Buzzer-Beater: Ljubavni trokut

Imam osjećaj kao da u današnjem danu čekam Novu godinu. Iako je baš danas, na onu staru sve zapravo počelo. Kreće vaterpolo, samo što nije i rukomet – moje sveto trojstvo. Pitala me jednom moja nešto starija, ali mnogo ljepša kolegica – koji mi je od ta tri sporta uz koje se na profesionalnoj bazi ustajem i s kojima liježem zapravo najdraži. Ostao sam bez teksta. Rijetko se kada to dogodi da širina mog osobnog vokabulara ostane uža no što je i u kakvim nezgodnim trenucima. Odgovor je bio – ne znam! Takvim će i ostati.

Neće sada krenuti osobna ispovijest skoro 24-godišnjeg mladog gospodina koji je negdje točno u ovo doba lani krenuo na nešto redovnijoj bazi pisati za Crošarku. Jer, možda se to i ne primijeti, ali Buzzer postoji već gotovo godinu dana. Nastao je u onome tjednu kada smo ispali u Lilleu. Kako to sada davno izgleda, je li?

Rukomet sam zavolio sasvim slučajno, još onomad kada smo u mom riječkom kvartu kao djeca glumili Baliće i Džombe na betonskom igralištu. Ljevorukom se klipanu ipak radije dopalo uzeti novinarsko pero u tu prokletu ruku, nego stati na desno krilo u lokalnom, sada trećeligaškom klubu. Iako je ljevaka, onih kvalitetnih u rukometu, kao uostalom i u svim sportovima sve manje. Dobro je da u košarci ne postoji lijevi bek, kao u nogometu, pa da treba i tu zvati ljevaka. Danas takvi, ali i njihova braća dešnjaci u sedmoj godini love Pokemone umjesto košarkaških, rukometnih, vaterpolskih, kakvih god lopti.

Ako je pak košarka majka svim sportovima, onda je vaterpolo sasvim sigurno njen obdareni ljubavnik i šerif na dvoru kada rukometa nema kod kuće. Igra je to koju danas prati manje ljudi od prosječne turske sapunice u Hrvatskoj, ali i sport koji će nedvojbeno ponovo pokucati na vrata onih koji su pred njim ta ista vrata davno zatvorili. Ako hoćete, više Hrvatska ima igrača Pokemon GO aplikacije nego što ljudi u Europi prate vaterpolo. Možda nas nema puno koji vjerujemo u obranu olimpijskog zlata iz Londona, ali srce će svima zaigrati kad Jug osvoji naslov europskog prvaka ili eto Hrvatska u brazilskom finalu svlada Srbiju.

Uza sve to, ostaje činjenica da autor ovog jednogodišnjaka nazvanog po pobjedničkom ubačaju sa zadnjim zvukom sirene potiče iz najkošarkaškijeg kvarta u Rijeci. Vežici ćemo prefikse “gornja” i “donja” ostaviti po strani, kao i sve te neke geografske granice koje zapravo nameće željeznička pruga. Samo u prvu pomisao na igrače s tih par kilometara zračne linije promjera pada mi 12 igrača koji bi se bez problema borili za sredinu ljestvice u A-1 ligi. I kako onda ne cijeniti kraljicu majku i njene dvije tihe patnje. Ljubavni trokut u kojem nitko ne gubi…

Torinski junaci kreću u ponoć, baš onda kad se na pravu Novu godinu otvara kakav šampanjac ili poljubi voljena osoba. Doček će biti spektakularan, iako su najave u danu pred utakmicu zapravo postale predmet zbog kojeg bi se novinare moglo početi prozivati kraljevima prvorazrednih klišeja uz egid – zabili ste koš više od Španjolaca. Zaista, gledajući španjolske medije, osim specijaliziranih stranica Marce – košarka se čak i u kontekstu Rija ne spominje često.

Ništa čudno. Naime, kada sam prije dva ljeta bio u Barceloni na finalu vaterpolske Lige prvaka, na kojem je, eto tek tako, domaća Barceloneta uzela naslov najboljeg kluba Europe, tu je informaciju kroz pisane medije malo tko mogao saznati. Katalonski list Sport posvetio je vaterpolistima čitavu jednu stranicu na samom kraju izdanja, a u ostalim dnevnim novinama sve se svelo na nekoliko redaka. Još je gore bilo lani kada se sve skupa održavalo na istom mjestu. Na obližnjem Olimpijskom stadionu koncert je imao AC/DC, a na Camp Nou se na dan finala između talijanskog Pro Recca i našega Primorja igralo finale španjolskog Kupa između Barcelone i Athletica iz Bilbaa.

Ipak, ne treba sumnjati da će naši sportaši okupirati mnoge naslovne stranice svjetskih medija svojim nastupima u Brazilu u sljedećih petnaest dana. No, kako bi rekao jedan naš nogometni trener – igrat će se košarka, rukomet i vaterpolo i 22. kolovoza, kada Rio ode u ropotarnicu povijesti. Broj igrača Pokemona i poklonika turskih serija opet će porasti, a za neke će, takvi su rijetki, ljubavni trokut biti još napetiji.