“Šampioni” koji nikad to nisu postali

Euroliga je natjecanje puno zvijezda, moglo bi se čak reći i ikona koji se na terenu igraju. Mnogi od njih stekli su status “šampiona”, a da nikad nisu to postali. Okarakterizirani su kao “oni su trebali osvojiti Euroligu”, a na kraju trofej jedne od liga Starog kontinenta nikada nisu podigli.

1.Luis Scola

Prvi na redu je igrač koji je od 2000. do 2007.godine igrao za Tau Ceramicu i prosječno zabijao 14.3 poena te 5.6 skokova. Odigrao je ukupno 144 utakmice, ali trofeja nije vidio. Svoju igračku karijeru proveo je u samo jednom klubu, a čak tri puta uspio je izboriti mjesto u All-Euroleague momčadi. Unatoč brojnim uspjesima, veliki žal ostaje za neosvojenim Euroligom.

2. Arvydas Macijauskas

Za Tau Ceramicu odigrao je u dvije sezone 42 utakmice (2003.-2005.),  a od 2006. do 2008.godine odigrao je 14 utakmice u Olympiakosu. Prema statistici, za vrijeme igranja u Euroligi postizao je prosječno 17.4 poena, kojima je dodao 2.3 skoka. Tau, kub koji je uspio razviti mnoge, danas iskusne, igrače nije uspio osvojiti Euroligu. U jednom trenu, fascinirajuća organizacija i pregršt mladih talenata rezultirano je nemogućnošću osvajanja Eurolige.

3. Nemanja Bjelica

U razdoblju 2010. do 2015.godine, odigrao je ukupno 102 utakmice. Prvo je nastupao za Laboral Kutxa Vitoria, da bi karijeru odlučio razvijati u Fenerbahceu. Prosječni učinak bio mu je devet poena i 5.5 skokova. Blizu osvajanja Eurolige bio je 2015.godine, ali ozljeda prije Final Foura, označila je veliki gubitak. Kako za njega, tako i za klub. Nakon samo jedne sezone, pod palicom Željka Obradovića, odigrao je izvrsnu sezonu koja je na koncu zaslužna za put ka NBA-U.

4. Marcus Brown 

U razdoblju od devet godina, igrao je za šest klubova. To su redom Benetton Basket, Efes, CSKA, Unicaja, Zalgiris i Maccabi. Prosjek igre bio je 15.3 poena te 2.5 skoka. Vrlo hrabro pokušavao je osvojiti naslov, ali bezuspješno. Osvojio je brojna osobna priznanja za igre, ali podizanje trofeja nakon osvajanja Eurolige, nije osjetio.

5.Pablo Prigioni 

6.1 poen po utakmici i 2.5 skoka očito nisu mogli pomoći ekipama kao što su Tau Ceramica, Caja Laboral te Baskonia. U ta tri kluba odigrao je ukupno 148 utakmica, dok je u Real Madridu, u razdoblju od 2009. do 2011. odigrao 38 utakmica. Drugi je argentinski igrač na ovom popisu, a unatoč četiri četvrtfinala, u svoj ormar nije uspio spremiti pokal Eurolige. To ga nije obeshrabrilo te s 35 godina odlazi u NBA.

6. Mirsad Turkcan 

Unatoč 11.8 poena i 10.0 skokova, dobrom šutu i obrani, talentu za krađu lopti, u osvajanju trofeja ipak nije uspio. Igrao je za jače klubove Eurolige, što i dalje nije bilo dovoljno za trofej. Ali, klub u kojem je igrao u razdoblju od 2005. do 2012,  Fenerbahče, u znak poštovanja, umirovio je njegov dres.

7. Igor Rakočević 

U 12 sezona promijenio je pet klubova: Budućnost, Real Madrid, Tau Ceramica, Efes i Montepaschi. Postizao je 14.6 poena i 2.3 skoka, a ukupno je odigrao devet izdanja Eurolige. Prava je nesreća što nijednom nije uzeo trofej.

8. Nenad Krstić 

Igrao je za Partizan, CSKA i Efes, s prosjekom od 11.7 poena i 4.5 skoka. Slavnu karijeru prekinula je ozljeda, a za vrijeme igranja za CSKA, čak tri puta imao je priliku za osvajanje, ali uzalud. Iako je ovaj trofej zaslužio više od nekog drugog igrača, priliku za osvajanje nije iskoristio.

9. Rimantas Kaukenas 

Sa statistikom od 11.6 poena i 1.9 skokova po utakmici, igrao je za Montepaschi, Real Madrid, Zalgiris i Laboral Kutxa Vitoria. Tijekom njegove sezone, Montepaschi imao je samo jednu priliku za osvajanje Eurolige, ali je nije iskoristio. Unatoč svim individualnim nagradama i priznanjima, onaj najvrijedni ekipni trofej otišao je u “druge ruke”.

10. Alphonso Ford

Igrao je za klubove poput Peristeria, Olympiacos i Montepaschi s prosjekom od 22.2 poena i 3.9 skoka. Sveobuhvatni igrač ostao je na koncu bez trofeja, ali je Euroliga prepoznala zvijezdu. U njegovu čast, jedna od njihovih najvažnijih nagrada imenovali su po njemu. Jer sve dok Euroliga postoji, Fordovo ime će još dugo živjeti!