Ante Nazor, bivši trener Splita, Zadra, Cibone, MZT-a, ali i donedavni mađarskog ZTE-a, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju progovorio je o hrvatskoj košarci, ABA ligi, ali i otkrio koji mu je roster koji je vodio ostao blizak srcu.
Kako podnosi ove tjedne bez vođenja utakmica. Posla si sigurno nađe, u to ne treba sumnjati. Ali, tako temperamentan trener, koji se čitav daje, sada sjedi kući. Je li, dakle, ova pauza dobrodošla, ili mu se već popela navrh glave?
„Ovo mi dođe nešto kao dobrodošla pauza. Kako se ono kaže, u glazbi je i pauza dio same glazbe. Tako da mi ovaj “ulazak u autoboks” dobro dođe za razmišljanje o košarci. I kad ne radiš, otvoren si za neke nove ideje, neka nova promišljanja, što bi mogao primijeniti u igru kad opet sve krene… Sad sam i teta u vrtiću, profesor u školi i domaćica. Jer žena mi radi pa triba skuvat i obid dici. Mali je sedmi razred, kćerka ima pet godina… Nije dosadno, za sve je ovo neka nova dimenzija.“
Igra li se po vašem mišljenju u Hrvatskoj moderna košarka? Neki treneri tvrde da problem “vučemo” iz mlađih uzrasta, da se radi po zastarjelim metodama, pa zato onda igramo statično, generalno gledajući?
„Mogu se složit s time, iako mogu i reći da se u mojih osam godina u reprezentaciji, od kadeta do mladih, kad smo osvojili sve što se moglo, igrali modernu košarku. I trčalo se i skakalo, igralo agresivnu košarku s najjačim reprezentacijama svijeta. Ali, jasno, treba gledati bazu, od mladih i A2 lige nadalje. Koncept onda treba preslikati na cijelu državu. To je pitanje struke, da se ubrza igra. Jer je evidentno da za najboljim reprezentacijama kasnimo sekundu, dvije, a to je u košarci strašno puno!“
Kao netko tko je vodio i Split i Cibonu i tri puta Zadar, vidite li izazov u domaćoj košarci?
„Nema tu puno mudrosti. Mi smo pomalo ostali taoci velikih imena i rezultata. Trebamo se okrenuti programima. Da mi netko kaže; ostani u Splitu, evo ti deset talentiranih juniora, kao što je bilo u vrijeme kad se Nikola Vujčić bio vratio na Gripe…, ne znam bih li se puno mislio. Toga nam fali.“
Evo, nakon 21 kola Zadar ima šest, Cibona “čak” sedam pobjeda? A sve smo to vidjeli i prethodnih sezona?
„Nije lako. Bio sam u toj situaciji godinama. Prošao sve te klubove, imaš osjećaj da se sve vrti u krug. A sve zato što nemamo sustav. Split je bio na pragu da uspostavi zdrav program koji bi onda godinama crpio, jer bi stvarao igrače. To je jedini put. Ali, za to treba imati viziju. Mene je, mislim, nakon moje prve godine u Zadru Damir Tvrdić, kao tadašnji sportski direktor, bio zvao da se vratim u Split koji je pao na najniže grane i da krenemo od nule. Bili smo blokirani, nismo mogli nikoga dovesti, i stvarno smo dali šansu kadetima, juniorima… Mate Kalajžić je kao kadet tada zaigrao u seniorima. I jednostavno je to trebalo nastaviti, neovisno o prvim rezultatima. Ali, ako se dobro sjećam, netko iz politike se maknuo iz kluba, pa su se na kraju okomili i na Damira…
Klub treba biti linija ljudi na istoj valnoj dužini koji će se boriti za isti cilj do zadnje kapi krvi. Tako ja to shvaćam. To je preduvjet da se stvori bilo kakva dobra priča. Ja sam tada ostavio u Zadru izdašniji ugovor zbog toga što mi je sve to izgledalo kao zdrav projekt. To je bila šansa. Imali ste bazu i sve preduvjete. Damir nije htio ni plaću uzimat, kao financijski neovisan čovjek…
I kad se to ne prepozna i mijenja se koncept svake godine, nije dobro. Znači da i sam ne vjeruješ u to!
Zadnjih je godina u klubove ušla i ta nekakva tehnomenadžerska struja, ali ne zaboravimo da klub nije firma. Zmago Sagadin je jednom rekao – minus i minus ne daju plus kao u matematici.“
Koji vam je roster od svih koje ste vodili ostao posebno blizak srcu?
„Nekako mi je poseban roster koji sam vodio u Zadru 2014./15. sa Sobinom, Ivanovom, bio je tu mladi Bošnjak, Ramljak, Florence kao dobro “pogođen” Amerikanac koji je vukao cijelu ekipu. Bila je to ekipa s karakterom. Kad imaš dobru kemiju i kad svaki nedostatak nadoknađuješ viškom borbenosti, to je to!
Kao treneru bude mi žao kad vidim da se neki igrači koje sam vodio nisu razvili koliko su mogli, ali se nisu posvetili radu na nekim svojim nedostacima. Tu su onda i ozljede, pauze… Sve to utječe na razvoj igrača.“
Cijeli razgovor pročitajte: https://slobodnadalmacija.hr/sport/kosarka/ante-nazor-u-velikom-intervjuu-iskreno-o-hrvatskoj-kosarci-ostali-smo-taoci-velikih-imena-i-rezultata-a-danas-evidentno-kasnimo-za-najboljima-1018319