Zgodna je priča zbog koje je hrvatska košarkaška reprezentacija kasnila s početkom priprema za nadolazeću europsku smotru. U nekom bi nerealnom svijetu gdje se sve živo poštuje, možda čak bila smatrana i normalnom pojavom. Vrijeme utopizma je međutim, već odavno prošlo, zajedno s konceptom stvaranja poštenih međuljudskih odnosa. Takav je sustav svega. Života, vrijednosti, morala. Nema tu prevelike filozofije. Ili ćeš poštovati pravila i biti izrugivan, ili ćeš ih kršiti i biti kažnjen. Zajednički nazivnik je samo u podatku da, ako si malen, onda ti se rugaju ili te pak kažnjavaju oni isti. Oni koje pravila ne zanimaju. Oni koji idu po svome.
NBA-osiguranje. Za nekog tko baš i nema tri čiste o tom terminu, radi se o vrlo jednostavnoj metodi privole. Realno, poslodavci u američkim franšizama, košarkaškim ili nekošarkaškim, ne vole kada posloprimac radi ono za što nije plaćen. Nema veze jeste li nisko krilo Clevelanda ili najamni radnik na “slatkom prozoru” u McDonaldsu, stvar je potpuno identična. Sve je isto, osim što se u prvom slučaju ozlijediti možete na terenu (čitaj, u reprezentaciji), a u drugom možda – stati na morskog ježa dok nakon posla odlučite skoknuti do plaže.
Ako se ozlijediš, pretpostavka je da te neće biti na poslu, a mi te svejedno moramo platiti. Onda je bolje da si i preko ljeta s nama pa da te držimo na oku i da, kako se to lijepo veli, treniraš pojedinačno. Jedino ti je tako dopušteno riskirati povredu. Kada znamo da je do nje došlo tvojim radom, u tvojoj dvorani i na naše inzistiranje. Razmišljanje je to svakog GM-a momčadi koji u određenom igraču vidi neku ulogu. Projekt za budućnost ili samo jedan slot na trade-mašini, svejedno je. Ionako je stvar principa.
Donedavno su NBA-igrači na reprezentativna ljeta odlazili na njihovu vlastitu odgovornost. Odnosno, osiguranje je, ako je klub inzistirao na tome, morao plaćati – netko. Da li nacionalni savez, igračev agent, sam igrač; netko je morao jamčiti da će se čovjek u Ameriku vratiti “u jednom komadu”. Dogodi li se suprotno ili pak ono najgore, ili vas u reprezentaciju neće pustiti, ili će vam isparati ugovor pred nosom, dođete li nazad u gipsu.
Da tome više ne bude tako, pobrinuli su se u krovnoj svjetskoj košarkaškoj organizaciji. Brižna majka FIBA odlučila je početkom godine na stol staviti vreću novca i otvoriti se prema američkom profesionalnom realizmu. Počevši od ovog Eurobasketa (svojevrsni pilot-projekt), svi će troškovi osiguranja za NBA-igrače biti plaćeni s njene strane. Bio je to dobar potez iz kuta svakog posloprimca u franšizi, ali i potez očajnika, to jest zadnji as u rukavu s kojim se trebalo izaći pred Amerikance kad je u pitanju “žicanje” da se pusti NBA-jevce da igraju u kvalifikacijama za SP 2019. Toliko daleko preko bare ipak nisu mogli/željeli otići.
No, problem, barem za neke, ne prestaje potpisom tog, nazovimo ga, tripartitnog ugovora u kojem igrač pristaje, FIBA plaća, a franšiza u svakom slučaju profitira. Da je problem tada prestao, Hrvatska bi svoje pripreme zaista i počela 27. srpnja, kako je prvotno bilo zamišljeno. Jer, recimo, Talijani su tad već ozbiljno trenirali, a dva odnosno tri dana kasnije već i igrali utakmice na turniru u Trentu. Sve bi i s te strane bilo u redu da nisu igrali i NBA-igrači (Belinelli, Gallinari), postavljeni od strane izbornika Messine koji se nakon Eurobasketa po drugi put ostavlja reprezentacije. Možda mu je baš zato bilo svejedno pa je broj radnih dana za igrače krenuo tumačiti kako je htio.
Ipak, sukladno onoj da je karma pružateljica usluga seksualne provenijencije, netko se Messini, a bio je to Danilo Gallinari, baš u tih nekoliko dana nepokrivenosti osiguranja morao ozlijediti. I to na način da je, udarivši Nizozemca Koka šakom u glavu – slomio vlastitu ruku. Tek treba vidjeti što će mu u smislu kazne napraviti njegov novi poslodavac u Staples Centeru, ali nekako sumnjamo u to da će proći lišo, onako kako bi recimo prošao student sa “slatkog prozora” u McDonaldsu. Još se ni tinta na potpisu ugovora (65 milijuna dolara za tri sezone) nije osušila…
Na stranu Gallinarijeva glupost zbog koje će propustiti Eurobasket i dobar dio trening-kampa Clippersa, pravila očito ne vrijede za sve. Predsjednik HKS-a najavljuje prosvjednu notu na nekoliko strana, ali dojma smo da ni cijela simfonija ne bi bila dovoljna da se jednaki izjednače s prvima među njima. Dok postoje takvi, možemo se uzdati samo u karmu koja će sve svoje usluge prije ili kasnije znati naplatiti.