Košarka je to. Vrati ti sve. Ili ti vrati dvostruko, ako ideš lošim putem. Pravedan je, pamti sve, ništa ne oduzima, a može puno dati. Samo treba krenuti, odabrati put, razlučiti istinu od izlika, stisnuti zube ili mahati ručnikom iza aut-linije. Pisati naslovne strane nije lako, treba odabrati pravi egid, upečatljiv i svrsishodljiv. Ljudi ipak trebaju kupiti te novine, a kupit će ih ako vide pravu sliku. Vjerujte, ne bi bilo bolje napravljene od toga da je nekome ‘škjlocnuo’ fotoaparat kad je ušla ona njegova trica…
Ne, ono nije bilo s parkinga, jer parking je na suprotnoj strani terena Ono je bilo s obližnje livade koja dvoranu dijeli od ostatka Splita. Kvarner 2010 je u doigravanju, a još može i u ABA ligu, regionalno natjecanje koje god bilo i kako god se sljedeće sezone zvalo. Ako ga i ne bude, u slučaju pobjede nad Cibonom u zadnjem kolu može se naći s ostalih desetak ABA-klubova na rundi pića i reći – mi smo bili tamo. Uopće je nebitno. Na kraju, može i u Europu. Siguran sam da bi ga FIBA Europe Cup i kao četvrtoplasiranog primio bez ikakvih problema. Ako su mogli Irci iz prošlog teksta (Hibernia)…
Nije Mauro Veljačić sam donio Europu Kvarneru 2010. Nitko ne osporava, ni pod razno učinak ostalih igrača riječke momčadi na Gripama. Špralja je krenuo i zabio deset poena još dok Split nije ni imao deset na semaforu. Ulazilo je Mariću kad je trebalo, Baković je Splita spustio u drugoj četvrtini. Marinelli je pokazao djelić svoje ‘grinte’, Miličević da zna i može zabiti, a kapetan Štemberger odigrao je kapetanski. Toliko da je na nekoć njegovom terenu opet zaiskrilo u jednom duelu sa Širkom, bivšim igračem Kvarnera. Sam Bog zna koja mu je to tehnička ove sezone, ali ni jednu mu nitko ne može i ne smije zamjeriti.
Taksi bi zaslužio posebnih nekoliko redaka i da iste retke ne piše čovjek koji ga prati na redovnoj bazi. Jedna je to od moralnih vertikala riječke svlačionice, momak koji će se i u najvećoj euforiji, ali i pri najdubljoj depresiji sabrati i reći nešto o utakmici, trenutku u kojem se momčad nalazi, njegovom stanju. Osoba široka osmjeha koju je sport izgradio i stavio na pijedestal upravo ovakvih tekstova. Prozvali su ga Grande Mauro, što će, ako još nije – sigurno postati u doglednih nekoliko sezona. Dvanaest njegovih poena u zadnjoj splitskoj četvrtini samo je šlag na torti koja simbolizira jednu etapu njegovog igračkog razvoja. Takvih torti bit će još, svaka sljedeća bit će sve teža za pojesti, jer – košarka je to. Ispred igrača stavlja nove izazove testirajući ih svakog dana.
I prije nego je Veljačić pojeo tu tortu s tim istim splitskim šlagom, kraljica mu igara preko svog dežurnog konobara u njenoj slastičarnici već nosi drugu. Taksi opet može sam birati veličinu, nadjev, preljeve, ukrasne figurice. Košarka će njegov recept spremiti u pećnicu, na njemu je hoće li pustiti struju za ispeći je…
Možda to učini već u subotu pa Kvarner i zaista postane sudionik (otvorene!) ABA lige. Možda Zadrov glas tada uopće ne bude imao smisla, možda se Kvarner i Cibona sastanu četiri puta u sljedećih desetak dana. Možda se sve vrati na onaj susret pod Tornjem kada je Kvarner propustio plus četiri u zadnjim sekundama. Ja sam uvjeren da hoće, jer košarka će uvijek sve vratiti.
A novac? Kakvo je on mjerilo uspjeha? Nikakvo. U doigravanju Prvenstva Hrvatske nalazi se Kvarner jednako kao i Cedevita. Polufinale i jedni i drugi moraju odigrati, na ovaj ili onaj način. Kvarner je do njega došao nakon ogleda s Kaštelom, a Cedevita je jednom ove sezone igrala s Anadolu Efesom. Minuli rad ionako nitko ne priznaje, jer nova je torta i pred jednima i pred drugima. Tko će je pojesti, ovisi samo o budućnosti.