Veliko igračko ime slavne splitske Jugoplastike Mihajlo Manović Crvca (71) ostvario je brojne uspjehe tijekom košarkaške karijere, a već godinama se nalazi u nezavidnoj situaciji. Manović je rođeni Beograđanin, koji je još šezdesetih godina minulog stoljeća odlučio postati Splićanin. Stjecajem nesretnih okolnosti, za egzistenciju zarađuje tako što prikuplja plastične boce.
„Po Splitu skupljam boce po kontejnerima. Ima ovdje neke simbolike – ja sam bio žuti, to je bila boja dresova Jugoplastike, a i kontejneri su žuti. Poslije svih velikih rezultata, ja sam zaboravljen. Znam da ljude zaboravljaju, negdje više, negdje manje, ali ja sam tendeciozno zaboravljen“, rekao je za Mozzart Sport Mihajlo Manović.
Tu nije stao, već dodaje.
“Već 30 godina tražim pravdu koja nije ni na vidiku. Imao sam poslovni prostor u centru Splita. U njega sam uložio čitav kapital, uzeli su mi ga. Ljudi koji su me tada protjerali ne žele ni danas da čuju moje riječi, a mojim nekadašnjim prijateljima se prostire crveni tepih kada ovdje dođu.“
Manovićevim sportskim padom počinje i njegov opći životni pad…
„Praktično sam izbačen iz ekipe bez pravog objašnjenja. Posvetio sam se podizanju sina. U građevinskom poduzeću sam imao radno mjesto vozača. Eto, umjesto da radim kao jedan od trenera Jugoplastike, postao sam šofer… Imao sam stanarsko pravo na Bačvicama. Daleke 1980. godine dobio sam ponudu da preuzmem juniore Jugoplastike. Lijep povratak, ekipa je stigla do titule prvaka Splita, pa Dalmacije, Hrvatske i potom cijele Jugoslavije.”
Povratak u Beogradu, ubojstvo sina, teška bolest te odluka o povratku u Split ono je što se u zadnjih tridesetak godina dogodilo.
“Teško sam se razbolio, operirao sam karcinom bubrega, žuči, skoro sam umro od sepse. Otišao sam u penziju, majka je preminula, sestra također. Ostao sam sam, bez ičega i donio odluku da se vratim u Split. Bilo je to prije četiri godine… Još šezdesetih godina dvadesetog stoljeća izabrao sam da postanem Splićanin jer mi je taj grad najviše radosti dao. Danas sam beskućnik, primam pomoć koja mi nije dovoljna za život, ali sam zadovoljan čovjek. Skupljam plastične boce, imam prijatelje, imam što da jedem, a za smještaj se snalazim“
Cijeli intervju pročitajte na: https://www.mozzartsport.com/kosarka/vesti/mihajlo-manovic—od-kosarkaske-zvezde-velike-jugoslavije-do-sakupljanja-sekundarnih-sirovina/358460