Simon: “Odazvat ću se ako me budući izbornik bude trebao”

Da idemo u neka ljuta predstavljanja ove ikone, nema smisla. Tko je, što je, što radi i slično, svi već znaju. Ako si iole ozbiljan košarkaški sladokusac i pratiš našu košarku, nema šanse da ne znaš tko je Krunoslav Simon. Rijetko kad obrijan, crne kose, crne puti, ljevoruki reprezentativac i bivši igrač KK Zagreba, na privremenom radu u Turskoj, točnije u Istabulu, u klubu Anadolu Efesu.

Prošlo ljeto Kruno je Milano zamijenio prijestolnicom Turske te tako nastavio igranje u najjačem razredu europske košarke. Izuzetno susretljiv i pristojan momak, pristao je na razgovor za Crošarku, nakon samo jedne poruke, što pokazuje svu jednostavnost njegovog karaktera. Razgovarali smo s Krunom o svemu po malo…

Za početak Kruno, hvala što si pristao na intervju. Već si dugo profesionalac, pa je samim time i interes medija za tobom veći. Odobrio si nas na prvu, iako je Nikola Garma imao veliku ulogu u uspostavljanju veze, pretpostavljam da nemaš problema s medijima…

Pozdrav tebi i svim čitateljima Crošarke. Što se tiče pristanka na intervju tu sa mnom nema nikakvih problema. Mislim da bi svaki sportaš trebao imati respekt prema novinarskoj profesiji i pogotovo kad se radi o popularizaciji sporta, uvijek sam na usluzi.

Ove si godine Milano zamijenio Anadolu Efesom. Igrao si Euroligu pod Jasminom Repešom više nego dobro. Kakve te uspomene vežu za Milano? Jesi li zadovoljan odrađenim ugovorima na Apeninskom poluotoku?

Za Milano me vežu najljepše uspomene od kad sam sreću potražio u inozemstvu. Obiteljski,igrački,životno to mi je jedan od ljepših perioda u životu. S Jaskom sam imao odličnu suradnju te dvije godine i mogu samo reći sve najbolje o tom dijelu moje karijere.

Nakon odličnih igara u Italiji i na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Olimpijske igre za reprezentaciju, imao si ponudu Barcelone. Malo tko bi odbio ovog europskog velikana, no ti si imao drugih planova…

Nakon kvalifikacija u Torinu istekao mi je jednogodišnji ugovor s Milanom i pojavile su se neke druge opcije, ali lagao bih kad bih rekao da sam odbio ponudu Barcelone jer ništa konkretno nije još bilo na stolu, ali moj prvi cilj je bio ostati u Milanu tako da nisam puno dvojio oko ostanka.

Sezonu u Turskoj počeo si pod palicom još jednog trenera, Velimira Perasovića. Sezona i nije najbolje krenula za vas, posebice u Euroligi pa je Perasović nakon 12 kola i pretposljednjeg mjesta dobio otkaz. Da li se to odrazilo na tebe i tvoje igre?

Što se tiče Perasa i Efesa mislim da sam i s njim imao vrlo korektnu suradnju međutim nažalost po nas krenulo je loše. Previše novih igrača, neuigrana ekipa, povrede… sve se to odrazilo na rezultate, a u sportu je tako da ceh uvijek plaća trener. Ne mogu reći konkretno da se to odrazilo na moje igre, moj najveći peh je bio da sam obnovio ozljedu leđa koju sam vukao cijelo ljeto, dan prije prve utakmice sezone.

Dolaskom novog trenera Efes se malo trgnuo, a i došao je trofej u kupu, na kojem si proglašen za MVP-a cijelog turnira.

Osvajanje kupa Turske je definitivno jedna od stvari koje ću pamtiti. Svu nagomilanu frustraciju s početka sezone smo pretočili u tri vrhunske utakmice. Izbacivanjem Fenera u četvrtfinalu dobili smo na samopouzdanju i suvereno osvojili kup. Imao sam sreću da sam tada bio u vrhunskoj formi i sve se poklopilo. Nažalost dva dana nakon kupa stiže novi peh.

Nakon podignutog trofeja u kupu, dogodila ti se ozljeda tetive na ruci. Vjerojatno ću sada biti 307. koji ću te to pitati, no kako je došlo do ove bizarne ozljede?

Dogodila mi se jedna od najbizarnijih povreda za koju sam čuo. U jednoj bezazlenoj borbi za loptu pogodio sam suigrača rukom u zube i skoro prerezao tetivu na malom prstu. Mislili smo nakon šivanja da će rana zacijeliti i da ću biti out možda 2,3 dana. Sljedeće jutro sam se probudio s natečenom rukom i infekcijom zbog koje sam imao tri operacije u četiri dana.

Iako si bio spreman pomoći reprezentaciji u ovim kvalifikacijama, klub te nije pustio. Kako komentiraš ovaj rat dvaju saveza?

Mislim da trenutna situacija rata između FIBE i ULEBA ne donosi baš ništa dobroga ni za koga. Ne vidim poantu igranja reprezentacija kad ni jednu naciju ne predstavljaju najbolji.

Hrvatska je u totalno nezavidnoj situaciji pred odlučujuće utakmice kvalifikacija. Siguran sam da će tko god bude izbornik nakon Skelina, računati na tebe. Možemo li, točnije, možete li preskočiti posljednje prepreke?

Možemo i moramo. Sami smo se doveli u nezavidnu situaciju, ali ja sam uvijek optimist i mislim da ovo do sada treba što prije zaboraviti i sa sljedeće četiri utakmice se vratiti na pravi put.

Još malo o reprezentaciji. Prošlo ljeto ispali ste u osmini finala, u onoj čudnoj utakmici protiv Rusije. Rekao si tada da reprezentacija svako prvenstvo ponavlja iste pogreške. Što je po tebi to presudno što se događalo u ključnim utakmicama?

Ne znam što da ti kažem, ja već dugo pokušavam naći odgovor na to pitanje, ali još nisam uspio nažalost.

Tvoji nastupi za reprezentaciju nikada nisu bili upitni. Sjetit ću se čak i poslije utakmice s Rusijom rekao si da je to tvoj zadnji nastup i da bi neki mlađi trebali to sve skupa preuzeti i pokušati ostvariti bolji rezultat. No, već evo ove godine bio si spreman uskočiti u kvalifikacijama. Kako gledaš na otkaze koji su se dogodili prije Eurobasketa?

Jako me bio pogodio taj poraz pa je možda ta izjava bila malo ishitrena, ali u ovoj situaciji kad smo bili bez NBA igrača, imao sam veliku želju da pomognem i mislim da je jedini razlog da se ne igra za reprezentaciju povreda ili ne daj Bože neki obiteljski problem. Ne bi htio komentirati otkaze, svatko ima svoje razloge, mogu samo reći da ako sam ja zdrav i ako struka procijeni da mogu pomoći uvijek sam tu.

Činjenica je da u Hrvatskoj košarka i nije sport broj jedan, to je jasno kao dan. No, da je popularnost sporta opala, i to dosta nisko, je. Kad se sjetimo kakve smo rezultate imali u vrijeme Dražena, Tonija, Rađe i ostalih, postavlja se pitanje što se dogodilo ili što se događa po pitanju interesa za košarku. Znamo da si već godinama daleko od Hrvatske, no sigurno si upoznat sa stanjem. Da li bi medalja s nekog od velikih natjecanja vratila vjeru u našu košarku i općenito interes za nju?

To je potpuno točno. Popularnost košarke jako opada nažalost, ali općenito stanje u našem sportu mislim da ne vodi na dobro i sve to ruši interes za sve sportove, uključujući i košarku. Medalja bi svakako napravila boom,ali bojim se u sadašnjoj situaciji kakva je u sportu-kratkoročan.

Igraš košarku na najvišem nivou već nekoliko godina. Od Unicaje, Lokomotiva, Milana, Efesa…pa si tako i igrao s mnogim zvijezdama, a i igrao protiv njih. Tko je najbolji igrač s kojim si igrao i tko je najbolji po tebi protiv kojeg si igrao?

Je,imao sam sreću igrati s velikim igračima i isto tako protiv velikih igrača. Mislim da je najbolji igrač s kojim sam igrao Bojan Bogdanović, ali ima puno igrača koje bi morao spomenuti tako da je to nezahvalan zadatak da ne bi nekoga zaboravio. Od protivnika Ginobili, braća Gasol, Parker..

Kako gledaš na igre naših NBA-ovaca ove sezone?

Ne pratim NBA toliko revno, ali vidim isto što i svi drugi. Šiši i Bojan su se profilirali u prave NBA igrače i drže visoki nivo, a što se tiče ovih mlađih, ove sezone velikim koracima idu naprijed i mislim da bi to sve nas trebalo veseliti.

Tko bi po tebi trebao preuzeti glavnu ulogu u reprezentaciji u budućnosti i postati njen vođa?

Mislim da je to u sljedećih par godina Bojan. On je sad već jedan od iskusnijih igrača i do sad je bio igrač sa statusom vođe, tako da je to prirodan put.

Tvoj idealan izbor za izbornika u ovoj delikatnoj situaciji, kada opasno visimo?

Iskreno na to pitanje nemam odgovor. To je posao ljudi koji vode savez i odluka je potpuno na njima. Igrači su tu da igraju.

Je li reprezentacija poslije poraza od Rusije dobila tvoje konačno zbogom ili se navijači još imaju pravo nadati da će te vidjeti u crveno-bijelom dresu?

Vidjet ćemo tko će biti novi izbornik i koji je njegov plan. Kao sto sam već rekao, ako me reprezentacija treba ja sam tu, ako je politika da se okrećemo mladim snagama, nemam apsolutno nikakvih zamjerki.

I za kraj, ovo ljeto puniš 32 godine. Do kada Kruno planira igrati na ovom nivou? Postoji li neka opcija završetka karijere u Hrvatskoj?

Hvala na ovom da punim 32. godine. Punim 33 🙂

Ups, a htio sam samo izazvati reakciju ako netko bude čitao iz Saveza da si ti još uvijek mladić.

Nemam neki plan da ti budem iskren. Uživam igrajući i ne razmišljam daleko u budućnost. Prvi put kad vidim da to nije to objesit ću (nogometnim rječnikom) “kopačke o klin” i reći hvala, doviđenja. Što se tiče Hrvatske da ti budem iskren ne znam. Puno faktora uvijek igra ulogu u tome tako da mi je teško unaprijed govoriti što će biti i kad.

Kruno, hvala na odvojenom vremenu za intervju i puno sreće u nastavku karijere.

Pozdrav i tebi i svim čitateljima. Hvala na dobrim željama i čujemo se nekom drugom prilikom.