Košarkaške ikone: General Zbornaje

Šezdesete i sedamdesete, a može se reći čak i osamdesete godine prošlog stoljeća, što se europske košarke tiče, vežemo uz dvije velesile – Jugoslaviju i Sovjetski Savez. Dobar dio tog vremena predvodnik ove druge velesile bio je nezaustavljivi šuter, igrač koji je posjedovao izrazitu košarkašku inteligenciju Sergej Bjelov.

Bjelov je rođen 1944. godine u oblasti Tomsk, točnije u malom selu Nashchyokovo. Profesionalnu karijeru započeo je s 20 godina, a prvi klub bio mu je Uralmash Sverdlovsk. Tamo se zadržao tri godine, kroz koje je pokazao dovoljno talenta kako bi dobio poziv od jednog od najvećih klubova u Europi, moskovskog CSKA.

S njima je osvojio sve što se s klubom može osvojiti. Tijekom velike igračke karijere 11 puta se okrunio naslovom prvaka SSSR-a, dok je pehar za pobjednika kupa SSSR-a podizao dvaput. Euroligu je osvojio isto toliko puta (’69 i ’71), a triput je bio najbolji strijelac finala tog natjecanja. Nakon 12 godina provedenih u Moskvi, zaključio je igračku karijeru 1980.

Za Zbornaju komandu debitirao je 1967. godine, a kroz 14 ljeta provedenih u toj reprezentaciji osvojio je četiri zlata (’69 proglašen za MVP-ja), dva srebrna te broncu s europskih natjecanja, srebro te broncu (’70 proglašen za MVP-ja) sa svjetskih natjecanja te zlato (’72 ubacio SAD-u u finalnoj utakmici 20 poena) i tri bronce s olimpijskih igara.

Njegova ostavština nakon igračke karijere već je dovoljna kako bi ga svrstali među najveće igrače u Europi, ali Bjelov ima niz uspjeha i u trenerskoj karijeri, koju je započeo odmah nakon prekida one igračke.

S klupe je vodio tri kluba: CSKA, Basket Casino te Ural Great, a u svoje vitrine dodao je nova dva naslova prvaka SSSR-a, jedan prvaka sjeverno-europske lige te dva naslova ruskog prvaka. S ruskom reprezentacijom stigao je do srebra na svjetskim prvenstvima ’94 i ’98, a dodao je i broncu s Eurobasketa ’97.

Bjelov je bio izrazito cijenjen na, ali i izvan terena. Često je znao pogrdno komentirati tadašnju vlast SSSR-a, zbog čega je znao ući u probleme. Čak i s trenerom Gomeljskim, koji je bio vrlo blizak vlasti. Koliko su ga cijenili košarkaški stručnjaci, govori podatak da je prilikom izbora 50 najboljih igrača FIBA-e dobio uvjerljivo najviše glasova.

Godinu poslije uvršten je u Naismithovu Kuću Slavnih, dok ga je FIBA u svoju kuću primila 2007. Dobitnik je raznih individualnih priznanja koje su mu dodijelile razna košarkaške organizacije zbog izuzetnog doprinosa našem najdražem sportu.

Uz igračku i trenersku karijeru treba spomenuti kako je Bjelov bio i predsjednik ruskog košarkaškog saveza. Dakle, nije bilo funkcije u košarci koju nije obavljao. Preminuo je 2013., sa 69 godina iza sebe.

Bio je to jedan od onih igrača, poput Kreše, Kindže ili Praje, koji su se zasigurno mogli iskušati u najjačoj ligi na svijetu. I imali bi što pokazati.