Statisti:”Igramo sa srcem.”

Ako usporedimo košarkaške terene nekad i sad možemo uočiti vidljivu razliku. Ulična košarkaška igrališta su prazna, koševi su u lošem stanju, mrežica nema a obruči dobro da i stoje pričvršćeni za tablu. Splitski Statisti živi su dokaz da nije potrebno puno da bi napravili karijeru. Momčad koja je započela upravo na jednom takvom košarkaškom igralištu sada se nalazi u konkurenciji za sami svjetski vrh sporta 3×3. Toni Mindoljević, član ekipe Statista popričao je sa mnom o samim počecima, uvjetima u kojim treniraju i planovima za budućnost.

Kako su zapravo nastali ‘Statisti’? Mislite li da ste se promijenili u odnosu na vaše početke?

Statisti su nastali 2011. Cijeli smo život zajedno i igrali smo još i prije skupa. Počeli smo zajedno nastupati Toto, Kale, Vrdoljak i ja 2011. osvojivši turnir u Splitu organizator nam je uručio pozivnicu za prvi ikad održani 3×3 turnir u Ljubljani. Naravno da smo pristali samo što smo trebali imati pet igrača. Nitko od nas nije ni vozio ni imao auto i nismo znali kako doći do tamo pa smo krenuli u potragu za visokim igračem koji ima auto. Ispostavilo se da je to bio Toni Vitali. Od tada je i on bio s nama i osvojio World Tour Madrid i drugo mjesto u Miamiju na World Tour Finals. Kada se počeo profesionalnije baviti košarkom nije mogao stići sve te obaveze pa je otišao. Kako sada živi u Zagrebu pridružio se zagrebačkoj ekipi General Vasilije Mitu koja je druga hrvatska ekipa koja nastupa po svijetu. 2015. nam se pridružio Duje Škaro, nakon Vitalijevog odlaska. Mislim da se nimalo nismo promijenili. Uvijek za nas kažem, mislim na ekipu Adriatica i Statiste, da je svako bolestan i lud na svoj način i to se tako i nastavlja. Recimo Kale ima 37 godina i na njemu nikad ne bi rekli da ima 37. On je uvijek takav: emotivac i mlad u glavi.

Kako uspijevate uskladiti svakodnevni život i obaveze s ‘Statistima’? Svatko od vas ima obveze i van momčadi. U kakvim uvjetima trenirate?

Evo recimo jučer trening. Dolazim s posla na trening, nakon treninga idem natrag na posao. Radim do kasno navečer kako bi me šef pustio da idem u Kinu. Kale isto tako odrađuje treninge i dolazi na naše. Trudimo se svaki dan biti sve bolji i bolji. Ubijamo se na treninzima. Možda se ništa ne dogodi. Možda nas netko drugi pobjedi. I ostali treniraju, nije da ništa ne rade. Mi se trudimo, radimo i treniramo svaki dan. Za uvijete u kojim treniramo se moramo zahvaliti Košarkaškom klubu Split, predsjedniku nadzornog odbora Domagoju Marojeviću i direktoru Maroju Bubalu što su nam ustupili dvoranu. Tamo treniramo kad god je termin slobodan i koristimo teretanu koja nam je od velikog značenja. Sad jedva čekamo da se napravi vanjski teren na Gripama jer ipak mi igramo na vanjskim uvjetima pa jedva čekamo izaći na teren i igrati po suncu jer najljepše je igrati vani.

Pokazali ste se kao ekipa koja se ne predaje. Igrate srčano i jedni za druge što je rijetkost u današnjem sportu općenito. U čemu je tajna?

Takvi smo svi karakterno. Borimo se i ne predajemo do posljednje sekunde. Ne igramo zbog novca već iz ljubavi. Igramo sa srcem ne samo zbog sebe nego i zbog navijača koji nas gledaju i bodre. Znamo se cijeli život. Drugima je možda u interesu samo novac, no mi želimo biti što bolji u svijetu i prezentirati taj sport. Praktički smo jedina ekipa u Hrvatskoj koja je nastupala i osvajala turnire od 2011. Takvi smo, volimo taj sport, volimo igrati i natjecateljskog smo i borbenog duha.

Koji su planovi za ovu sezonu? Kako teku pripreme? Mogu li ‘Statisti’ bolje od prošle godine?

Ove sezone nam je cilj ući u top deset ekipa na svijetu, s tim da fokus stavljamo na Svjetsko prvenstvo u Filipinima gdje se nadamo napraviti dobar rezultat. Trenutno zauzimamo 18. mjesto na svjetskoj ljestvici i nadamo se da bi mogli ući u tih top deset. Pripreme teku dobro, počeli smo trenirati 1.ožujka i mislimo da možemo bolje od prošle sezone. Kako se kaže, uvijek može bolje. A sada ako nam se to ostvari bilo bi super, ako ne ništa. Mi ćemo se truditi pa vidjeti što će biti.

Što vas očekuje ove sezone? Nastupate i na reprezentativnom i ekipnom planu. Gdje sve sudjelujete?

Ove sezone već znamo plan i program sve do 1. srpnja. Prvo putujemo u Kinu od 18.-23. travnja gdje nastupamo na Nanjing Challengeru. Zatim od 02.-08. svibnja nastupamo u Maleziji na World Hoops Pengang Challengeru. Od 17.-20. svibnja nas čeka Tinkoff Moscow Open u Rusiji. Ta su tri turnira pripremna za svjetsko prvenstvo na Filipinima koje će se održati od 08.-12.lipnja u Manili. Dobili smo čast ove godine biti reprezentacija Hrvatske kao prvoplasirana hrvatska ekipa na svjetskoj rang listi momčadi. Iza toga imamo challenger u Lipiku i krajem lipnja kvalifikacije za europsko prvenstvo. Još jedino ne znamo za lokalne turnire koji ćemo odigrati.

Hoće li ‘Statisti’ ostati u istom sastavu ili nam spremate nešto novo?

Statisti neće ostati u istom sastavu. Promijenili smo Duju Škaru. Vratio se Božidar Vrdoljak i za rotaciju smo još dodali Ivana Rašetinu. Trenutno nas ima pet i rotirat ćemo se ovisno o formi, ozljedama i sličnom.

Tko su po vama favoriti ove sezone?

Favoriti su u profesionalnom dijelu isti kao i svake godine a to je Novi Sad. Naravno, ima tu i ostalih Srpskih i Slovenskih ekipa. Kod njih je sve puno ozbiljnije. To su sve momci koji igraju profesionalno i ulažu puno u sebe i svoj napredak. Treniraju svaki dan i nije da imaju posao sa strane. Jednostavno se time bave. Po meni je Novi Sad favorit kao i uvijek no sve ćemo još vidjeti. S ovakvim sportom se nikad ne zna.

Znamo da su basketaši u nekim zemljama, kao na primjer u Srbiji, dobro plaćeni. Kakva je situacija kod nas po tom pitanju? Jeli kod nas basket uopće popularan?

Pa i nisu oni baš dobro plaćeni . Ekipu Novi Sad čine momci koji su profesionalci. Oni imaju svoje sponzore koji ih prate. Na svim tim turnirima koje su osvojili nagradni fond je izrazito dobar, no novci nisu tu baš bitna stavka. Basket je popularan u Srbiji, kod nas i nije toliko. Kod njih se igra, svaki koš je zauzet, dok kod nas zjapi prazan. Jednostavno je to kod njih neka tradicija. Mi katkad teško skupimo i šestoricu na treningu da možemo zaigrati basket kako treba, a kamoli da ćeš vidjeti djecu ili nekoga starijeg da igraju na ulici i šutiraju na koš.

Znamo da je zanimanje za košarkom nekako u blagom padu. Ima li još onih basketa koji su se nekad igrali? Nekad si morao čekati po sat ili dva da negdje dođeš na red za teren…

Ponavljam, toga više nema. Dok sam bio dijete došao bi na Gripe na teren i bilo je puno ljudi, svaki koš je bio zauzet i trebao si čekati po sat vremena za doći na red. Onda kada igraš, ako slučajno izgubiš opet čekaš sat vremena i možeš slobodno ići kući. Tu smo razvijali taj natjecateljski duh da moraš pobijediti ali toga ,nažalost, danas više nema. I velika je to šteta za tu današnju djecu. Ja se nadam da će se to popraviti. Mi ćemo također pokušati to popraviti s organizacijom nekakvih turnira i slično.

Je li vam i dalje zanimljivo nastupati po Hrvatskoj? Mislim da ne postoji nešto što niste osvojili.

Zanimljivo nam je nastupati svugdje gdje nas taj turnir može dalje odvesti. Bilo da je taj turnir u Hrvatskoj, BiH ili Sloveniji i nije bitno gdje ako nam daje dobre bodove i vodi nas dalje. Ako nam vrijeme i financije dozvole, mi ćemo svakako nastupati na bilo kojem turniru od kojeg imamo koristi. Mi po sezoni odigramo skoro po dvadesetak turnira. Svaki tjedan da odigraš po jedan turnir dođe na četiri mjeseca . To nije ni fizički ni psihički jednostavno.

3×3 postaje olimpijski sport. Kakva je procedura za olimpijadu? Jeste li upoznati s time što je potrebno za kvalifikacije?

Tako je, 3×3 postao je olimpijski sport prošle godine. Doživio je jedan veliki ‘boom’ i ljudi iz FIBA-e su odlučili sve to podignuti na višu razinu. Još ne znamo kakva je procedura za olimpijske igre i kako se kvalificirati. Sigurno će bodovi koji se osvajaju odlučivati, samo još ne znamo kako i šta. Nadamo se da će biti kvalifikacije a ne da se slijedi nekakva njihova procedura koju oni stave. Još treba vidjeti što će biti.

Gdje se vidite u budućnosti kao ekipa?

U budućnosti se vidimo kao ekipa koja će napadati svjetski vrh svake sezone i animirati ostalu djecu i igrače da se što više bave košarkom 3×3 u Hrvatskoj.

Ovaj intervju objavljujem u vrijeme kada su Statisti na putu prema Kini gdje nastupaju na Nanjing Challengeru. Želim im svu sreću u vlastito, ali i ime cijele redakcije Crošarke u nadi kako će ostvariti što bolji rezultat.