Jednu smo akciju tek završili, a ona druga je već iza ugla. I opet ista priča. B-divizija, set reprezentacija među kojima Hrvatskoj svakako nije mjesto. Ali, mora se. Nakon zimske avanture u turskom Samsunu, doznali smo da će naša U-18 reprezentacija morati u donji dom ovog ljeta. Druga liga europskog prvenstva za košarkaše do 18 godina počinje već ovoga petka u estonskoj prijestolnici, Tallinnu.
Nadamo se istom dometu kakvog je prošlog tjedna ostvarila ona nešto starija vrsta. Mladići su prošli prepreku zvanu Oradea i kao drugoplasirana reprezentacija izborili povratak u A-diviziju. Sad je red na izabranicima Vladimira Anzulovića da učine isto. A Zuli, treneru GKK Šibenika pomaže Hrvoje Radanović, njegov nekadašnji asistent u riječkom Kvarneru 2010. Nakon sjajnih rezultatskih ostvarenja toga vremena, Radanović je ostao u Rijeci voditi omladinski pogon kluba, a putevi su se spojili kad se Anzulović preko Krke i Šibenika prihvatio izborničkog mjesta u juniorskoj reprezentaciji. Njega je pak naslijedio od nasljednika na Kvarnerovoj klupi, Marijana Mancea.
Reprezentacija je na okupu već punih mjesec dana. Točnije, od Dana antifašističke borbe, kada se okupila u stalnoj HKS-ovoj bazi u Daruvaru, gdje je i danas, prije samog puta na Baltik. Počinje tako priča o mogućem novom uspjehu naših momaka koju će u laganom prisjećanju Radanović kronološki nastaviti.
“U Daruvaru smo početkom mjeseca imali dvije pripremne utakmice protiv Crne Gore. Prvu smo dobili (78:67, op.a.), drugu izgubili (58:74, op.a.). Bili smo i u Velikoj, a tamo su naše reprezentacije u mlađim uzrasnim kategorijama također stalni gosti. Ondje smo zapravo odradili sjajan posao, uoči puta u francuski Tarare gdje smo sudjelovali na vrlo jakom turniru”, priča Radanović.
U Francuskoj – prava eksplozija. Pobjede protiv Rusa i domaćina pokazale su klasu naših juniora. Dogodio se i poraz od Litve pred povratak u Hrvatsku. Za samopouzdanje uoči odlaska na Eurobasket, naši su dečki u još dvije utakmice svladali Slovence. Zbroj kaže da su u pripremama igrali samo protiv reprezentacija iz A-divizije i ostvarili omjer 5-2. Nije loše…
Izbornik Anzulović prije početka akcije objavio je popis koji je sadržavao 16 imena. Uoči turnira u Tarareu sve je smanjeno na 14, a do puta u Estoniju koji je programiran za srijedu ujutro, morat će roster biti skresan na standardnu veličinu od 12 ljudi. Bit će teško odrediti još dvojicu prekobrojnih…
“Dečki su zaista prava klapa na parketu i izvan njega. Atmosfera je sjajna, a to je osnovni preduvjet da se nešto napravi u smislu rezultata na velikom natjecanju. Moram ih sve pohvaliti, mada, znate kako je to kod trenera Anzulovića. On od igrača uvijek zahtjeva maksimum i zato smo na pravom putu ka uspjehu. Puno radimo kao kolektiv i svatko od nas u stručnom stožeru ima svoje zadatke”, kaže Radanović.
Delegacija je brojna, a naš je sugovornik inzistirao na tome da sve te ljude nabrojimo. Vođa puta je Andrej Tesla, trener Zagrebovih juniora. Uz trenerski dvojac Anzulović – Radanović, trenažni proces odrađuju Krešo Baljkas u svojstvu kondicijskog trenera, odnosno fizioterapeuti – Mladen Pranić i Danijel Katavić. Podcrtavaju se i naglašavaju sjajni uvjeti za rad i izuzetan plan priprema, ostvaren u suradnji s Hrvatskim košarkaškim savezom. I tu ima zaslužnih, pa ćemo spomenuti gospodu Domagoja Šimunovića i Mladena Momčilovića s kojima je juniorska vrsta u stalnom kontaktu.
Turnir u Tallinnu počinje u petak, a prvi protivnici od 15 sati bit će Mađari. Vikend će upotpuniti dvoboji s Bugarskom i Gruzijom, a nakon slobodnog ponedjeljka dogodit će se još okršaji kontra Islanđana i Bjelorusa. Princip natjecanja ekvivalentan je onome iz U-20 uzrasta. Dvije prvoplasirane reprezentacije naći će se u četvrtfinalu, a u A-diviziju idu samo finalisti i pobjednik ogleda za treće mjesto. Ne trebamo ni pitati o ciljevima pa ćemo skrenuti tok misli na čista razmišljanja o protivnicima. Ovi iz grupe ne izgledaju preopasno. Ipak, sport je to…
“Svako ovakvo natjecanje izrazito je dugačko. Velik je broj utakmica koncentriran u jako kratkom vremenu. Moramo imati jak intenzitet našeg rada u svakoj utakmici, a bilo bi dobro kad bi nas poslužilo i zdravlje. Mogu reći da smo se dobro pripremili, a tu ću opet spomenuti studioznost izbornika Anzulovića. Svi skupa zasad sjajno rade. Osobno, mislim da nema veće privilegije nego raditi u reprezentaciji. To su maksimalni dosezi za svakog trenera, završava Radanović.