Prvak, doprvak, pobjednik kupa… Je li uopće bitno?

Iza nas je još jedna klupska košarkaška sezona. Bila je to teška sezona za većinu hrvatskih klubova, sezona pada hrvatske košarke za još jednu stepenicu, sezona neostvarenih ambicija, sezona preživljavanja. A za rezultate tko još pita, posebno kad oni nisu bili na nivou na kojem smo svi to očekivali i tome se nadali.

No, bila je to sezona koju će, sasvim sigurno, svi u Ciboni još dugo pamtiti. Nakon što su podigli trofej hrvatskog kupa “Krešimira Ćosića”, Vukovi su osvojili i naslov prvaka Hrvatske te tako spremili dvostruku krunu u vitrine Tornja. Ovaj uspjeh postaje još veći kada se uzme u obzir da je za Cibonu ovo bila prijelazna godina, u kojoj se klub postavljao na noge prije potpunog oporavka i uspona prema željenom vrhu.

Naime, trnovitim su putem Cibosi koračali kroz ovu sezonu. Borba za goli ostanak u ABA ligi, 0:6 u Eurokupu, promjena trenera, brojni odlasci i dolasci igrača te problemi financijske prirode stvari su koje su obilježile sezonu, ali i lagano otišle u zaborav. Sezona je spašena, osvojena je dvostruka kruna.

Koja je nagrada za veliki uspjeh? Nažalost, nema je. Cibona, kao prvak Hrvatske, neće sljedeće sezone nastupiti u Euroligi. Neće ni, kao osvajač kupa, nastupiti u Eurokupu. Nije dobila nikakvu novčanu nagradu, kao niti jedan drugi oblik nagrade ili priznanja od onih koji su zaduženi da vode brigu o hrvatskoj košarci.

Francuski savez nagrađuje klubove, što radi HKS?

Od sezone 2009./2010., kada su u njoj igrali Orleans i ASVEL, Francuska je imala samo jednog predstavnika u košarkaškoj Euroligi. No sljedeće sezone će se to promijeniti. Nakon što je svoj nastup senzacionalnim osvajanjem naslova prvaka Francuske izborio Nanterre, pozivnicu za sudjelovanje je dobio i doprvak Strasbourg, koji će se tako izravno plasirati u jednu od skupina Eurolige, bez potrebe prolaska kvalifikacija.

Međutim, iako su to sportskim uspjesima na terenu najbolje pokazali, ova dva kluba nikako ne pripadaju skupini najmoćnijih francuskih, a posebno ne europskih klubova. Kako bi uspjeli udovoljiti velikim financijskim zahtjevima i izazovima koje je pred njih postavila Euroliga, francuski košarkaški savez LNB (Ligue Nationale de Basket) odlučio im je pomoći.

Naime, prema pisanju francuskog L´Equipea, obje momčadi će dobiti veliku financijsku pomoć košarkaškog saveza. Nanterre će, kao prvak, dobiti 250 tisuća eura, dok će doprvak Strasbourg dobiti 80 tisuća eura. Da ovo nije samo izdvojeni slučaj, spomenut ću da je prošlogodišnji prvak Chalon za svoj nastup Euroligi dobio 100 tisuća eura.

“Strasbourgu ćemo ponuditi 80 tisuća eura, no ako bude potrebno, pokušat ćemo učiniti još više “, izjavio je za L´Equipe Alain Beral, predsjednik LNB-a.

Osim podrške i priznanja prvaku i doprvaku, treba istaknuti da je francuski košarkaški savez pridodao još veću važnost francuskom kupu. Naime, nagrada za osvajanje tog natjecanja je izravni plasman u Eurokup za koji se bore osam momčadi u završnici. Tako je natjecanje za pobjednika kupa postalo jedan veliki spektakl u Francuskoj.

Tako to rade Francuzi. A što radi HKS?

Da ne radi ništa, bila bi to velika stvar za hrvatsku košarku. Sve bi ostalo isto kako je bilo dosada. Imali bi predstavnika u Euroligi, Eurokupu, možda i u Eurochallenge kupu. Prvenstvo i kup bi bili mnogo zanimljiviji, praćeniji i posjećeniji.

Međutim, hrvatski košarkaški savez prepustio je drugima nešto što je bilo naše. Nešto, što je iz sezone u sezonu bilo sigurno ostvariti, doveli su pod veliki znak pitanja. A taj savez, usput rečeno, ima zadaću raditi za dobrobit hrvatske košarke. Ljudi koji ga vode, ove sezone su ulazak hrvatskih klubova u europska natjecanja potpuno predali u ruke ABA ligi.

Tako su potpuno obezvrijedili hrvatsko prvenstvo i kup “Krešimira Ćosića”, kao i instituciju prvaka Hrvatske te pobjednika kupa. Natjecanja u Hrvatskoj više nemaju pravi smisao, a naši klubovi bivaju sve podcjenjeniji u Europi. Euroliga više nije sigurna stvar, za nju se sada moramo izboriti. Posljedicu ovakvih odluka osjetili smo već prve sezone. U jučerašnjem ždrijebu Eurolige prvi put u povijesti nismo imali svog predstavnika.

Obezvrjeđuje se i sportski uspjeh pojedinca i momčadi. Odašilje se poruka da više nije važno biti prvi, biti najbolji. Nitko vam to neće priznati, niti vrednovati na način na koji ste to zaslužili. A kada to dolazi od onih koji bi vam trebali pomagati, onda se postavlja pitanje, ima li košarka u Hrvatskoj više ikakvog smisla? Ako ne cijenimo sebe i svoje, kako možemo očekivati da će nas drugi cijeniti?

Strasbourg je dobio pozivnicu za Euroligu, iako nije bio prvak. Pozivnicu je dobio i njemački Bayern München, iako niti on nije osvojio naslov prvaka svoje države. Niti jedan od ova dva kluba, realno gledajući, ne može se usporediti s poviješću, ugledom i rezultatima zagrebačke Cibone, koja nije dobila pozivnicu, iako je postala prvak svog nacionalnog prvenstva.

Cibona je u konačnici dobila pozivnicu za Eurokup. Ne zato što ju je zaslužila osvajanjem prvenstva i kupa. Tako bar kaže HKS. Nije ju zaslužila ni plasmanom u ABA ligi. Izgledno je da ju je dobila baš zbog ugleda koji još uvijek uživa u Europi.  No pitanje je koliko će Cibona još moći uživati u staroj slavi, kada je poznat njezin negativan rekord od 22 uzastopna poraza u Europi? Kakva je europska budućnost ostalih hrvatskih klubova koje ne mogu računati na Cibonin povlašteni status?

Je li uopće bitno boriti se za trofeje? Naravno da je. I bit će tako dokle god u Hrvatskoj bude živio sportski duh i dokle god bude važno zvati se pobjednikom. Bit će važno i dokle god bude košarkaških navijača koji žele da njihov klub bude najbolji.

To je nešto što budi osjećaj sreće i velikog zadovoljstvo pravih sportaša koji nema svoju cijenu, bez obzira na okolnosti. To nam ni HKS ne može oduzeti. No što ćemo kada euforija splasne? Tada slijedi povratak u surovu stvarnost u kojoj treba živjeti i preživjeti.