Buzzer-Beater: Osobna pogreška – Miro Bilan

Elegancija. Područje između razboritosti i gracioznosti. U pokretu ili u razmišljanju, svejedno. Površinom izuzetno malena enklava u košarkaškom poimanju prostornih jedinica često je vidljiva samo elektronskim sitnozorom. Još nije poznato kako se i na temelju kojih principa smanjuje, ali takva tendencija se nastavlja. Ljetne vrućine mame na plaže ili pak na individualne treninge. Prolaziti “torturu” rada u reprezentaciji već dugo nije u modi. Ta je moda dobila novog predvodnika.

Ogledan primjer pomanjkanja elegancije u njenoj primjeni na svakodnevni život je Miro Bilan. Čovjek koji je nakon šest sezona u Cedeviti, tu negdje oko svog 28. rođendana odlučio da je vrijeme za iskorak u inozemstvo. Već iza te rečenice prestaje priča o promišljenosti. Sve do odabira takvog puta je OK, što bi se reklo, “jedan kroz jedan”. Izlazimo iz sitne, komforne, elegantne zone. Počinje stihija.

Iako sad već očito bivši kapetan Cedevite nije jedini o kome bi se dalo pričati pred početak priprema reprezentacije za Eurobasket, njegova je logika u najmanju ruku teško dokučiva nekome tko igračev razvoj u bilo kojoj fazi karijere pokušava staviti u zadane parametre. Odmah nakon termina “teško dokučiva”, moglo bi se dodati i nastavak – “smiješna”. Igrač reprezentativnog kalibra, što Bilan po defaultu posljednjih godina svakako jest, ne smije si dopustiti u ovakvom trenutku zatvoriti njena vrata. Ne smije, ako je elegantan.

Nedostatak toga, za košarkaša često nepoznatog supstrakta, u ovom slučaju sastoji se najprije u tajmingu obraćanja izborniku Petroviću. Smiješno je, pa ako baš hoćete i podcjenjivački da se jedan od igrača na koje Aco ozbiljno računa u Cluju i akobogda Istanbulu, javi s “kanticom” za njega dva dana uoči okupljanja. Nema sad veze to što su se dva dana naknadno, zbog američke note pretvorila u pet, radi se o principu.

Drugo, Miro si je zadao dodatne glavobolje uoči samog poziva koji je, vjerovali ili ne, išao za Kinu. Bilo bi elegantno da se, ako se već htio zahvaliti na pozivu, zahvalio odmah nakon objave popisa od 11 igrača koji sigurno kandidiraju za pripreme u Svetom Martinu. Razmišljao je? Vagao? Mislio da će potpisati klub u sljedećih par dana? Ako i jest, bio je to rizik koji mu na kraju nije donio ništa dobro. Klub traži, a u reprezentaciji će teško više ikad zaigrati. Zamislite još da prilikom poziva nije vodio računa o vremenskoj razlici na relaciji Zagreb – Shenzhen. Pa da je recimo, probudio izbornika u tri ujutro i rekao da nije mentalno spreman. Aco bi u gluho doba noći sigurno razumio mentalnu nestabilnost, jer ovako nije mogao.

Oni podrobniji detalji o potezu za notes kojeg je Bilan upriličio proteklog vikenda u suštini i nisu potrebni. Žižić i Zubac imali su svoje NBA-razloge, Hezonji je stanovita olakotna okolnost bila što je svoje otkazivanje najavio dovoljno rano. Istina, bilo je šlampavo i svakakvo, ali je barem bilo na vrijeme. Dakle, ako se centarskog dvojca izbornik ne odrekne za sljedeće ljeto, Miro će teško još jednom u kockastu trenirku. Još ako se iskaže Buva… Još ako se Bilanu ne ukaže prilika u Euroligi…

Otkazivanjima kao pojmom ophođenja prema svetom dresu, više se i ne isplati baviti. Ipak, Bilan je svojim postupkom u vremenu kad je trebala planuti prva iskra vatre koja naznačuje povratak kulta reprezentacije zalijepio šamar svima onima kojima je hrvatska košarkaška reprezentacija blizu srca. Osim što je bez kluba, sad je i bez reprezentacije pa je šamar, što je prije bio zadan, još brže i vraćen. Elegantno, baš kako i priliči sportu poput košarke, stisnut je udarac koji se nije svidio nikome. A Bilanov agent imat će težak posao. Puno teži od Hrvatske koja i sa sedmog mjesta FIBA-inog Power Rankinga jednako jako želi medalju nakon 22 godine.