Nova era reprezentacije: Plovidba u nepoznato

Priča o Sizifu iz grčke mitologije koji bezuspješno pokušava izvršiti svoj vječni zadatak i donijeti kamen do vrha poznata je gotovo svima. Upravo se s njegovim patnjama može usporediti hrvatska košarka posljednje 22 godine. Kada bismo se i djelomično primaknuli cilju sljedilo je naglo i bolno prizemljenje. Bilo je takvih udaraca i odveć previše pa smo na njih već postali imuni. No, evo nas još jednom pred novim početkom, ali sada sa znatno manjim očekivanjima nego ikada prije krećemo u nepoznatu avanturu.

Kada večeras u Almereu otkuca 20:00 sati bit će to početak nove ere hrvatske košarke. Nikada reprezentacije nisu igrale važnije službene utakmice u ovako oslabljenim sastavima, a kamoli se borile za Svjetsko prvenstvo, najprestižnije natjecanje u košarci uz Olimpijske igre. Pitanje je što možemo očekivati od dvanaestorice izabranih koji su dobili priliku predstavljati svoju zemlju pod vodstvom splitskog stručnjaka Ivice Skeline. Što su naše prednosti, a koji su nam nedostatci? Pokušat ćemo realno analizirati trenutačnu reprezentaciju i prezentirati kako bi to otprilike trebalo izgledati.

Za sami početak moramo naglasiti – ova reprezentacija u niti jedan susret ne ulazi kao favorit, u svakom ogledu će tražiti svoj maksimum koji nekada neće biti dovoljan za najveće podvige, ali definitivno se uvijek ostavlja prostor za pozitivna iznenađenja koja mogu doći samo velikim zajedništvom i još većom energijom.

Gledajući igrački potencijal uvelike smo limitirani kao i sve reprezentacije tako da nemamo pravo tražiti izlike, već je izbornik tu da odlučuje tko će igrati, a on sam kaže da su tu najbolji koji mogu biti u ovom trenutku. Godinama slušamo jednu te istu stvar- nemamo adekvatnog playmakera. Sada su po prvi put na sceni Toni Katić Dominik Mavra, dvojica potentnih organizatora igre koji su još uvijek mladi i polako dolaze u zrele igračke godine tako da su ove kvalifikacije najbolji mogući putokaz za njih. Katić bi vrlo vjerojatno bio među užem izboru i za Eurobasket da nije bilo ozljede dok je Mavra ostao “kratkih rukava” i kao višak posljednji uklonjen s popisa. Pločanin u redovima Cedevite za sada ima briljantnu sezonu i jako je hvaljen od strane Jurja Zdovca. Njegova glavne karakteristike su borbenost, agresivnost u obrani te dobar pregled igre bez previše “pumpanja” lopte u napadu. Kao glavni problem kroz cijelu karijeru mu je šut za tri kojeg je ipak značajno popravio u zadnje vrijeme. Tko će kome biti back-up ne znamo, ali Dominik Mavra za sada ima puno nestabilniju sezonu od svog konkurenta na poziciji broj jedan. Nakon nesuglasica u Joventutu, Zadranin je potpisao za makedonski MZT iz Skolja. Prošla sezona mu je bila sjajna u redovima Karpoš Sokolija, također iz Makedonije, ali za sada nije pronašao taj ritam. Kao i Katić, Mavra nije izraziti šuter, no njegova energija i probojnost mogli bi biti itekako važni. Od njih se traži najveća odgovornost, a ovo je idealna prilika da je i iskažu.

Nažalost, zbog velikih nesuglasica FIBA-e i Eurolige vrlo vjerojatno ćemo biti lišeni usluga Krune Simona. Njegovo iskustvo bilo bi od velike važnosti ovoj mladoj ekipi, no što je tu je i “krpamo” se onim što imamo. Upravo će pozicija šutera biti najosjetljivi dio naše momčadi. Prvo ime je Cedevitin Filip Krušlin koji je posljednjih nekoliko ciklusa bio u A-reprezentaciji, ali nije imao značajniju ulogu. Ovdje će biti jedan od starijih, a njegova glavna karakteristika je šut za tri poena. Nije od igrača koji će imati loptu kada se lomi utakmica, ali itekako će nam dobro doći ako bude konstantan na šutu i kao obično čvrst obrambeni igrač. Tu je i Jakov Mustapić koji nakon sjajne sezone u Osijeku igra svoju prvu inozemnu sezonu u Anwilu iz Poljske. Pitanje je koliko mogu on i Domagoj Bošnjak iz Cibone jer još nisu do kraja razvili svoj igrački potencijal te im itekako nedostaje konstantnosti u igri.

Pozicija niskog krila mogla bi nam ponuditi vrlo zadovoljavajuće rezultate. MVP hrvatskog prvenstva iz prošle sezone, Luka Božić, oduševljava u Zadru. Na njegovim leđima bi trebalo biti pripisano ime vođe ove mlade reprezentacije, iako je i on sam debitant! No, snaga, promišljenost i odlučnost koje ovaj mladić posjeduje su zaista impresivni. Može u reketu braniti gotovo svakoga, a malo tko ga može zadržati kada krene. Tek mu je 21 godina, a već neodoljivo podsjeća na Bojana Bogdanovića. Kamo sreće da ih gledamo u tandemu za dvije godine u Kini, a samo im je nebo granica za napredak u predstojećem razdoblju gledajući formu obojice. Uz sjajnog Božića tu je i Ivan Ramljak. Često osporavan zbog svog limitiranog šuta i tehnike, još jedan Cedevitin igrač oduševio nas je na proteklom Eurobasketu kada je pokazao možda najveće srce od svih uz Bogdanovića i svakim ulaskom u igru maksimalno korektno odrađivao svoj posao. Njegova energija u obrani mogla bi biti presudna, a kombinirano on i Luka Božić bi trebali izvrsno ispuniti poziciju broj tri.

Prelazimo na visoke pozicije. Na “četvorci” su se na konačnom popisu našli Željko ŠakićBoris Barać. Dugo bi mogli razglabati bili bolji bili Zubčić, Rudež Perić, ali činjenica je da je ovaj dvojac od svih spomenutih u najboljoj formi. Mlađi brat Stanka Baraća je prošlu sezonu bio ponajbolji igrač Zadra, a sjajnu formu je prenio u češki Nymburk gdje je ponovno jedan od glavnih pojedinaca. Odlikuje ga sasvim dobar šut za tri i solidna leđna tehnika, a najveći mu je nedostatak brzina. S druge strane, Šakić je nakon Cibone preselio u Rumunjsku, točnije u Cluj.  Igrač sličnih karakteristika kao i Barać te bi njih dvojica mogli izgledati kao sasvim solidna rješenja na toj poziciji.

Za kraj dolazimo do naših centara. Trojac Bilan-Planinć-Sobin pokušat će iznijeti svoj maksimum. Košarka danas sve više teži igri bez klasičnog centra te se od modernog centra redovito traži i šut za tri, ali ovaj trojac je pravi prototip modernog centra, zapravo su svi old-school. Najbolju tehniku od njih ima Miro Bilan koji je ovog ljeta odbio reprezentaciju na vrlo nepristojan način taman pred okupljanje kako bi pronašao inozemni angažman. Nakon dosta vremena skrasio se u Strasbourgu gdje za sada pruža vrlo dobre partije. Planinić i Sobin imaju zaista veliko srce i to im se mora priznati, ali njihovi limiti su svima dobro poznati te znamo što možemo očekivati. Na kraju krajeva, Bilan i Planinić su nam bili prve opcije u Torinu i na Olimpijskim igrama gdje su pokazali da mogu posao odraditi sasvim pošteno i korektno.

To bi bilo to. Realno gledajući to uopće ne izgleda loše jer su i druge reprezentacije podosta oslabljene i možemo tražiti svoju šansu protiv svakoga u ovoj skupini. Idemo korak po korak, prvi ispiti su nam Nizozemska te Italija. Pozitivna je okolnost što Talijane dočekujemo kod kuće te smo ih u posljednjem ogledu svladali na njihovom terenu i oduzeli im mjesto u Rio de Janeiru. Krećemo u ove kvalifikacije hrabro, odlučno i samouvjereno s ciljem izgrađivanja nečeg novog, boljeg i pozitivnijeg. Gubitničkog mentaliteta nam je preko glave svima, a svaka nova era zaslužuje svoju priliku pa tako i ova. Pružimo im podršku i zajedno izgradimo zdraviju i optimističniju hrvatsku košarku!