

Bili ste uspješan NBA igrač. Nakon dolaska u Boston Celticse u NBA ligi proveli ste četiri sezone. Kako bi usporedili NBA košarku sada i u vaše vrijeme?

Mislim da je nekad NBA bio kvalitetniji, bilo je puno više boljih igrača. Danas se košarka malo promijenila, puno se više šutira iz vana. Nekad je prije bilo jakih centara, jednostavno se različito igralo.

Ljudi govore da danas igrači više ne igraju s tolikim žarom i tolikom ljubavlju. Novac igra najveću ulogu u današnjoj košarci…

Definitivno. Novac je danas prioritet i rijetko će koji igrač uzeti manje novaca da bi igrao u većim klubovima, u klubovima gdje se za nešto bori.

A stanje košarke u Hrvatskoj? Eto, neki se žale kako već deset godina nismo ništa značajnije napravili. Tvrde da bi trebalo dovesti stranca na mjesto playmakera zato što ga mi nemamo.

Moj stav oko toga se zna. Ja nisam za strance jer je to po meni falsifikacija i taj stranac nikad ne može biti motiviran da igra za reprezentaciju kao što će biti rođeni Hrvat.
Treba raditi, treba puno raditi. Mi smo u zadnjih 20 godina sustavno pokopani zato što se nije radilo po principu kvalitete nego po principu dizanja ruku. Jednostavno svi skupa moramo shvatiti da u tih 20 godina nije uništena samo igračka kasta nego i trenerska i sudačka i kasta sportskih radnika. Treba to sve ispočetka graditi.

U savezu ste koordinator za mlađe kategorije. Uvijek govorimo da na mladima svijet ostaje. Ima li potencijala među mladim igračima?

Potencijala uvijek ima, to je neupitno, ali treba raditi. Početi na principima kvalitete birati trenere, igrače i sustavno raditi od početka. Moramo se koncentrirati na djecu i usmjeriti ih na pravilan rad.

Što mislite da bi trebalo napraviti da jedan mladi igrač ostane u Hrvatskoj?

Neke stvari danas je jako teško promijeniti. Kad zazvone neki novci onda se dosta toga poremeti i roditelji misle da će riješiti svoje životne probleme s nekim, u stvari, sitnim novcima. Treba ulagati u tu djecu da oni međusobno postanu prijatelji i da im bude teško ostaviti jedan drugoga. To je jedan mukotrpan posao. Ali to su djeca. Njih treba pustiti da uživaju u ovome što rade.

Veliko hvala Dinu Rađi na razgovoru. Bila mi je iznimna čast i zadovoljstvo.