O mnogočemu se može pričati nakon odgledanog derbija (barem onog aktualnog) hrvatske košarke u Dvojci. Cibona je mogla uzeti bodove ispred nosa i maksimalno zakomplicirati stanje na ljestvici koje je ionako u kaosu nakon četiri kola. Nije se igralo za ljepotu i sjaj u očima, nego na mišiće i za pobjedu više. Savršeno, barem za analizu u nekoliko ključnih točaka koje određuju tok rijeke, kako ćemo simbolično nazvati hrvatsku košarkašku sadašnjost.
Reperkusija je mnogo, a kontekst se može izvući iz svakog posjeda, doslovce. Jer u svakom se može pronaći jedna mana koja je utakmicu odlučila, na ovaj (izravan) ili onaj (manje uočljiv) način. Anglosaksonsko govorno područje ovo naziva “talking points”, a mi krećemo u polja komparativne književnosti, za bolju raspravu na forumima.
1. Neprepoznatljivi Žižić Jr.
Čudno je u stvari i napisati da je ostao bez postignutog poena, a još čudnije da zapravo nije ni imao šut na koš Cedevite. Da je neka razrada na kladionici uključivala taj dio, na Tonijevih -0,5 poena koeficijent bi vjerojatno bio ravan plasmanu nogometaša San Marina na sljedeće Svjetsko prvenstvo u Rusiji.
Skupa sa starijim bratom morao je ranije s parketa zbog pet prekršaja, bez atletskog i energetskog odgovora na vrlo česte promjene Cedevitinih zonskih formacija. Bila je ovo utakmica i slabijih obrana, ali i poslovično malog broja šuteva u kojoj su centri na obje strane morali preusmjeravati tijek igre. U tom segmentu apsolutnu je premoć u borbi tornjeva odnio Miro Bilan novim double-double skorom (10 poena i 10 skokova), a u kontekstu preusmjeravanja na druge pozicije bilježi se i sedam njegovih asistencija. I Toni je upisao jednu, ali samo jednu…
2. Katić pokazuje da može
Trebalo je usporediti Pullena i Florencea u nekakvoj bitki razigravača koje uvijek hrvatska reprezentacija traži izvana. Jasno, između njih dvojice se niti ne bira, ali ta će komparacija unatoč vrlo dobrim partijama obojice dobro doći kako bi istaknula učinak Tonija Katića.
U svojih osam minuta igre taj je dečko dao svoje. Sedam poena uz tek jedan promašaj iz igre, dva vrlo lijepa prodora po lijevoj strani… Sve to treba spomenuti! Kad već uspoređujemo tamnopute, onda su Pullen i White dali potrebnu dozu injektiravši skupno dvadeset i sedam koševa. Katiću dati priliku, zaslužuje je!
3. Prava Cibona danas ne bi imala problema
Dolaze Turci u klub, Aco Petrović na kraju je životne misije spašavanja kluba koji je nekoliko puta po uzoru na Titanic ulovio zlatnu plutaču. Da se Cibona nije morala odricati talenata i svih onih igrača koji su samo posljednjih godina otišli da bi spasili blagajnu, onda bi sve izgledalo drugačije.
Zamislite Dinamo sa sadašnjima Modrićem, Mandžukićem, Kramarićem… E sad zamislite Cibonu s današnjim Bogdanovićem i Šarićem, dodajte joj Mazalina, Arapovića, ako treba i Marka Tomasa s aktualnim snagama (Žižić, Slavica) i imate barem još jednog sudionika Top 16 faze Eurolige. Takva ekipa bi današnjoj Cedeviti bez problema zadala prvi poraz u Ligi za prvaka.
4. Povratak na taj put počinje
Dolaze novci od Zubca, preko bare će Slavica i Žižić, svježi će novac doći pod Toranj kako bi se naplatilo onih petnaestak milijuna kuna dugova prema vjerovnicima koji svoju ‘kremu za ruke’ čekaju još od prošlog vijeka. Nećemo spominjati Turke i u ovom podnaslovu jer, dok nije gotovo – nije gotovo, ali da Cibona ide uzlaznom putanjom, to je sasvim sigurno.
Uslijedit će joj prijelazno razdoblje pa se sljedeće sezone još možda ne trebaju/moraju očekivati grandiozni rezultati radi vrlo izvjesnog preslagivanja kadra. Ali, barem će se krenuti od pozitivne nule. S time će profitirati cijela hrvatska košarka koja se također vraća u obliku Splita, Šibenika, Jollyja, Kvarnera…
5. Povratak u realnost
Teško da će se Ciboni ponoviti Split (barem u domaćim dvobojima, izuzev Cedevite), a Cedeviti Gorica. Vitamini se polako privikavaju na za njih nešto slabiji ritam utakmica u kojima nema euroligaških susreta, kao niti dalekih putovanja (Krasnodar). Cibona je svoju sibirsku avanturu (Krasnoyarsk) također već davno odradila, a susreti sa Splitom i Goricom za jedne i druge mogu se protumačiti kao donja točka u amplitudama forme koje su normalne za ovaj period sezone.
Na koncu, Cedevita ima veliki broj pobjeda nad Cibonom posljednjih godina, ali u malo navrata ta su slavlja bila i rezultatski i u naravi uvjerljiva. Ova utakmica ni po čemu ne odudara od njihove prosječne. Realnost međutim ipak nalaže da je Cedevita broj jedan za doigravanje, a da bi Cibona u Splitu, Rijeci, možda i Gorici mogla imati poštenih problema.