"Vidiš ti to", veli meni jedan jako dobar i drag prijatelj, "kako ta Cibona uspije dobiti u Litvi s jednim centrom i svega osam igrača u rotaciji. Pa znao sam ja da nije Mula kriv za stanje u klubu. Šta će čovjek, tek je došao, ne možeš Rimca i Golemca odmah igračima maknuti iz glave"...

Imam tu sreću da mi kolumne izlaze petkom, a da su oni ove zime u znaku praznika. Najprije smo si čestitali Božić, a sad ćemo si međusobno poželjeti sve najbolje u novoj godini koja nam je netom stigla. Čisto iz respekta prema vama, dragi čitatelji, ja ću prve retke ovotjednog izdanja Buzzera posvetiti upravo vama.

Bilo je i puno boljih, ali i mnogo gorih košarkaških godina u Hrvatskoj. Ova koja je na izdisaju, realno - nit' prejako smrdi, nit' pretjerano miriše.

Na Crošarci, gle čuda, možete čitati o svemu o košarci. Nema recepata za blagdansko doba, nema viceva i fotografija obnaženih muških ili ženskih tijela. Ali, nema ni promicanja onog nesportskog, onog detalja koji se uvijek negdje vukao za kraljicom igara.

Sad je već postalo ozbiljno. Hrvatska košarka raste na poljima na kojima je rasla malokad u svojoj povijesti. Iako je kao samostalna cjelina još uvijek mlada nalik demokraciji na njenom području, izlaskom iz završne faze mladenaštva naša nam ljepotica pokazuje da je vrijeme za udaju.

Četvrtak navečer. Zapravo, već je prošla ponoć. Magla, koje za divno čudo ove jeseni ima i u Rijeci mnogo više nego prošlih godina. Ono, ne pada kiša, ali kao da je padala - sve je mokro. Obično me takve meteorološke prilike pogađaju.

Košarka se po mnogo čemu razlikuje od ostalih sportova za široke narodne mase. Jasno, osim onih osnovnih razlika koje svakom prosječnom gledatelju govore da ne gleda vaterpolo, postoje i odudaranja u tehničkim stvarima, u pitanjima pristupa tome sportu.

Bolesno je ovo vrijeme. Zapravo, ne znam je li stvar u vremenu kao onome što je nastalo velikim praskom ili o ljudima koji su se morali strpjeti još neko vrijeme kako bi postali ovo što jesu danas.

Idemo iz vikenda u vikend, trudimo se, postajemo bolji. Čitaju nas, gledaju, imamo profil na Instagramu, inovacija smo. A svaku inovaciju netko prepozna, zastane i kaže: "Ovo će biti dobro".

Utorak ujutro. Sjelo se u jedan od brojnih kafića u centru grada, uzele su se sportske. Svakodnevni ritual običnog čovjeka i građanina u Hrvatskoj. Čitaju se novine, plaća ide.