Košarkaške ikone: Njegovo ime živi vječno

Iako je cilj u rubrici Ikona prikazati najveće europske igrače, svoje mjesto tu je definitivno zaslužio i jedan Amerikanac. Jedan od najubojitijih strijelaca kojeg su navijači diljem Europe imali priliku gledati zove se Alphonso Ford.

Ovaj šuter svoju je sveučilišnu karijeru završio 1993., a sve četiri godine proveo je na Mississippi Valley Stateu, iz kojeg je izašao kao četvrti najbolji strijelac u povijesti NCAA lige. Istog ljeta izabrali su ga Sixersi, za koje je odigrao tek pet utakmica. Ostalih šest utakmica odigrao je za SuperSonicse.

U najjačoj ligi na svijetu nisu prepoznali njegov talent, tako da se prijelaz u Europu činio kao jedini logičan izbor za Forda. Dogodilo se to u ljeto 1995. kad je potpisao ugovor s Huescom. Već u prvoj sezoni bilježio je preko 25 poena, no ni to nije pomoglo njegovoj momčadi u borbi za ostanak španjolskog prvenstva. Huesca je ispala u drugu ligu, a Ford se preselio u Grčku.

Nova destinacija bila je Papagou s kojim je stigao do povijesnog uspjeha kluba, odnosno sedmog mjesta u tada najjačoj ligi Europe. Uz to, pokupio je nagradu za najboljeg strijelca lige, a onda je uslijedilo ono najgore. Prije početka sezone ’97./’98., Fordu je dijagnosticirana leukemija. Papagou je iz tog razloga prekinuo ugovor s Amerom, a većina bi u tom trenutku zaboravila na košarku.

No, to nije bio slučaj kod Forda. Propustio je samo jednu sezonu, koju je iskoristio za liječenje. Na parket se ponovno vratio u sezoni ’98./’99. U pitanju je ponovno bila grčka liga, ali ovaj put obukao je dres Sportinga, momčadi koja se borila za ostanak. Sporting je završio na 11. mjestu, zahvaljujući tamnoputom strijelcu.

Bolest nije spriječila njegovu volju za košarkom, kao ni sjajne vještine pravog scorera. Zbog toga je uslijedio i prelazak u dotad najveći klub Fordove karijere, grčki Peristeri, s kojim je potpisao dvogodišnji ugovor.

U prvoj Fordovoj sezoni, Peristeri je stigao do petog mjesta u grčkom prvenstvu. Amerikanac je ponovno briljirao, a te godine je po prvi put zaigrao i na međunarodnom natjecanju. Sa svojom momčadi stigao je osmine finala Kupa Radivoja Koraća.

Druga sezona u dresu Peristerija bila je prava prekretnica u Fordovoj karijeri. Toliko je bio ubojit da se Peristeri te sezone borio za titulu grčkog prvaka, a njegove igre nagrađene su titulom MVP-ja. Sudjelovali su i u Euroligi, u kojoj je Ford posebno briljirao. S prosječnih 26 poena Ford je osvojio titulu najboljeg strijelca, a uvršten je i u najbolju petorku lige.

Posebno će se pamtiti susret između Peristerija i Tau Ceramice, odnosno današnje Baskonije, gdje je Ford ubacio čak 41 od ukupnih 79 poena svoje momčadi. Nije to bila neka nebitna utakmica, već prvo kolo TOP 16 Eurolige.

Takve igre nisu uspjele ostati nezapažene ni kod najvećih klubova. Olympiakos je u to vrijeme imao krizu s trofejima, pa su rješenje vidjeli u Fordu. Bijelo-crveni uspjeli su osvojiti kup. U Euroligi im je malo nedostajalo do završnice, a Ford je još jednom odnio titulu najboljeg strijelca elitnog europskog natjecanja. U finalu domaćeg prvenstva poraženi su od AEK-a, ali Ford nije igrao posljednje dvije utakmice zbog ozljede. Možda bi situacija bila drugačija da je bio zdrav…

Financijska kriza u grčkim klubovima „otjerala“ ga je u Italiju. Period prilagodbe nije dugo trajao. Ford je odveo Sienu do završnice Eurolige, ali poraženi su u polufinalu od Benettona. Američki šuter te je sezone još jednom uvršten u najbolju petorku ovog natjecanja.

Unatoč kasnom stadiju leukemije, Ford se nije htio odreći košarke, pa je sljedeću sezonu, onu ’03./04. odigrao u Scavolliniju iz Pesara. Prosječno je bilježio preko 22 poena u talijanskom prvenstvu, čime je svoju momčad doveo do četvrtog mjesta, što je za njih značila i karta za Euroligu.

No, Ford Euroligu u Pesaru nikad nije dočekao. Bolest je previše napredovala, pa se odlučio na umirovljenje. Nedugo nakon toga, preminuo je u 32. godini života. Njegovi nevjerojatni uspjesi, unatoč teškoj bolesti, sami za sebe govore koliko je ovaj čovjek volio nama najdraži sport. Kako bi njegovo ime ostalo zauvijek upisano u košarkaškoj povijesti pobrinuli su se čelnici Eurolige, koji su nagradu za najboljeg strijelca lige nazvali „Trofej Alphonsa Forda“. I tako, njegovo ime živi vječno…