Košarkaške ikone: Ćoronja

Današnji junak dolazi iz države aktualnih europskih prvaka, a riječ je o jednom od prvih pravih razigravača koje je Jugoslavija imala. Svoje vitrine ispunio je raznim klupskim te reprezentativnim trofejima, a priznanja dobiva i dan danas. Iako je nedavno napunio 80 godina. Slovenac, ikona, a tko drugi nego Ivo Daneu.

Daneu je imao teško djetinjstvo. Rođen je 1937. godine, što znači da je svoje dječačke godine proveo skrivajući se od bombi. Kao vrlo malom umro mu je otac, a od rođenja je skoro slijep na desno oko. No, to ga nije spriječilo da uživa u radosti loptanja pod obručem.

Košarkašku karijeru započeo je u rodnom Mariboru, a u Olimpiju je preselio 1956. godine. Tamo je proveo sljedećih 14 godina, nakon čega je uslijedila mirovina. Predvodio je najbolji slovenski klub do šest naslova jugoslavenskog prvaka (’57, ’59, ’61, ’62, ’66, ’70). Njegovim umirovljenjem prestala je dominacija momčadi iz Ljubljane, koja se do raspada Jugoslavije više nije popela na košarkaški tron te države.

Treba spomenuti kako je s Olimpijom stigao do trećeg mjesta ’67 u tadašnjoj verziji Eurolige. Ljubljanska momčad je te godine, rezultatom 88:86, poražena u polufinalu od kasnijih prvaka Real Madrida, a u utakmici za treće mjesto svladana je Slavija iz Praga.

Prvu medalju s reprezentacijom osvojio je na Eurobasketu ’61. Bilo je to srebro, isto kao i ’65 te ’69, dok je Jugoslavija „podbacila“ ’63 kad se iz Poljske vratila s broncom. Na Olimpijskim igrama sudjelovao je tri puta, a u Meksiku ’68 zajedno s kolegama iz reprezentacije stigao je do srebrne medalje. Na svjetskim prvenstvima ’63 i ’67 dodao je dva nova srebra. Na ovom drugom, u Urugvaju, proglašen je za najkorisnijeg igrača prvenstva.

No kruna karijere bilo je svjetsko prvenstvo 1970. godine. Na domaćem terenu, kao kapetan momčadi, Daneu je stigao do dugo očekivane zlatne medalje. Nakon toga je otišao u zasluženu igračku mirovinu, upisavši ukupno 209 nastupa za reprezentaciju.

Kao trener je vodio Olimpiju te Rudara iz Trbovlja, ali bez većih uspjeha. Za svoje igračke uspjehe nagrađen je raznim priznanjima. 1967. godine proglašen je najboljim sportašem Jugoslavije, dvije godine poslije za najboljeg slovenskog sportaša, 1991. godine uvršten je među 50 najboljih igrača u izboru FIBA-e, a 2007. pronašao je svoje mjesto u i FIBA-inoj kući slavnih. 2013. odlikovan je najvišim državnim odlikovanjem Slovenije od strane predsjednika Boruta Pahora.

Sve to s, praktički, samo jednim okom!