Zvonimir Ridl: “U mom poslu je svaki igrač bitan”

Svi ljubitelji košarke u Hrvatskoj, posebno u Slavoniji, sjećaju se Zvonimira Ridla, osječkog košarkaškog profesionalca. Zvonimir je 2012. godine završio svoju bogatu igračku karijeru te se posvetio menadžerskom poslu, a trenutno je vlasnik agencije Ridl Basketball Agency.

U svojoj karijeri, ovaj je Osječanin nastupao za hrvatske klubove Zadar, Split, Slavonski Brod, Dardu i Osijek 2006, a karijeru je gradio i u inozemstvu, a igrao je za Brotnjo iz Čitluka, poljski Czarni Slupsk, mađarski Debrecen, ceski Novy Jicin, nizozemski Amsterdam, mađarski Ase Atomeromu i Debrecen i češki Brno.

U tri zemlje, Hrvatskoj, Češkoj i Mađarskoj bilježio je nastupe na All utakmicama, osvajao naslove prvaka u Mađarskoj i BIH, osvojio Hrvatski kup sa Splitom u sezoni 96/97, te bio član kadetskih reprezentacija bivše Jugoslavije i Hrvatske. Svoju igračku karijeru završio je u matičnom klubu Osijeku. Razgovarali smo sa Zvonimirom o njegovoj bogatoj karijeri, ali i o poslu koji trenutno obavlja.

Jesi li zadovoljan sa svojom bogatom karijerom i uspjesima koje si ostvario?

S karijerom sam zadovoljan, mada puno ljudi koji me znaju od početka karijere govore da sam mogao puno više.Puno sam pogotovo na počecima karijere uložio u nju, ali realno govoreći kada se sada analiziram bio sam dosta težak karakter, nisam se 100% posvetio košarci, volio sam izaći s društvom, nekad i često preko mjere, a to ne ide, tako da sam sve u svemu zadovoljan.

Igrao si u mnogo klubova, sa puno dobrih i poznatih košarkaša, sadašnjim tajnikom saveza Jokom Vrankovićem, Nikolom Vujčićem, Arijanom Komazecom…tko je najbolji igrač s kojim si igrao?

Bilo je tu velikih igrača. Izdvojio bih Franju Arapovića, Zdravka Radulovića, Stipu Šarliju, Damira Volodera, Joku Vrankovića, Nikolu Prkačina, ali nekako je za mene najbolji igrač s kojim sam igrao definitivno Arijan Komazec.

Da li si ti kao mladi igrač dobivao dovoljno prilike za igranjem na visokom nivou i koje je tvoje mišljenje o mladima i njihovom igranju sada, tj. dobivaju li mladi dovoljno prostora?

Ja sam imao tu sreću da su mi u tim najvažnijim počecima karijere treneri bili Josip Pino Grdović, Slavko Trninić i Zmago Sagadin. Sve su me naučili, ne samo o košarci i hvala im na tome. Što se tiče mladih i današnje situacije, mišljenja sam da više radi nedostatka prave kvalitete dobivaju šansu, ali rad s mladima je jako upitan i svakako moram reći to da je eksperiment prije par godina sa zaštićenim godištem bio veliki promašaj.

Igrao si u inozemstvu, sada si košarkaški agent mnogim igračima i trenerima, upoznat si s radom vani. Možeš li usporediti uvjete vani i u Hrvatskoj?

Teško mi je usporediti uvjete za rad vani i kod nas, mada sam mišljenja da su u zadnje vrijeme i kod nas uvjeti dosta dobri i da to sve polako ide prema naprijed.

Kako si se odlučio na posao košarkaškog agenta koji trenutno obavljaš?

Posao košarkaškog agenta me oduvijek privlačio, iako sam još za vrijeme košarkaške karijere upisao višu trenersku (par ispita mi je ostalo), ali igrom slučaja sam se odlučio za posao agenta i stvarno sam sretan čovjek, jer uz sva odricanja (nevjerojatno puno posla ima) radim, što je najvažnije, posao koji volim. Svakako moram reći da ništa od mog posla ne bi bilo uspješno da pored sebe nemam prijatelja Miroslava Graovca, koji mi puno pomaže. I da nema njega, vjerojatno ni ja ne bi bio ovako uspješan i ovim putem mu se želim zahvaliti što je uz mene cijelo ovo vrijeme.

Osim igrača, brineš li se i za koje trenersko ime?

Naravno. Brinem se za karijere četvorice trenera, a to su Aramis Naglić, Jeronimo Šarin, Denis Bajramović i Teo Čizmić.

Pod tvojim su okriljem brojni igrači s ovog područja.

Tako je da. Zastupam trenutno 28 igrača i 4 trenera. Svaki igrač mi je važan i bitan, svima pridajem jednaku pažnju i pozornost, a ako moram izdvojiti nekog koga zastupam ili sam zastupao su Marko Banić, Mario Kasun, Bruno Šundov, Ante Delaš, Jakov Vladović, no kako kažem, svi moji igrači su jednako bitni pa ne bih sada previše nabrajao i izostavio nenamjerno. Nadam se da će s vremenom neki od ovih mladih mojih igrača dostići klasu jednog Marka Banića. Za to će im biti potrebno puno rada, upornosti, strpljenja i ljudskih kvaliteta. Želio bih istaknuti da mi je veliki pokazatelj kvalitete moga rada odanost mojih igrača. S nekima radim od početka karijere i ja sam im na tome zahvalan i cijenim to. Evo ako mogu u ovome razgovoru nešto istaknuti, želio bih dati podršku Toniju Brnasu, izuzetnom momku, odličnom igraču koji je imao veliku nesreću s ozljedama, ali sam uvjeren da će se vratiti i još godinama uspješno igrati.

Nakon što si prošao sito i rešeto igranja, a sada si već pet godina u ovom poslu, što je teže? Biti igrač, mislim tu na sve što se veže za igrača, od priprema, putovanja, karantena, umora, ili biti menadžer i brinuti se o sudbinama igrača i trenera?

Definitivno je najljepše biti igrač, uz to me vrijeme vežu prekrasne uspomene. Posao agenta te traži non stop aktivnost, moraš biti aktivan svakodnevno, i puno je tezi od igračkog posla, ali ga volim i uživam u ovome što radim.

I za kraj, za koji te klub vežu najljepše uspomene i gdje se najviše voliš vratiti?

Svi oko mene znaju za koga navijam i da obožavam Zadar.

Pratiš li događanja oko košarke u Osijeku?

Nekoliko je mojih prijatelja u Košarkaškoj Akademiji Osijek, koji jako puno ulažu u rad s mladima i imaju školovane trenere, tako da redovito pratim njihove nastupe i uvijek sam im na raspolaganju za bilo kakvu pomoć.

Zahvaljujemo se Zvonimiru za odvojeno vrijeme za ovaj razgovor i želimo puno sreće u daljnjem radu.