Prije 20 godina: Sve utakmice Hrvatske do Olimpijskih igara u Barceloni

hrvatska-muska-reprezentacija-1992

Na današnji dan prije 20 godina hrvatska muška košarkaška reprezentacija igrala je u finalu Olimpijskih igara u Barceloni, te ćemo se danas prisjetiti najslavnijeg događaja u povijesti hrvatske reprezentativne košarke. U ovom ćemo članku opisati put kojim je Hrvatska izborila nastup na Igrama u Barceloni te podsjetiti na utakmice o kojima se gotovo nikada ne govori.

Hrvatska olimpijska priča započinje 14. svibnja 1992. godine, kada se okupila hrvatska košarkaška reprezentacija. Na prvom okupljanju bilo je 15 igrača: Dražen Petrović (New Jersey Nets), Velimir Perasović (Slobodna Dalmacija), Danko Cvjetićanin (Cibona), Vladan Alanović (Cibona), Alan Gregov (Zadar), Toni Kukoč (Benetton), Arijan Komazec (Zadar), Veljko Mršić (Cibona), Aramis Naglić (Slobodna Dalmacija), Siniša Kelečević (Zadar), Dino Rađa (Il Messaggero Roma), Stojko Vranković (Boston Celtics), Žan Tabak (Slobodna Dalmacija), Goran Sobin (Cibona) i Stipe Šarlija (Zadar). Zbog obaveza s NBA ekipom Boston Celtics na početku priprema je Franjo Arapović mijenjao Vrankovića.

Ubrzo je došao 20. svibanj, a mjesto radnje bile su Slovenske Konjice, gdje je reprezentacija Hrvatske službeno odigrala svoju prvu košarkašku utakmicu. Protivnik je bila reprezentacija Slovenije, kojoj je ovo također bio prvi povijesni reprezentativni dvoboj. Hrvatski su košarkaši odmah pokazali svoju snagu te su svladali sjeverne susjede rezultatom 93:74. Izbornik Petar Skansi dao je priliku svim raspoloživim igračima (Cvjetićanin nije igrao zbog visoke temperature), a najbolji je bio Dražen Petrović koji je ubacio 18 poena, a poene su još postigli Šarlija (11), Rađa (10), Perasović (9), Komazec (9), Tabak (8), Kukoč (8), Arapović (6), Naglić (5), Alanović (3), Sobin (2), Gregov 2 i Mršić (2).

“Kako se ne bih sjećao te utakmice. Čekao sam taj trenutak cijelu karijeru, živio sam za trenutak kada ću na sebe navući dres Hrvatske. Taj ponos i sreću teško je danas nekome dočarati. Trener Skansi me uveo u igru kada smo gubili i igrom slučaja baš tada je počeo naš preokret i velika serija. Bilo je to ratno doba i svi smo željeli dati svoj maksimum i poraz nije dolazio u obzir. Kapetan Dražen nas je motivirao svojim angažmanom”, izjavio je nedavno za Tportal.hr Franjo Arapović.

Slovenci se rado prisjećaju ove utakmice unatoč porazu, te njihov savez svake godine organizira turnir pod nazivom Pokal Adecco, turnir država bivše Jugoslavije, na kojem su ove godine sudjelovale reprezentacije Hrvatske, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine. Srbija je osvojila turnir s tri pobjede, BiH je završila kao druga, Slovenija treća, a Hrvatska posljednja četvrta bez pobjede. Nadamo se da će se i hrvatski savez jednoga dana prisjetiti slavnih dana te da ćemo i u Hrvatskoj jednoga dana imati nekakvo svečano obilježavanje i prisjećanje na momčad koja je u Barceloni izborila jedan od najvećih hrvatskih sportskih rezultata.

Prijateljski susret sa Slovenijom bio je u sklopu priprema za kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Barceloni 1992. Nakon povijesnog susreta sa Slovenijom Hrvatska je odigrala još 10 pripremnih utakmica prije kvalifikacijskog turnira. Zahvaljujući Tomislavu Pakracu koji vrijedno prikuplja podatke o svim utakmicama reprezentacije sada se možemo prisjetiti tih utakmica.

Sljedeći protivnik Hrvatske bila je ekipa Katalonije, koju smo visoko porazili sa 118:82 uz 30 koševa Tonija Kukoča i 21 Dražena Petrovića. Taj susret odigran je prilikom otvaranja Olimpijske dvorane u Barceloni, a pobjednički trofej hrvatskoj ekipi predao je Juan Antonio Samaranch, tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odmora, i osoba koja je imala velike zasluge za međunarodno priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora što je omogućilo našim sportašima nastup na Olimpijskim igrama.

Uslijedio je turnir Carlo Stefanel u Italiji gdje smo uvjerljivo svladali reprezentacije Italije, Grčke i Španjolske. Protiv Italije smo gubili u početku utakmice 12:1, no Dražen (32 poena) je povukao svoju momčad i vrlo brzo je došlo do preokreta te je Hrvatska slavila rezultatom 106:79. Grčku smo svladali rezultatom 90:73, a ta je utakmica bio debi Stojka Vrankovića (4 poena) za hrvatsku reprezentaciju, budući da je imao obaveza s Boston Celticsima te se samo dan ranije priključio reprezentaciji. Turnir smo zatvorili pobjedom nad Španjolskom 109:96 uz 34 poena Dražena, a hrvatski su reprezentativci odmah nakon utakmice otišli svojim kućama te nisu bili prisutni na dodjeli trofeja, kojeg je u njihovo ime preuzeo Danko Radić te im ga predao u Poreču.

Dan 10. lipanj 1992. godine također trebamo posebno obilježiti, jer tada je Hrvatska odigrala prvu utakmicu na domaćem parketu, u dvorani Cibone. Dvorana je bila poluprazna, ali uzroke toga treba tražiti u visokoj cijeni ulaznica i TV prijenosu. Protivnik je ponovno bila Slovenija koju smo pobijedili 123:94, iako je početak susreta bio loš za naše košarkaše te smo nakon pet minuta igre bili u zaostatku 21:7. Po 30 poena u prvoj domaćoj pobjedi upisali su Petrović i Rađa (uz 13 skokova), dok je Komazec upisao 19 poena.

Hrvatska ponovno odlazi u Španjolsku, na turnir u Mallorcu, gdje smo svladali Veliku Britaniju te dva puta Španjolsku za osvajanje novog trofeja. Hrvatska je bila uvjerljiva, a najuzbudljivije je bilo u posljednjoj, finalnoj, utakmici protiv Španjolske koju su naši reprezentativci dobili rezultatom 88:82. Po 19 poena postigli su Petrović i Rađa, dok je Vranković ubacio 17 poena. Nakon pet utakmica stanke zbog upale pluća u momčad se vratio Toni Kukoč koji je postigao 10 poena.

Za kraj priprema ostale su još dvije utakmice protiv Zajednice Nezavisnih Država. U prvoj je Hrvatska slavila rezultatom 112:104 (Petrović 32, Rađa 24), a u drugoj su naši ipak poraženi rezultatom 88:104 i to je bio prvi poraz u povijesti naše reprezentacije nakon 10 uzastopnih pobjeda. Najviše problema radio nam je Volkov s 27 poena, dok su kod naših najbolji bili Kukoč s 23 poena te Petrović s 19.

Time su okončane pripreme reprezentacije i bilo je vrijeme za odlazak u Murciju gdje se igrao prvi krug kvalifikacijskog turnira na Olimpijske igre.

Turnir je održan u Španjolskoj, sudjelovalo je 25 europskih ekipa, a samo su bila 4 mjesta za odlazak na Olimpijske igre. Ekipe su bile podijeljene u četiri skupine, a Hrvatska je dijelila skupinu C s Njemačkom, Grčkom, Rumunjskom, Portugalom i Islandom. Prvu utakmicu naša je reprezentacija odigrala 22. lipnja, a s druge strane našla se vrlo jaka Njemačka koja je slavila rezultatom 86:74. Dražen Petrović ubacio je 28 poena, Dino Rađa 18, a ostali su ostali ispod 10 poena. S druge strane najviše su problema našoj reprezentaciji radili Detlef Schrempf i Henning Harnisch koji su postigli po 19 poena.

Postalo je jasno kako ovaj turnir neće biti lagana šetnja za hrvatske reprezentativce, već da će se morati svojski potruditi za prolazak dalje. Druga utakmica također je bila teška, ali Hrvati su u konačnici uspjeli svladati Rumunjsku rezultatom 89:79. Ponovno su najbolji bili Rađa (25 poena) i Petrović (23 poena) koji su postigli više od polovice hrvatskih koševa. Slijedile su dvije nešto lakše utakmice, Island smo pobijedili 124:51 (73 razlike, najveća pobjeda u povijesti hrvatske košarkaške reprezentacije), a zatim Portugal 109:57. Petoga dana Hrvatska je igrala svoju petu, posljednju po skupinama, utakmicu, a protivnik je bila Grčka. Ovaj dvoboj izravno je odlučivao o putniku u sljedeću fazu natjecanja, budući da su dvije ekipe išle dalje, a Njemačka je bila prva. U najvažnijoj utakmici Hrvati su bili najbolji i bez većih problema su deklasirali ekipu Grčke rezultatom 102:63. Uz standardno dobre Petrovića i Rađu pridružili su se Velimir Perasović i Toni Kukoč, što je bilo previše za Grčku ekipu.

Po dvije ekipe iz svake od četiri skupine prošle su u drugi krug natjecanja, u kojem su sve ekipe bile u jednoj grupi. Svaka ekipa odigrala je još šest utakmica, a najbolje četiri ekipe na kraju izborile su nastup na Olimpijskim igrama. Ova završna faza kvalifikacija igrala se u Zaragozi. Ponovno je Hrvatska u prvoj utakmici dobila najtežeg mogućeg protivnika, ekipu Litve koja je do tada sve utakmice uvjerljivo pobijedila. Na poluvremenu rezultat je glasio 44:42 za Litvu, ali u drugom dijelu su hrvatski igrači posustali te je Litva predvođena Arvydasom Sabonisom (33 poena) upisala pobjedu 99:89 unatoč 30 poena Dražena Petrovića. Hrvatska se nalazila u neugodnoj situaciji s dva poraza i znali su da moraju pobijediti sve preostale utakmice kako bi mogli igrati u Barceloni na Olimpijskim igrama.

Sljedeću utakmicu Hrvatska je igrala protiv Zajednice Nezavisnih Država, ekipe koja je u tom trenutku bila ispred Hrvatske na ljestvici. Hrvati su bolje ušli u susret i prvo poluvrijeme dobili rezultatom 44:33, ali do kraja je ZND sustigao Hrvatsku i u napetoj završnici ipak je Hrvatska uspjela upisati pobjedu 85:81. Kukoč i Rađa postigli su po 22 poena, a Petrović 19. Nakon ove pobjede znalo se da je Hrvatska blizu plasmana na Olimpijske igre jer su sljedeći protivnici ipak bili slabije reprezentacije od Hrvatske, što su naši košarkaši i iskoristili te upisali četiri uzastopne pobjede.

Prvo je svladana Slovenija rezultatom 93:70 (uz 36 poena, 9 asistencija, 5 skokova i 4 ukradene lopte Petrovića), a zatim je “pala” i Čehoslovačka s 84:68 (Petrović 21 poen, 9 skokova, 8 asistencija). Najuvjerljiviju pobjedu drugog kruga Hrvatska je upisala protiv Italije rezultatom 108:62, a ova utakmica je značajna i zbog čak 9 blokada Vrankovića u prvom poluvremenu. U posljednjoj utakmici svladan je i Izrael rezultatom 81:70, a ponovno možemo istaknuti Vrankovića i njegovih 19 skokova na ovoj utakmici. Hrvatska je time okončala kvalifikacije i kao druga se plasirala na Igre u Barceloni. Prva je bila Litva koja je pobijedila sve ekipe s kojima se susrela, dok su put u Barcelonu još izborile i reprezentacije ZND-a te Njemačke.

Tako je hrvatska košarkaška reprezentacija, nedugo nakon svog osnutka, izborila nastup na Olimpijskim igrama gdje se prezentirala u najboljem svijetlu. Sjajnim igrama pokazali su svijetu da je Hrvatska košarkaška zemlja s velikim brojem talentiranih igrača koji su kasnije dobili priliku i zaigrati u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, NBA ligi. Tijekom Igara u Barceloni ostvaren je najveći uspjeh hrvatske košarke, osvojena je srebrna medalja u svima poznatoj finalnoj utakmici protiv najvećih zvijezda Sjedinjenih Američkih Država, a više o nastupu u Barceloni možete pročitati ovdje.