Intervju sa slovenskim pravnikom koji pojašnjava tko je kriv, FIBA ili Euroliga

Od 2001. godine traje košarkaški rat između FIBA-e i Eurolige, odnosno organizacije ECA. Svatko vuče na svoju stranu, a nastradale su reprezentacije. I na kraju – svi mi koji volimo i pratimo košarku.

Zadnjeg u veljači objavljen je članak slovenskog pravnika Luke Milanovića na jednom od najpriznatijih pravnih sportskih stranica LawInSport. Luka je 25-godišnji pravnik, ujedno i vanjski suradnik slovenske trenerske udruge, budući košarkaški agent, ali u prvom redu pravnik zaposlen u frankfurtskoj odvjetničkoj firmi Arnecke Sibetih, za sportska prava.

O Luki ćemo još na kraju razgovora, koji se odmah odazvao i zahvalio uredništvu portala za iskazani interes da to njegovo znanje, koje je nedavno bilo predavano i na ljubljanskom pravnom fakultetu, prenesemo čitateljima u obliku direktnih pitanja.

Inače cijeli članak koji pojasni problematiku FIBA-e i ECA-e možete pročitati ovdje, potrebna je tek prethodna (besplatna!) prijava.

Luka ako smijem s najaktualnijom temom, pročitao si vjerojatno na portalu mišljenje srpskog izbornika. Reci mi ima li štrajk u tom pogledu uopće smisla?

“Ako sam ispravno shvatio izjavu Saše Đorđevića o štrajku, vjerojatno je htio reći da se igrači moraju oduprijeti i tražiti da FIBA i ECA nađu rješenje, kako bi igrači mogli igrati i za klub i za reprezentaciju. Moramo razumjeti da za nastalu situaciju nije kriva FIBA već ECA. Jer što, igrači bi se morali oduprijeti svojim klubovima?”

Euroliga (ECA) je ta koja ne (po)pušta.

“Pogledajte primjer Krunoslava Simona, koji je u studenome želio igrati za Hrvatsku. Mislite li da ga je FIBA spriječila da ne nastupi? Efes ga nije pustio, jer je Euroliga tri mjeseca ranije namjerno promijenila sustav natjecanja odnosno kalendar, tako da se podudaraju utakmice Eurolige i reprezentacije.”

FIBA je tu promjenu najavila dosta ranije, ali Euroliga je u srpnju prošle godine namjerno zaustavila da ovogodišnja prva dva windowsa kvalifikacija nemamo euroligaške igrače.

“U 2014. godini FIBA je najavila promjenu sustava kvalifikacija za najveća natjecanja. Te godine najavili su da će novi sustav biti prvi lansiran u studenom 2017. godine u kvalifikacijama za SP 2019.  Želja je bila da se kvalifikacije rasporede tijekom cijele godine, dvije utakmice u studenom, dvije u veljači, dvije u lipnju. Ali u srpnju prošle godine Euroliga mijenja svoj kalendar natjecanja i posljedica je da se natjecanja jednih i drugih preklapaju.”

Jer važno je reći kako je FIBA 2014. godine uzela u obzir tadašnji sustav Eurolige, kako bi ekipe u to vrijeme imali slobodno za reprezentativne kvalifikacije.

Vratimo se još na početak – kada i kako je uopće došlo do spora.

“Do spora je došlo 2001. godine, kada je skupina ekipa postavila vlastito međunarodno natjecanje, Euroligu. Kada je FIBA 2004. godine u dogovoru s Euroligom pristala da deset godina neće organizirati klupska natjecanja, spor se slegnuo. Ali sve do 2014. godine, kada je FIBA najavila osnivanje košarkaške Lige prvaka. U to vrijeme FIBA je željela osnažiti ekipe u svom natjecanju, što naravno nije dopuštala ECA.”

Nastao je tada i problem sa savezima, konkretno slovenski savez kojemu su zaprijetili da će biti isključeni. A veliki je (bio) problem ABA liga.

“U proljeće 2016. godine FIBA je slovenski, grčki i španjolski košarkaški savez obavijestila da su njihove reprezentacije isključene iz međunarodnih natjecanja, jer savezi nisu kaznili svoje klubove koji su igrali pod okriljem ECA-e. Za naše okruženje bitna je ABA liga, gdje prvak lige ide izravno u Euroligu, no problem je nastao kada je ECA tražila da 2. do 6. plasirani idu u Eurocup. Ovo je FIBA-u iznerviralo, jer bi zapravo njima ostale treće, odnosno četverorazredne ekipe.”

Znači logički se nameće da moramo očekivati promjenu u formatu Eurolige?

“Da, u svakom slučaju, prije ili kasnije. Evroligi zapravo ne bi bio problem premjestiti utakmicu kako bi igrači mogli igrati za reprezentaciju. Istodobno se intenzivira politički pritisak, da se treba riješiti situacija. Studenog je 31 članovi Europskog parlamenta, pod prvo potpisanim hrvatskim zastupnikom zatražilo od Europske komisije da intervenira u sporu i uredi da bi mogle reprezentacije računati na euroligaške igrače.”

A što je onda u cijeloj priči s Eurocupom, ako FIBA želi svojim natjecanjem praktički postati svojevrstan Eurocup?

“Oko tog pitanja mi je najteže pametovati. Ovo je srž spora. Zato je sve počelo. FIBA ometa Eurocup, a ne Euroligu. 11 od 16 klubova iz Eurolige posjeduje 75% ECA-e, koja organizira Euroligu i Eurocup. FIBA je svjesna da je Euroliga prejaka. Žele drugorazredno natjecanje, žele da bi Košarkaška Liga prvaka bila alternativa Euroligi. Za one koji nisu toliko bogati da mogu jamčiti igranje u Euroligi. O tom pitanju jako će biti bitno stajalište Europske komisije o kršenju konkurentskog prava EU.”

Je li moguće da Europska komisija riješi taj spor?

“Jedni su protiv drugog uložili tužbu pred Europskom komisijom zbog moguće zloupotrebe monopolističkih položaja, što je protivno članku 102. ‘Ugovora o funkcioniranju Europske unije’. Europska komisija istražuje situaciju već gotovo dvije godine. Negdje do ljeta treba donijeti odluku. Mogli bi teorijski kazniti oboje, jer po mom mišljenju FIBA i ECA su kršili konkurentsko pravo EU. Ali to nije u ničijem interesu.”

Konkretno problem Koponena u Barceloni gdje je klub jednog igrača pustio, a drugog nije. Objavili smo “kukavički čin Barcelone” i taj dan na portalu (pročitajte više)?

“Morao sam pročitati članak na vašoj stranici. Pogledaj što Dettman kaže, misliš li da je ljut na FIBA-u? Barcelona nije pustila Koponena, a je primjerice Vezenkova. Pogledajte turske klubove, svi turski igrači mogu igrati, a sve ostale ne puštaju. Pričali smo u početku o Simonu.”

Nije nemoguće da je predsjednik Erdogan nazvao klubove i kazao da moraju pustiti turske igrače, a ostale ne, što je i diskriminirajuće?

“Zašto je Simon drugačiji od ostalih. Je li FIBA kriva što Euroliga ima zadnju riječ koga će pustiti i koga neće? Pa Euroliga kaže da su u srpnju 2016. godine izbrisali pravilo zabrane. Međutim klubovi i dalje ne dozvoljavaju igračima da igraju. Odnosno još gore, sada se odlučuju koga će pustiti i koga neće. Bolje bi bilo da su onda zabranili svima.”

Što je s NBA-om u cijeloj priči?

“To bi već sad miješali jabuke i kruške. NBA ima s FIBA-om ugovor sklopljen 1990. godine, kada su Bora Stanković i David Stern omogućili svojim igračima da nastupaju za reprezentaciju, ako će natjecanje biti u ‘off-sezoni’.”

Reci mi još za kraj pravnih pitanja između FIBA i ECA, i u nogometu se pojavljuju priče o tzv. Superligi, koja ne bi bila pod vodstvom UEFA-e. Ima li i tu sporednih točaka?

“Svake godine ponovno slušamo želje najvećih nogometnih klubova o toj Superligi, koja će biti organizirana kao privatno natjecanje, i ne pod okriljem UEFA-e. UEFA jako navija za FIBA-u u ovom sporu. To bi joj moglo dati mnogo jaču pregovaračku poziciju u pregovorima s klubovima koji žele napraviti vlastito klupsko natjecanje.”


Luka, za kraj opuštenijim pitanjima, reci mi čime se baviš?

“Zasigurno najteže pitanje dosad (smijeh). Ako kliknete na moje ime u članku objavljenom na LawInSportu, pojavit će se moj kratak opis. Bavim se mnogim stvarima. Naravno, posao je trenutno na prvom mjestu. Zaposlen sam u odvjetničkoj tvrtci Arnecke Sibeth u Frankfurtu, prije toga sam radio za Martens Rechtsanwalte u Münchenu, koji organizira BAT.”

Košarkaški arbitražni tribunal?

“Da, trenutno vodim i dva BAT slučaja, te tri slučaja CAS. Upravo sam prošlog petka, u Ljubljani na Pravnom fakultetu, predavao o utjecaju zakona EU o utjecaju konkurentnog prava EU na piramidalnu strukturu sporta u Europi. Crvena nit bila je samo spor između FIBA i ECA.”

Sviđa li te se i učiteljska uloga?

“Drago mi je bilo predavati. Još kao student sam na Pravnom fakultetu istovremeno predavao, službeno ostalim studentima na fakultetu.”

Gdje se vidiš u budućnosti?

“U budućnosti se mogu vidjeti i kao odvjetnik koji se bavi sportskim pravom, bio to BAT, nogometne ili primjerice doping stvari. Što se tiče dopinga napisao sam magistarski rad, odnosno da li se u postupcima CAS-a izvrši pravda do poštenog suđenja, s naglaskom na doping slučajeve.”

Možda nas čita i Žiga Jeglič?

“Nadam se da će pročitati, i nazvati me.”

Za kraj smo se zahvalili Luki, do neke druge prilike, a Vas možemo pozvati otvorenim pitanjima u vezi tog, sada skoro dva desetljeća starog, “košarkaškog rata”.