Maccabi je prvak Izraela. Ali ne onaj za kojeg se predstavlja, jer u Izraelu ih ima mnogo više. A to opet nije “onaj” Maccabi. Nije onaj kojem je sve (osim nacionalnog kupa) ispalo iz ruke u posljednje dvije sezone. Prvenstvo je kao i u nekoliko proteklih sezona otišlo u predgrađe. Znate već priču o Kvarneru 2010 i Škrljevu, e ovo je nešto slično. Čak se i klubovi zovu gotovo jednako. Rivalitet je također identičan, a put u Zion je kao u Bibliji, put iz bajke. Barem je zasad bajkovitiji nego put iz Rijeke na Mavrince. Što ne znači da A-1 titula (jedinstvena, daj Bože) ne može doći na Grobnik. Ni najmanje.
Rishon Le Zion je grad udaljen deset kilometara južno od Tel Aviva, uz mediteransku obalu. Do ove godine nikad ništa tamošnji košarkaški klub nije osvojio, osim možda nekog kupa prijateljstva između dva grada koja se samo slično zovu. Nikad nije bio ni u finalu prvenstva ni u finalu kupa Izraela, sve dok mu onaj “pravi” Maccabi nije došao na volej. Nažalost, sa Žanom Tabakom na klupi. Čovjeka kojeg su u lipnju prošle godine po ulicama Madrida nosili na rukama postao je predmet zbog kojeg će novinari u Tel Avivu oštriti pera početkom ovogodišnjeg lipnja.
Da nastavimo bajku iz Ziona, grada koji je ime i dobio po priči iz Starog Zavjeta u kojem prorok Izaija govori: “Ja prvi rekoh Sionu: Gle, evo ih; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne”.
Treba odati priznanje čovjeku koji ih je doveo do naslova s trenerske klupe. On je i u prošloj sezoni izbacio Maccabi (onaj pravi) iz nacionalnog prvenstva. Lani se tako po prvi puta u 22 godine dogodilo da pravi Maccabi nije igrao finale nacionalnog prvenstva, a ova je sezona već druga uzastopce.
Njegovo ime je Arik Shivek, ima 60 godina i dosad je trenirao skoro sve izraelske klubove osim – pravog Maccabija. Bio je izbornik ženske i muške nacionalne reprezentacije, stigao je otkako je trener, a to već traje od 1983. godine biti i dvostruki osvajač belgijskog kupa s Antwerpenom (2009) i Monsom (2012). Osvojio je i tri nizozemska prvenstva s ABC Amsterdamom, a od 9. lipnja ove godine i izraelsko prvenstvo u bajkovitoj izraelskoj verziji Mavrinaca.
Dakle, lani je s Hapoel Eliatom nadoknadio zaostatak od 0:2 u polufinalnoj seriji i izbacio momke iz Tel Aviva u polufinalu, a ove je godine njegovom Zionu bila dovoljna samo po jedna pobjeda nad Maccabijem (polufinale) i braniteljem naslova, jeruzalemskim Hapoelom u finalu. Shivek se tako revanširao i Hapoelu za poraz u lanjskom finalu pa se pobjeda nad Maccabijem čini usputna, jer se na nju već mogao naviknuti.
Neće se našem Tabaku puno toga zamjeriti. Na koncu, njegov prethodnik na klupi, inače pomoćnik Davida Blatta Guy Goodes nije odmah nakon prošlosezonskog poraza od Shivekovog Hapoel Eliata platio glavom. Trebalo je unovačiti Tabaka, platiti 100 tisuća eura Fuenlabradi i maknuti ga iz ACB lige tek nakon što je nedobri Goodes u sezonu krenuo nikad lošije u proteklih 15 godina postojanja pravog Maccabija. Toliko loše (3-2 u domaćem prvenstvu, 1-4 u Euroligi) da je i Tabak jednostavno po inerciji skupio još dva euroligaška poraza (CSKA kod kuće, Unicaja vani) pa mu ni tri preostale pobjede nisu puno pomogle pri pokušaju da uđe u Top 16. I u regularnom dijelu domaćeg prvenstva uspio je izgubiti još sedam puta te završiti na drugom mjestu.
Nakon što su otpustili Tabaka, koji se eto, više ne može vratiti u Fuenlabradu uz ispriku svojim bivšim poslodavcima, iz Maccabija nisu angažirali Arika Shiveka koji ih je dvaput u zadnje dvije sezone koštao naslova izraelskog prvaka. Odluka je pala na Ereza Edelsteina, aktualnog izbornika reprezentacije Izraela i pomoćnika Zvi Sherfu u razdoblju od 2005. do 2009., taman prije nego što će na izraelsku klupu sjesti Shivek, junak naše današnje priče. Zajedničko Edelsteinu i Shiveku jest to da nikada do sada nisu vodili Maccabi Tel Aviv, možda je Shivek sljedeći.
Izgleda kao da je jučer bio onaj 18. svibanj 2014. godine. Dan kada je David Blatt u veselom i razigranom društvu Andrije Žižića, Schortsanitisa, Ricea i ostalih (s Goodesom kao pomoćnikom!) nakon pobjede nad CSKA-om srušio i Reala za šesti Maccabijev naslov prvaka Europe, osvojen u milanskom Mediolanum Forumu. Od tada do danas, ponos Izraela promijenio se zaokretom u lošem smjeru za 360 stupnjeva. Ne vjerujete? Pitajte kapetana Guya Pninija, barem je on prošao put od trnja do zvijezda s njime. Zbog Maccabija je svojevremeno nakratko morao i do Železnika.