Tužno je to. Majke mi, tužno. Baš kao i ova neumorna kiša koja natapa Karlovac, Liku, Šibenik i Vodice. Slikovito dočaravanje ljestvice ABA lige nakon pet utakmica, nema što. Jer, dok je bilo sunca, bilo je i euforije, ali kad surova jesen svojim kistovima oboji lišće kako bi ga na kraju otpuhala u zaborav, stvari krenu izlaziti na čistinu.
Nismo to izmislili mi, ekipa s Crošarke, tome je tako iz sezone u sezonu. Košarka i hokej, američki naravno. Ruku pod ruku s realnošću. Pokušavaju pobjeći oni koji su najsporiji i najslabiji. Trse se, neki na kraju i uspiju izbjeći smrtonosni ubod mačem, drugi se saviju i proglase kraj lutanja…
Cibona i Zadar, dva velikana europske košarke. Dva pojma, simbola, dva načina života. Tandem koji bi nekada možda i rušio reprezentaciju Svijeta sada je tandem u borbi za pretposljednje mjesto na ljestvici tog natjecanja. Da stvar bude poniznija, jedinu pobjedu Zadar je u Višnjiku ostvario baš protiv Cibone, i to u prvom kolu, dok su Zagrepčani tri dana kasnije na jedvite jade sačuvali jedra od slovenskog Tajfuna. Sreća u nesreći je što zbog brzog ritma ABA lige ove sezone ne zvuči uvjerljivo podatak da je Zadar bez pobjede petnaest, a Cibona dvanaest dana. Sreća, jer svaka dva do četiri dana ste ponovo na parketu tako da ne stignete pošteno ni oplakati poraz. A nižete ih, redom…
Zadar priliku za pobjedu ima već večeras. Cibona se uspjela obraniti od naleta Tajfuna u Draženovu domu, pitanje je hoće li društvo Ante Nazora uspjeti u istom cilju. Do sada igre nije bilo, osim na spomenutom otvaranju kontra Cibone. Protiv Krke, možda i Mega Leksa još donekle. ali Zvezda i Zadar nisu Zadru dali baš ništa. Igra bez Ivanova nije igra, iako u klubu igraju čak osmorica igrača viših od dva metra. Pokušavaju s Baraćem i Pašalićem, u rotaciji su Kraljević i stariji Ramljak. Iskreno, ne znam zašto Marinković šansu dobiva na kapaljku. Dolazak Coseya “primirio” je mladog lava Bašića, standardni su Bošnjak i mlađi Ramljak, sve izgleda dobro, ali samo po imenima.
Cibona u subotu dočekuje Partizan, a to je već neka druga priča. Sve upućuje na to da bi se neslavan niz mogao nastaviti, iako i Partizan igra u ritmu toplo-hladno nakon što se ovog ljeta i ondje poprilično izvjetrilo u svlačionici. Beograđanima su se također dogodila dva gostujuća poraza na startu (Metalac, Mega Leks), no uspjeli su dva puta slaviti u naredna tri nastupa, oba puta teško. A Cibosi su probali svašta. Jednog su veterana odaslali u Škrljevo, drugog su vratili iz Piacenze. Andrija Žižić je, kad smo već kod Škrljeva bio u njihovim kombinacijama za lanjske A-1 kvalifikacije, no takvo što ga ipak u poznim godinama nije zanimalo.
Ako na stranu stavimo braću Žižić, onda je dosadašnja bilanca Cibone isključivo stvar uprave kluba. Kosovsko “otkriće” Berisha je već bivši, nema pomoći Fishera, u igri nije bilo Šiška ni Saddlera, vuku samo neki pojedinci, čast neumornima Roziću i Jagodiću-Kuridži. Izgleda da nije prežaljen Ilievski, a poslovično bi dobro došla i koja Siriščevićeva trica.
Nije grijeh, čak niti kod kuće izgubiti od Zvezde koja bi se i ovosezonskim izdanjem ABA lige mogla rutinirano prošetati. Pa hajde, nije niti od te Olimpije. Grijeh je ne zabiti u Podgorici više od pedeset poena i ne koristiti pritom svoje potencijale, ako ćemo već gledati sa sportske, a ne sa one materijalne strane.
Iako se nakon dugog niza godina naziru krajevi ekonomskih agonija Zadra i Cibone, još uvijek nisu i dugo neće ispasti mliječni zubi. Ljeto je donijelo određene strukturalne pomake, jesen je, kao što smo to već najavili – otkrila pravo stanje stvari. Zadar se šezdesetih i sedamdesetih godina tukao s madridskim Realom za europsku srebrninu, a progresija pada nastavljena je preko drugorazrednog Sapporta kupa i Torina prije šest godina u Eurokupu do današnjeg začelja ABA lige. O Ciboninom značaju u europskim košarkaškim krugovima riječi zaista ne treba trošiti.
Cibona se makar prividno pokrenula dovođenjima Joksimovića i Florencea, svog dojučerašnjeg sportskog neprijatelja. Zadar je tu u znatno težoj situaciji jer mu financijska struktura ne dopušta razmahivanje ugovorima. Dugi rukavi donijeli su istinu, pitanje je što će onda na stol pred Nazora i Skroćea odnosno Rimca, Golemca i Petrovića staviti skafanderi. A Cibona još ima i Europu….