Zavjesa je spuštena. Prvi čin finalne serije doigravanja za prvaka Hrvatske je iza nas. Košarkaši Cibone su iskoristili prednost domaćeg terena i uvjerljivom predstavom nadvisili momčad Zadra rezultatom 84:68

Ove sezone, više nego ikada prije, mladi domaći igrači i treneri su u prvom planu na hrvatskoj košarkaškoj sceni. Razlog tome je, bez ikakve sumnje, teška financijska situacija u klubovima koji se sve više moraju oslanjati na mlade (jeftine) domaće snage kako bi preživjeli ova teška vremena.

Prije dva dana završen je final four Eurolige u Londonu iako je košarka bila na zavidnom nivou ostale stvari nisu, barem nisu do kraja. Dvorana je bila loše ispunjena, u gradu nitko nije ni znao da se igra tako važan turnir, a britanska televizija nije čak niti spomenula u vijestima tko je prvak Europe.

Nije prošlo ni mjesec dana, a već je odigrano pola prvenstva Hrvatske. Istog onog prvenstva koje u svojem 22. izdanju po prvi puta nema nikakvog značaja za plasman klubova u Europu. Sljedeća godina će biti specifična po tome jer po prvi puta od samostalnosti nećemo imati predstavnika u Euroligi

Današnjim prvim kolom započinje 12. izdanje A1 košarkaške lige za prvaka, izdanje koje je prema svim najavama, ali i razvojem događanja, trebalo imati predznak najuzbudljivije, najizjednačenije, najneizvjesnije. No umjesto toga, postalo je najapsurdnije u povijesti, bez ikakvog smisla i značaja.

Pitanje za rubriku Jeste li znali?: "Koji je košarkaški klub uz "veliku četvorku" (Cibona, Zadar, Split i Zagreb) jedini posljednjih 17 sezona uzastopno nastupao u A1 hrvatskoj košarkaškoj ligi?"

Više od 20 godina je prošlo od Pariškog slavlja i trećeg uzastopnog europskog trona splitske momčadi, tada poznate kao POP 84. Danas taj isti Split se bori za opstanak u regiji, točnije ABA liga. I upravo ta liga bi nam mogla odnijeti nakon svih silnih godina hrvatskog predstavnika u najelitnijem europskom natjecanju.

U kratkom serijalu Hrvatska košarkaška sadašnjost dotaknuti ćemo se objektivnih problema, što današnje okrutne košarkaške politike, privatnih interesa, kao i sporiji hod naših klubova koji su o konkretnom zaostatku od Europskoga vrha na kojem smo nekoliko godina i bili.

Dosta mi je teško pisati o Draženu načinom na koji drugi pišu zbog toga što nisam bio te sreće da ga gledam u njegovim najboljim košarkaškim danima. Ako išta zamjeram svojoj majci, onda je to upravo činjenica da me donijela na ovaj svijet par godina prekasno da bi mogao gledati majstora na terenu.