Da odmah na početku kažem, više mi se sviđaju bakljade u izvedbi Tornada. Nekako su jače, imaju posebnu priču, bude neka drugačija sjećanja na vrijeme kada se za košarku živjelo i zbog nje umiralo. Možda su i ovo ta vremena, ali se to ne vidi u javnom diskursu posljednjih dana. Ipak, treba se nadati da se stvari barem donekle vraćaju na mjesto jer Torino je blizu, a kartu za Rio već pripremaju ovjeriti carinski službenici na Plesu. Bilo bi šteta da propadne…
I Crošarka ide u Torino, prvenstveno kako bi navijala za košarku koja ovih dana ne dolazi na red od nogometa. Šteta je ne otići i u Novigrad (Pazin) na pripremne oglede neke obnovljene, revitalizirane Hrvatske. Pogotovo ako se zna da se u Hrvatskoj zadnje vrijeme ne priča o najezdi izbjeglica koje se na sve načine, ne pitajući za sredstva i vlastitu sigurnost pokušavaju dohvatiti talijanske obale na putu prema njenom sjeveru. Trenutno su ipak važnije boje Eiffelovog tornja, razni politički i navijački obračuni, bakljade u fušu koje izgledaju kao blijeda kopija Tornadovog dočeka zadarskih košarkaša onda kada je ABA liga stigla u grad. Tu već pričamo o nekim davnim vremenima.
Repka se pomalo skuplja, izbornik je ljut na mladog Žižića jer je ovaj igrao u Trevisu na kampu nadolazećih NBA-zvijezda, što bi sigurno mogao postati. Izbornik je tužan zbog toga što je morao izgubiti Hamiltona kojeg žele mnogi, a gdje će igrati objavit će se tek 7. srpnja u službenoj formi. Izbornik je indiferentan prema Radoševiću koji je opet otkazao, tko zna zašto. Izbornik čeka Simona i Šarića, a Tomića koji je u petak gadno poražen od Reala, kako se pokazalo, nikad ne bi niti dočekao. Izbornik broji međimurske treninge i seli brojač u Istru gdje će na sparing doći Kanađani, očito bez Wigginsa.
Izbornik mora biti sretan zbog nekoliko činjenica. Prvo, treba reći da pratiteljima košarkaških zbivanja godi to što mediji u Hrvatskoj ovoga časa imaju druge prioritete. Prati se nogomet, i to toliko da se nitko nije zapitao o tome hoće li mladi Žižić nakon Trevisa, ozljede i NBA Drafta uopće biti spreman za turnir u Torinu? Jedno od ključnih pitanja u javnosti nije dobilo odgovor pa je po toj logici lakše raditi. Mnogo lakše nego li je to bilo Perasoviću uoči Zagreba lani, sve i da Žižićevih 213 centimetara ne bude pod torinskim obručima.
Kada ih pustimo da rade svoj posao; i igrači na parketu i stručni stožer na klupi, onda sve zajedno ispadne dobro, kao što je to bio slučaj prije osam godina kada je javnost klela gorku sudbu nakon što su Turci u Beču onako prošli u polufinale nogometnog Eura. Ove godine neki od najopasnijih Katsikarisovih momaka već mahom otkazuju kvalifikacije, u njih se ne ubraja Giannis Antetokounmpo koji se i ove godine pokazuje pravim nacionalnim igračem. Dobro je to, jer bit će zanimljivo finale između nas i Grka zadnjeg dana torinske bitke. To predviđamo…
Prijateljske utakmice, kako u Istri, tako i one preko granice dat će uvid u istinitost izbornikovih tvrdnji o sjajno usvojenim zadacima u Svetom Martinu. Iako, od prve utakmice s Kanađanima (ponedjeljak, 20 sati) ne treba očekivati puno. Zapravo, valja samo pričekati ponuđeni odgovor na pitanje jesu li Šarić i Simon ključni igrači ove momčadi. Ne sumnjam u to da će odgovor biti potvrdan. Iako još uvijek ne mogu prežaliti da u rosteru nema Rudeža, drago će mi biti vidjeti Frana Pilepića u nacionalnom dresu na parketu u jednoj polunatjecateljskoj utakmici.
Iako je riječka veza neraskidiva, možda i dvojac Delaš – Krušlin pokaže da može. Ako i tu odgovor bude: mogu – onda nam u Torinu nitko ne može pokvariti slavlje.