Neki dan smo na redakcijsku adresu elektroničke pošte dobili pismo. Nije bilo anonimno, a još manje prijeteće po integritet nas koji (još uvijek) uređujemo Crošarku. Nisu nam prijetili fizički, ali sam se nakon čitanja s toga virtualnog papira osjećao ugroženim. Mentalno. Sustavno. Nisam više znao ni koji je dan, na koji bi dan trebao otići na prvo kolo A-1 lige… Nisam znao ni hoće li je uopće biti. Sustav je rekao da hoće, ali ni u što više nisam vjerovao. Nad glavom samo gomila upitnika, a u mozgu hrpa brojki, podataka o tome tko bi i kada trebao ući, ispasti, kako bi se sustav po novome trebao podijeliti.
Od sezone 17/18 trebali bismo imati novo natjecanje, Premijer ligu. Pojam je to kojeg sam upoznao još davnih godina hodočasteći i izvještavajući svekoliko pučanstvo s rukometnih utakmica. Sport na kojeg je košarka postala toliko ljubomorna posljednjih dvadesetak godina u nacionalnim okvirima – pokazao joj je put. Za vas koji ga ne pratite, muško rukometno prvenstvo također se sastoji od Premijer (u stvari prve), Prve (u stvari druge) i raznih Drugih (ustvari trećih) liga. Tako će biti i u hrvatskoj košarci od one sljedeće sezone. Valjda je to pravi put… Valjda sam na dobar način objasnio ono što nas čeka.
Moram priznati da mi iz pisma nije bilo jasno koliko će klubova iz ove (16/17) sezone ući u tu Premijer ligu, kako će se već ove sezone igrati kvalifikacije, hoće li A-2 ligaši igrati onu dulju varijantu kvalifikacija međusobno, pa tek onda u boj s nekim prvoligašem? Kako će izgledati ta, valjda jedinstvena Prva liga, a kako svih pet Drugih… Ne znam… Nisam shvatio to, a bojim se da niti neću.
Prije nekoliko dana u Kvarneru 2010 je predstavljen Andrej Štimac. Bila je to prilika da se riječki košarkaški novinari opet okupe na Nafti. Bila je to prilika da rezimiramo da u stvari – ne znamo ništa. Jer, zamislite, Kvarner 2010 još može do ABA lige!
Iako su natjecateljski brojevi već izvučeni, iako smo Bergeru dali da skroji ljestvicu i izvuče kola, Union Olimpija još nije sigurna u to hoće li igrati u regionalnom natjecanju, ili možda ipak neće. Ulaznicu koja košta 150 tisuća eura iz Stožica još nisu uplatili, za razliku od Sutjeske koja je to učinila lani. Stvar je jasna, po nacionalnim koeficijentima država članica ABA lige, Kvarner ulazi sigurno, i to besplatno (bez ulaznice) ako se “Zmajčeki” i njihove lijepe navijačice ekonomski ne zbroje. Navodno, opet navodno, rok je već prošao… Navodno, opet navodno, Mladen Veber je urgirao. Navodno, opet navodno, Kvarner je već unutra. Ali, pričekajmo službenu objavu s nečije strane. Veberove, Kreše Novosela, Slovenaca, Hrvata, koga god….
U Kvarneru znaju samo da se s pripremama počinje 16. kolovoza, ali ne i to – za što točno. Ako ABA liga bude stanovala u Rijeci, onda se kreće u lov na imena “sa strane”. Onda kreće pomamni trk za sigurnim preustrojem kluba koji se sedam godina gradi filigranski precizno, pazeći na svaki detalj; od prvog do zadnjeg čovjeka u hijerarhiji. To su već brige klupskih razmjera…
Ono što zapanjuje jest situacija da se još ništa ne zna. A to se može dogoditi samo na Balkanu, gdje je dobro i to što sunce još jutrima izlazi. Ždrijeb A-1 lige obavit će se kad se obavi, možda i u Riju, na nekom roštilju, svejedno je. Slovenci će već organizirati humanitarni koncert u Križankama, ako treba, za iznalaženje sredstava u svrhu kupnje ABA-pozivnice. Ponovo će zapjevati Lačni Franz, doći će i Balašević i zapjevati za sve balansere, okrenut će se tura Laškog…
A tek smo počeli… U Zadru ne znaju ni hoće li imati za grijanje u zimskim mjesecima, Cedevita je koliko znamo, još pod suspenzijom iz Lipovečke… Da i ne nastavljamo…
Vratili smo se u subotu. Postalo je ozbiljno. Sustavna glavobolja…