Košarka se po mnogo čemu razlikuje od ostalih sportova za široke narodne mase. Jasno, osim onih osnovnih razlika koje svakom prosječnom gledatelju govore da ne gleda vaterpolo, postoje i odudaranja u tehničkim stvarima, u pitanjima pristupa tome sportu.

Bolesno je ovo vrijeme. Zapravo, ne znam je li stvar u vremenu kao onome što je nastalo velikim praskom ili o ljudima koji su se morali strpjeti još neko vrijeme kako bi postali ovo što jesu danas.

Idemo iz vikenda u vikend, trudimo se, postajemo bolji. Čitaju nas, gledaju, imamo profil na Instagramu, inovacija smo. A svaku inovaciju netko prepozna, zastane i kaže: "Ovo će biti dobro".

Utorak ujutro. Sjelo se u jedan od brojnih kafića u centru grada, uzele su se sportske. Svakodnevni ritual običnog čovjeka i građanina u Hrvatskoj. Čitaju se novine, plaća ide.

Nevjerojatan je taj svijet elitnog, visokog biznisa. Običan ga smrtnik vidi samo u kinu prilikom izjedanja kokica i ispijanja prikladnog gaziranog pića, možda koji puta i u informativnom programu odnosno u tabloidnim emisijama na komercijalnim televizijskim postajama.

Živimo u velikom košarkaškom tjednu. Jednom od onih velikih tjedana kada se prisjećamo legende koja bi za desetak godina vrlo lako mogla postati okosnica udžbenika iz povijesti za osnovne i srednje škole.

Tužno je to. Majke mi, tužno. Baš kao i ova neumorna kiša koja natapa Karlovac, Liku, Šibenik i Vodice. Slikovito dočaravanje ljestvice ABA lige nakon pet utakmica, nema što.

Hrvatski je sport od ulaska u razdoblje sveopće krize, neimaštine i odlijeva mozgova spao na tanke grane. Globalno ga gledamo, jer se tako i može promatrati neovisno o tome igra li se s loptom ili bez nje, u vodi ili na parketu, na travi, ledu ili zemlji. Sve je jedno drugom nalik, sve ima isti i već dobro poznati hodogram.

Za tjedan dana započet će novo izdanje našeg, našeg i samo našeg nacionalnog košarkaškog cirkusa. Ne, to nije prvenstvo jer u njemu nema najjačih klubova, to nije niti puna edicija lige jer nema (barem) dvanaest klubova.

Nedostaje hrvatskoj košarci puno stvari i događaja o kojima može samo maštati. Nema medalju muške seniorske reprezentacije s velikog natjecanja već dvadeset godina, nema jasno posložene strukture unutar raznoraznih kabineta, ureda i kancelarija, opsjeda je brdo lažnih veličina iz obližnje pivnice, nema jedinstvenu nacionalnu ligu, nema status kraljice igara, prve dame loptačkih sportova jer se na nju ne pazi dovoljno.