Buzzer-Beater: Partijanje po kancelarijama

Prijatelji košarke jedva su, i to uz kakve znakove nestrpljenja dočekali ovaj ponedjeljak. Ne samo zato što je portal kojeg upravo čitate nastavio s radom, već i iz razloga što su u “centrali” izvučeni parovi u Premijer i Prvoj ligi košarkaša. Kakav dan. I uvijek tako. Čekaš čija će se klupska zastavica pojaviti, odnosno čije će lisnice prije početi zijevati nad sudbinom da ih čeka nužno popunjavanje – milom ili silom. Naravno, ne dođu uvijek svi. Insajderske informacije vele da na ždrijebu nije bilo predstavnika četiri od četrnaest naših najboljih klubova. A među njima ima i viđenijih košarkaških djelatnika.

Među takvima, opravdano odsutnima je i direktor jednog kluba. Taj se gospodin, ne znam iz kojih točno razloga, ne javlja na mobilni telefon već evo – peti dan. Govorkalo se da će istupiti, baš kao što je to puno ranije napravio Jolly. Jolly osobno. Rekao je, i ma štogod tko o tome mislio, u pravu je čovjek, da neće više. Bilo je neminovno. Čemu igrati nešto iz čega ne možeš naprijed, čemu tapkati u mraku i stajati na mjestu?

O Zagrebu, jasno, govorim. Nemam osobno, ništa protiv direktorove ili općenito klupske šutnje, one koja je u ovakvim trenucima i vrijednija od zlata. Više od bilo kojeg broja diplomatski uvezanih rečenica reći će vrijeme koje dolazi. Doduše, već je nešto i izrečeno, barem i indirektno. Novca nema, kao ni fuzije s Hermesom koja bi barem očistila poslovne knjige. Neće zasigurno biti ni Luke Božića u žutom, baš kao niti zadarske veze koja je godinama nosila klub iz Trnskog.

Žive rane u žutom mravinjaku nemam namjeru dirati. Ali, šteta je. Prvaka Hrvatske, razvojnog centra u kojem su stasali neki od nositelja prošlih, kao i ove današnje reprezentacije. U tom pravcu, možemo im svi zajedno samo poželjeti maksimum sreće u novoj sezoni. Makar igrali i samo kadeti…

Jedan ponedjeljak smo eto, ispratili, a drugi nam tek dolazi. Mogao bi biti još zanimljiviji, pošto se na nekom drugom mjestu odlučuje o malo većim novčanim sredstvima. Kreće Druga ABA liga. Na silu, brže-bolje i pošto-poto. Odmah, sad i odmah. Nema čekanja, ide se i s kadetskom ligom, Superkupom u Baru, da se delegacije i okupaju dok je more još pristojne temperature. Sve može. Ne znamo tko će igrati, pitaj nebesa što će biti s kalendarom i hoće li baš sve “kliknuti”. Know-how?

Sve ono što dosad znamo je da se na relaciji Skopje – Beograd – Zagreb čuju svakakvi tonovi. Svoju stranu drži Karpoš, klub koji je lani odriješio kesu kad je trebalo uplatiti pozivnicu, onu istu koju su Kvarneru nudili, a Olimpiji dali džabe. I sad ih nema, jer je netko morao izvisiti. Hrvatskoj i Srbiji nisu htjeli uzeti mjesto, pa je smanjenje lige napravljeno na uštrb drugog makedonskog kluba. I onda nastane džumbus u kojem predsjednik Karpoša pošalje bombu, a dobije uplatnicu na račun kazne. Na udarac ispod pojasa ABA će svakako reagirati. Zato i čekamo ponedjeljak.

A tek kad vidimo društvo koje će igrati tu Drugu ligu, i to najvjerojatnije bez drugog hrvatskog kluba… Dok se iz BiH i Crne Gore svi trpaju unutra, osim Splita od takvog projekta kod nas bježe svi kao od đavola. Eno nam Zagreba praktički na respiratorima, a uz Split i tri standardna ABA-prvoligaša, novac za natjecanje drugog predstavnika mogu skupiti samo svi ostali klubovi zajedno. I zvati se recimo – HKS United.

Kad sve zbrojiš, samo u regionalnoj košarkaškoj javnosti ovih vrućih ljetnih dana imaš tuluma više nego na ijednoj jadranskoj plaži. Ovdje se partija ponedjeljkom, uz resident DJ-eve. Malo se čuje ritam bubnjeva iz HKS-a, malo iz ABA-ureda, pa onda svi odu na leskovački voz kod Čovića. Neki će se nastavak možda dogoditi i u Laktašima, a na party zatvaranja idemo u Bar. Turnir u Zadru iz poštovanja prema istome nismo zapisali u taj planer. Ondje dolaze neki malo jači igrači. To je košarkaška Ultra naspram ovih sitnih gigova u turneji po kancelarijama.

I što onda? Što kad ti after od svih tih žurki traje od kraja rujna do početka lipnja? Kad se u zimsko jutro ustaneš, a ne znaš tko s kime igra i u kojem natjecanju? I još ti na sve to, godinu dana kasnije dodaju šatro Prvu hrvatsku i Drugu ABA ligu? Pa reprezentativna okupljanja… Kako onda neću pratiti brazilski klupski nogomet? Pa i oni imaju manje natjecanja od košarke u našem “regionu”…

Dobro je da smo se vratili. Treba netko i izvještavati sa svih tih fešti…