Iz Zadra vape za osamdeset i šestom, iz Splita za nekadašnjim vremenima u kontekstu svih sportova. Jugoplastika je bila pojam europske košarke, baš kao i Šibenka, ali i Zadar.

Odavno se već neka ozbiljna svjetska organizacija na bilo kojem polju bilo kakve ljudske djelatnosti nije tako izblamirala kao što je to učinila FIBA Europe.

Lenta vremena danas je apstraktna pojava. Samo jedna u nizu crta u bilježnici na kvadratiće. Nešto što ne znamo pravilno iščitati dok nam se sama povijest koja je crta - smije u lice.

U trenutku početka pisanja je 1.23 ujutro. Petak je, svijet čeka okršaj divova. Čekam ga i ja, vjerojatno i vi, dragi čitatelji.

Gotovo je nevjerojatno u kakvom vremenu i prostoru danas živimo. Nismo sada zapravo rekli ništa novoga, ali se u proteklih tjedan dana ovaj naslov, kojeg smo prethodnog puta tek ovlaš kroz nekoliko stotina riječi obrazložili, dogodilo podosta svega i svačega što mu daje na kilometarskom razvlačenju.

Posljednjih dana hrvatska košarka je u ozbiljnoj situaciji. Nećemo to nazvati problemom, jer to problem nije, ali jest situacija oko koje se čovjek blago zamisli pa, umjesto da gleda tursku sapunicu - izgubi sat vremena razmišljajući o hrvatskoj košarci na globalnoj razini.

Neovisno o tome kako završi regularni dio ovosezonske A-1 lige, može se napisati jedna suvisla rečenica koja će ga opisati, a s kojom će se složiti predstavnici, igrači i navijači svih klubova. Sustav je zakazao.

Gledajući trenutno stanje stvari u europskoj klupskoj košarci kada se govori o sljedećoj sezoni, zapravo je nemoguće ne upotrijebiti sintagmu iz naslova.

Znaš da je otišao iz Alkara? Ma tko, Milačić? Nee! Nemoguće, pa tamo ga vole kao da je njihov, a ono 'fetivi' Purger. Mora biti neka greška u naslovu.