Buzzer-Beater: Pete, i to je Amerika

Godina je, ne znam, ajmo bubnuti, 2030. Onako, da bude okrugla, da se lakše pamti. Nismo je uzeli zato što tad službeno ističe razdoblje za FIBA-inu primjenu novog sustava reprezentativne košarke (2017 – 2030), mada se i to može nazvati popratnim oblikom za lakše razvodnjavanje priče. Krenut ćemo, iz današnje sfere, pomalo utopistički pa ćemo vrijeme radnje prispodobiti nepostojanju interneta (što će nam, komuniciramo umno). Nema ni TV-prijamnika, jer tu su skupi VR-uređaji (uveden je embargo na jeftine kineske), nema telefona ni mobitela, a i papir se u svakodnevnoj primjeni još može naći samo u slabije opremljenim privatnim obrtima. Tko nema tablet, dron i Googleove naočale taj je na dnu hranidbenog lanca. Sprdaju ga u društvu u kojem se ionako plaća samo karticama i internetskim novcem. Zadnjih papirnatih 10 kuna iz 2021. upravo se postavlja u Muzeju za umjetnost i obrt, zajedno sa starim glačalom.

Ljeto će taman negdje pred svoj kraj, kad ono, velika svečanost. Nova dvorana u Londonu, jer su ih do danas imali premalo u odnosu na broj stanovnika koji je u ekspanziji, domaćin je prvog euroligaškog drafta. Šesnaest momčadi, kao i danas, po unaprijed odrađenoj “lutriji” ima dvije runde za biranje.

Trguje se, naravno, kao i preko bare. Ovaj igrač za onog, po tri-četiri momčadi, uz standardno: “Daj nabaci još koji pick za tu i tu zvijezdu”. Wall-street u malom. Jordi Bertomeu je već u osmom desetljeću života pa ga, baš poput NBA-povjerenika, dovode u kolicima kako bi pročitao imena selektiranih u prvoj rundi. Iako bi on želio zaraditi dnevnicu te mimo protokola pročitati i drugu rundu, više ne može. Iznose ga i specijalnim avionom voze za Barcelonu gdje rješava nogometni transfer vrijedan deset milijardi eura. Dinamo još uvijek nije prezimio u Europi, ne bojte se.

Prvi pick – Hrvat. Luka Šunjić, četvorka iz KK Zagreba, potpisuje za Maccabi. Nikola Vujčić je predsjednik i božanstvo, Dragan Bender predaje mu sve ovlasti u ekipi na laganom zalasku njegove karijere. Odlučio je ipak da neće više. Pet NBA prstenova u “ludim 2020-ima”, 34 godine, obitelj, privatan posao uz trenerske ponude. S koljena na koljeno. Vujo putem svoje akademije na Dragana, Dragan na Luku, koji će mu dvije godine ranije doći na kamp.

Glamur, slikanje, žene, automobili, Luka na festivalu OBEY kapa, sve kao u NBA-ju, samo u pristojnom vremenu. Podne po londonskom, da djeca ne zakasne popodne na trening. Ne ide se avionima, vlakovi su brzi. Dobro, Luka je iz Hrvatske, on će ipak morati avionom.

Pa onda ljetna liga s tri postaje (male lige u Berlinu i crnogorskom Baru, jer Mornar s Pavićevićima je ipak branitelj naslova prvaka Europe, velika završnica u Parizu) na koju dolaze još dvojica Hrvata, ne bi li i oni nekako put elitne Eurolige u kojoj više ništa nije isto, još od davne 2017. kad su na stari kontinent uveli prvi korak. Prvi korak ka totalnoj amerikanizaciji već ionako amerikanizirane europske košarke. Europski playmakeri izumrli su, zadnji je u svom Realu ostao Žiga Samar kojeg, te 2030. godine, u njegovoj 30. godini života otac Primož drži blizu doma i tako radi sjajan posao, endemski rad za europski NBA i slovensku reprezentaciju u kojoj su samo Dončić i Samar zapravo Slovenci.

Tako će nam, dragi moji, sve to otići u “tri krasne”, bude li se nastavilo u ovakvom tonu. Doduše, NBA je već odavno u Londonu i Mexico Cityju, a kratkog vijeka nije niti spominjanje treće, europske konferencije. Doduše, sam je Adam Silver još lani rekao da bi Amerikancima teško palo to što bi se oni morali prilagođavati CET-vremenskoj zoni. Ah, svijet je ipak europocentričan, zar ne?

Euroliga je ipak, the focal point ove priče. Dakle, od 1. listopada nema više koraka onda kad koraci u naravi jesu. Pitanje je hoće li se za desetak godina lopta uopće i voditi po terenu, ili ćemo u dvoranama svjedočiti gladijatorskim bitkama nalik na ragbi. Još samo da odluče spustiti koš na dva metra, eto ti Superbowla svaki dan u prime-time terminu. Kako to tek mora lijepo izgledati kroz VR-naočale….

Prvi korak. Draft. Salary cap. Samo to još nemamo. Euroliga je već skoro zatvorena, igraju najmoćniji dok se sitna raja lopta za sitnu lovu. Iako je sama uvela “korake bez koraka” i na taj način izravno pomogla amerikanizaciji Eurolige, FIBA će tek proplakati. Zakopavanje europske košarke je počelo, a sama FIBA Europe tu ne može ništa.

1:0 za združene EL-NBA snage! To je ona druga slika, Pete, i to je Amerika.