Nije puno vremena prošlo od neočekivanog poraza od Borca iz Čačka. Glave su još “vruće”, neohlađene. Iako je autor teksta izraziti navijač KK Split, treba naglasiti kako ništa još nije izgubljeno. U pobjedi ne treba pretjerati u euforiji pa tako ni upasti u depresiju u slučaju poraza.
Čitajući komentare navijača se čini kao da je Split totalna katastrofa. Nažalost, navijači imaju jako slabo pamćenje pa svega dva poraza uzimaju za zlo kao da je smak svijeta. Neki idu u krajnost zazivajući Božu Maljkovića i Jugoplastiku. Svaka čast Boži (imao je višemilijunsku Cedevitu pa je pobjegao), ali trenirati Rađu i Kukoča ipak nije isto kao trenirati današnji roster Splićana. Trik pitanje je zašto nitko ne zaziva Pop-84 (i tako se zvao prvak Europe).
Istina, Split se pojačao, došla su tu prava imena, kvalitetne reputacije. No, mnogi od njih su zakazali u zadnje dvije utakmice. Opet ćemo se vratiti na činjenicu kako se puno toga, previše, izgubilo u prvom dijelu sezone kada su se izgubile dvije dobivene utakmice, ona domaća protiv Krke te ona gostujuća u Čačku nakon produžetaka.
Ne može se živjeti od nostalgije, sada su stvari drugačije. Činjenica je da je Split prije 20 dana imao sve u svojim rukama, ali kao da je pojava korone u momčadi potpuno poremetila formu Žutih. Pobjeda protiv Cibone je bila bljesak, dok su ostale premijerligaške utakmice kao ona protiv Hermesa samo nepotrebno “nabijanje mišića”.
Iz terenske perspektive
Konstantno napucavanje trica, niz loših odluka u ključnim trenucima..to su odlike nositelja igre Žutih u posljednje dvije utakmice. Teško je rezimirati što je razlog tome, ali pojedinci su definitivno zakazali. Nećemo imenovati jer smo već rekli da nije ništa izgubljeno jer se ti isti igrači mogu iskupiti. Split se tako mora “vaditi” protiv Partizana te se nadati dobrom rezultatu u utakmici Borac-Cibona.
Ozljede, ozljede, ozljede
Splićani protekle dvije sezone imaju velike probleme s nizom ozlijeđenih igrača. Stoga se nameće pitanje tempiranja forme za završnicu sezone, kao i trenažni mikrociklusi. Pitanje je koliko su oni usklađeni jer su Žuti kao po već viđenom uzorku počeli zakazivati onda kada je najpotrebnije. Nismo vidoviti kako bi utvrdili zašto se to događa, ali to je činjenica, kao i konstantno veliki broj “season out” ozljeda. Na tom dijelu se može poraditi u budućnosti jer se definitivno treba nešto promijeniti na tom polju.
Držanje strategije
Kada gledamo momčad, trenera, ideju i atmosferu oko kluba, Split je ove sezone glasio kao najzdravija košarkaška sredina (ako uspoređujemo ABA ligaše). No, puno je rada pred svima u klubu. Strategija je bila jasna, rezultatski iskorak uz obvezno promoviranje jednog do dva mlada igrača. To se uistinu i dogodilo, naročito po dolasku Karakaša. Posao se radio po uredima. Direktor Blažević je predstavljao sponzore, dakle radilo se. Tako se isto i griješilo što je normalan proces. Ukoliko se budu nastavili raditi sitni koraci ka ostvarivanju dugoročnog cilja/strategija, onda su Žuti na pravome putu te ih dva poraza zaredom ne bi trebala, niti smjela pokolebati.
Split si je sam zakomplicirao život s dva neočekivana poraza, ali ništa još nije izgubljeno. Pa i nesretno 13. mjesto ne znači nužno ispadanje iz ABA lige….