Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša u protekla dva desetljeća Andrija Žižić smatra da kvaliteta košarke u njegovoj zemlji stagnira i da je neophodno da se nešto učini u vezi s tim. Osvajač Eurolige s ‘Maccabijem’ ističe da ABA liga trenutno predstavlja najbolje rješenje za unapređenje košarke na ovim prostorima jer spada u tri ili četiri najbolja natjecanja u Europi, da ju je potrebno sačuvati, strateški se opredijeliti za takvu ligu i dalje je usavršavati.
Za mene je ABA liga stvarno najbolje rješenje. Igraju top klubovi s ovih prostora, zanimljivo je natjecanje, interesantno, puno je dinamike. Najbolji pokazatelj je da svaki igrač želi igrati ovdje. To je za košarkaše idealna liga, prate ih svi, počevši od skauta, do velikih kubova i preko nje mogu otići u najbolje ekipe Eurolige, pa i u NBA. Stvarno, ABA je po mom mišljenju u tri ili četiri u Europi, ima svoj zaštitni znak. Igrao sam je, doživio i zaslužuje samo pohvale, istakao je Žižić.
Žižić se slaže da je ABA liga idealna za mlade igrače i da im je ovo natjecanje odskočna daska za nastavak karijere.
Slažem se da je odlična za mlade igrače, pogotovo kada se pojave ekstra talenti, jer oni brzo prerastu domaća nacionalna natjecanja. Sljedeći korak im je sudjelovanje u ABA ligi gdje se susreću s velikim klubovima, igraju Euroligu i ULEB kupove, tako da je ona super pozicija za mlade igrače i prilika da se pokažu u boljem svjetlu s jačim košarkašima. U isto vrijeme, primjetno je da je ABA liga na većem nivou u odnosu na nacionalna prvenstva.
Nekadašnji član ‘Cibone’, ‘Cedevite’, ‘Panathinaikosa’, ‘Olympiakosa’, ‘Barcelone’ i drugih velikih klubova istaknuo je da mu se od mlađih košarkaša u regionalnom natjecanju najviše sviđaju Goga Bitadze i Luka Šamanić.
U ABA ligi trenutno nisam vidio nekog igrača koji baš ono, što se kaže, odskače. Kad bih nekog izdvojio, to bi bio Goga Bitadze, što je pokazao svojim igrama u ABA ligi i Euroligi, i nema dileme da ima ogroman potencijal. Također, tu je i Luka Šamanić, njih dvojica su po meni najviše odskočili, imaju vrhunski talent, a od mlađih malo je rano za spominjanje nekih imena, ali stvarno mi se sviđa Roko Prkačin. Uglavnom, svi ti mladi igrači u ABA ligi sebi mogu otvoriti vrata prema NBA draftu, Euroligi, a sve ostalo je na njima. Zanimljivo je pratiti ovo natjecanje jer uvijek iskoči neko novo mlado lice i zbog toga je liga super, otkrio je Žižić.
Bivši krilni centar osvrnuo se i na aktualnosti u hrvatskoj košarci, napominjući da je kvaliteta dosta pala u odnosu na raniji period.
Kvaliteta košarke je dosta pala naspram ranijih godina. Realno, kad vidimo naše mlađe kategorije, mi osvajamo medalje, kadetske, juniorske, ali naša najveća enigma je što se s njima dogodi kada prelaze u seniorsku konkurenciju. Jednostavno, tu nam se dosta igrača izgubi ili ne dobivaju pravu šansu kada uđu u profesionalne vode, ili pogriješe u nekom razvoju. Tu leži najveći problem i dok se to ne riješi, nećemo proizvoditi igrače kao što je ranije bio slučaj. A s druge strane, dosta naših mladih rano odlazi u druge klubove, čak i na sveučilišta, teško je sve to povezati u jednu cjelinu, iako ima kvalitete i talenta. Po meni je to najveći razlog zašto nemamo više vrhunskih košarkaša, a moramo biti svjesni da se ekstra talenti ne rađaju svake godine. Nama je potrebno dosta dobrih klupskih igrača da bismo se dalje razvijali.
Žižić smatra da je još jedan od gorućih problema i taj što struka ne napreduje jer u današnjoj košarci stalno moraš učiti.
Dosta je bilo entuzijasta, dosta se radilo. Što se tiče trenera i struke, samo je poanta koliko tko želi napredovati, učiti, otići velikim trenerima kako bi ispekao zanat. Moraju se obilaziti razni košarkaški kampovi jer bez toga nećemo napredovati u tom segmentu. Takvo je vrijeme došlo da nismo ni najbolji, ni najpametniji, već treba učiti od drugih. Ne treba nas biti sramota pitati kako bismo mogli stvarati što bolje igrače. Ovako više ne može, ne mrda se, stagniramo, dolaze nove reprezentacije iz malih država, koje su nas pobjeđivale u kvalifikacijama, ovo je sve jedan blag alarm i znak da moramo promijeniti način razmišljanja.
Košarka se sve više mijenja i današnji trend je brza igra u kojoj svako šutira.
Dosta sam zbog brata upućen na NBA, realno se promijenio trend igranja, više nema enormno visokih centara. Sad se traži brža košarka, svi igrači moraju pogađati sa svih pozicija, jednostavno, tempo igre je drugačiji. Stalno se igra kao da ste u petoj brzini, trči, ide se gore, dolje, nema dvije sekunde stajanja i, što je jako važno, košarkaši odmah napadaju. Tako da su svi sposobni napadati licem, dosta je manje igranja leđima, rekao je Žižić i dodao.
I ovdje kod nas, u Europi, pokušavamo kopirati taj trend. Dosta stvari se promijenilo, igra se brže, svi pogađaju, šutiraju. Moraš sve faze pokrivati, biti fizički dobro spreman, dobra obrana, kvalitetan napad, smatram da moraš biti kompletan igrač.
Ante, košarkaš ‘Clevelanda’, 17 godina je mlađi Andrijin brat i jedan drugome dosta pomažu savjetima.
Jako je zanimljiva komunikacija, svakodnevno smo u razgovoru i pričamo. Sada on mene uči u nekim stvarima, više nego što sam ja njega. Više se fokusiram na to da mu pomognem u fazi treniranja, a on mene oko NBA, kako sve to tamo funkcionira unutar klubova, jer je to stvarno drugačije nego u Europi. Tako da zajedničkim snagama pokušavamo uhvatiti ritam i napraviti što bolji posao. A istovremeno je važno da se paralelno izgradi i izraste u normalnu osobu, dobrog čovjeka, jer NBA je nešto posebno, taj svijet je drugačiji, morate imati dobru koncentraciju, glavu, jako tijelo da se sve izdrži, dosta je putovanja. Ali nećemo se žaliti. U svakom slučaju, mora slušati starijeg brata, imati respekt. Zajedno samo jači i tako svaki problem rješavamo. Podržavamo jedan drugog, to je dobitna kombinacija. Bože zdravlja, napravit će velike stvari u skoroj budućnosti.
Andrija je i rekorder po broju pogođenih slobodnih bacanja u ABA ligi sa 624, što je i njega dosta iznenadilo.
Uvijek sam zastupao politiku da su slobodna bacanja najlakši koš u igri, dosta sam radio u tom segmentu, na koncentraciji, tako da mi je to postala i rutina. Dođete na liniju, nema obrambenog igrača, i pogodite, mirna ruka, ali da budem iskren, nisam znao za taj podatak dok mi niste rekli”, završio je Žižić.
Hrvatska košarkaša legenda smatra da i klubovi u njegovoj zemlji imaju velikih problema, ali da je to posljedica i sukoba između ULEB-a i FIBA-e.
Cedevita je, realno gledajući, bila jedini hrvatski klub koji je igrao europska natjecanja, ostale ekipe to ne mogu pratiti, što financijski, što košarkaški, jer moraju igrati tri lige. Većina ekipa fizički ne može izdržati. To smo mi pokušali u ‘Ciboni’ dvije sezone, ali nas je ubio taj ritam, to je mašina, stalno smo bili na putu. Imao si milijun problema, tako da, dok se ne riješi situacija oko FIBA-e i ULEB-a i napravi dogovor oko europskih natjecanja, nema ni poboljšanja. A vidim da se taj problem ne rješava već duže vrijeme i bez toga mislim da nema boljitka. To je glavni problem, to dosta utječe na sve klubove, pa i na hrvatske, zaključio je Andrija.