Gube li hrvatski treneri svoj status u Europi?

Vijest o kojoj se posljednjih nekoliko dana neprestano govorilo, bila je odlazak Nevena Spahije iz Maccabija. Bilo je tu nagađanja i pretpostavki, no nakon što je izraelski klub putem svojih službenih kanala potvrdio, dvojbe više nije bilo. Spahiji je za otkaz presudio iznimno loš start u Euroligi gdje je Maccabi u prvih sedam utakmica ostvario samo jednu pobjedu i šest poraza. A i ostvarena pobjeda nije bila baš hvale vrijedna s obzirom da je postignuta protiv Budućnosti, predzadnje momčadi na tablici.

Klub je vrlo brzo imenovao nasljednika – Ioannis Sfairopoulos, Grk koji je zadnje četiri godine bio trener Olympiakosa.

No, Spahija nije jedini naš trener koji je izgubio svoj status u jednom od europskih klubova.

Bivši hrvatski izbornik, Jasmin Repeša, koji je nekada predvodio brojna poznata klupska imena poput Cedevite, Cibone, Milana i Unicaja Malaga trenutno obnaša dužnost glavnog trenera Bosne i Hercegovine. Na mjesto glavnog trenera došao je preporukom bivšeg izbornika Duška Vujoševića kojeg je bolest natjerala na napuštanje izborničkog mjesta.

A tu je i Velimir Perasović koji je ponovno imenovan za trenera španjolske Baskonie, nakon što je otpušten Pedro Martinez. Prošle godine Peras je dobio otkaz u Anadolu Efesu te je bez posla bio godinu dana. Ovo će mu biti već treća sreća u Vitoriji. Naime, Perasović je bio trener Baskonie od 2005. do 2007. godine te sezonu 2015/16.

Iako za sada loše kotira u Euroligi, Baskonia u domaćem prvenstvu ostvaraje dobar rezultat.

 

Jesu li hrvatski treneri sve manje poželjni u europskim klubovima?

Spahija otpušten, Repeša na mjestu izbornika Bosne i Hercegovine, a Peras po treći put na “mjestu nesreće”. Situacija u kojoj su se našli vrhunski hrvatski treneri i nije baš najbajnija.

Kad se sve zbroji i oduzme, postavlja se pitanje gube li zaista naši treneri status u Europi i zašto je to tako. Je li problem u metodama koje su zastarjele, u nepraćenju novih trendova, lošoj prilagodbi ili taktikama koje više ne prolaze?

Kako god bilo, jedno je sigurno – do određenih promjena mora doći. U suprotnom, teško je za očekivati neke pozitivne pomake.