Unfortunately, svjedoci smo današnjice. Moja mama bi rekla: "Tko zna zašto je to dobro!", neki put bih se složila, neki put, ipak ne. Netko je također, izrekao jednu, rekla bih surovu istinu: "Nekada su se siromašni bavili sportom, a bogati dolazili da gledaju. Danas bogati igraju, a siromašni gledaju".

Bilo je i puno boljih, ali i mnogo gorih košarkaških godina u Hrvatskoj. Ova koja je na izdisaju, realno - nit' prejako smrdi, nit' pretjerano miriše.

Na Crošarci, gle čuda, možete čitati o svemu o košarci. Nema recepata za blagdansko doba, nema viceva i fotografija obnaženih muških ili ženskih tijela. Ali, nema ni promicanja onog nesportskog, onog detalja koji se uvijek negdje vukao za kraljicom igara.

Sad je već postalo ozbiljno. Hrvatska košarka raste na poljima na kojima je rasla malokad u svojoj povijesti. Iako je kao samostalna cjelina još uvijek mlada nalik demokraciji na njenom području, izlaskom iz završne faze mladenaštva naša nam ljepotica pokazuje da je vrijeme za udaju.

Četvrtak navečer. Zapravo, već je prošla ponoć. Magla, koje za divno čudo ove jeseni ima i u Rijeci mnogo više nego prošlih godina. Ono, ne pada kiša, ali kao da je padala - sve je mokro. Obično me takve meteorološke prilike pogađaju.

Košarka se po mnogo čemu razlikuje od ostalih sportova za široke narodne mase. Jasno, osim onih osnovnih razlika koje svakom prosječnom gledatelju govore da ne gleda vaterpolo, postoje i odudaranja u tehničkim stvarima, u pitanjima pristupa tome sportu.

Bolesno je ovo vrijeme. Zapravo, ne znam je li stvar u vremenu kao onome što je nastalo velikim praskom ili o ljudima koji su se morali strpjeti još neko vrijeme kako bi postali ovo što jesu danas.

Idemo iz vikenda u vikend, trudimo se, postajemo bolji. Čitaju nas, gledaju, imamo profil na Instagramu, inovacija smo. A svaku inovaciju netko prepozna, zastane i kaže: "Ovo će biti dobro".

Utorak ujutro. Sjelo se u jedan od brojnih kafića u centru grada, uzele su se sportske. Svakodnevni ritual običnog čovjeka i građanina u Hrvatskoj. Čitaju se novine, plaća ide.

Nevjerojatan je taj svijet elitnog, visokog biznisa. Običan ga smrtnik vidi samo u kinu prilikom izjedanja kokica i ispijanja prikladnog gaziranog pića, možda koji puta i u informativnom programu odnosno u tabloidnim emisijama na komercijalnim televizijskim postajama.