- fuzija (ekonomija), u ekonomiji, je proces spajanja dvaju ili više poduzeća u jedno novo poduzeće, kojim nastaje jedan novi pravni subjekt. U širem značenju, fuzija je i proces pripajanja jednoga ili više poduzeća drugomu poduzeću (akvizicija poduzeća).
Definicija s Wikipedije jedna je vrsta pokazatelja, odnosno objašnjenja press konferencije koju su održali predstavnici Cedevite i Olimpije -> nastala je Cedevita Olimpija, klub koji s, nazovimo ga tako, hrvatskim kapitalom dolazi nastupati kao slovenski i predstavljat će zemlju aktualnih europskih prvaka u ABA ligi i Eurokupu. Od hrvatske verzije ostaje samo Cedevita Junior – klub koji će nastati u idućih nekoliko dana i koji će biti poligon za razvoj mladih igrača. Klub bi trebao, ako mu to HKS dozvoli, igrati u hrvatskom prvenstvu (seniori) ili početi od početka, od najnižih rangova. Mlađe kategorije tog kluba će normalno funkcionirati, kao i do sada te će igrati sva natjecanja uz sve dodatne aktivnosti koje su bile organizirane za djecu i sve zainteresirane polaznike.
Iz perspektive marketinga i širenja branda (nije brand Davor Šuker ovog puta u pitanju) je to odličan potez. Slično kao što je ABA liga poslužila proteklih godina, a dokaz tome su i sve češće medijske kampanje diljem „regiona“. Ipak, to je priča za neke druge analize.
Košarkaški pogled ćemo sumirati u najprostijem mogućem obliku. Dakle, tko se nametne u hrvatskoj Cedeviti Junior borit će se za mjesto u slovenskoj momčadi. To definitivno nije najbolji interes jednog hrvatskog kluba i hrvatske košarke već izgleda i predstavlja međunarodnu filijalu novostvorenog kluba u Ljubljani.
Šteta je jedino što popriličan kapital odlazi i Hrvatska gubi jedinog konkurentnog natjecatelja u regiji i Europi. Svaka čast Ciboni na uspjehu, ali za ozbiljniji izlazak u Europu potrebno je puno više, a na tome tek treba raditi. Konkurentno igranje u Europi za naše klubove pokazalo se kroz godine kao odličan rasadnik i baza za kasnije mjesto u reprezentaciji. Čim je toga ponestalo, nema uobičajenog uspjeha reprezentacije. Nekada je zbog toga minimum bio četvrtfinale, a sada smo sretni ako se plasiramo na veliko natjecanje.
Kažu „umjetni“, klub bez tradicije? Teško je stvoriti neku tradiciju i pridobiti iole ozbiljniju navijačku bazu kad tih šest, sedam godina dominacije u hrvatskoj košarci odlučite ugasiti preko noći i kad svakog ljeta promijenite sedam seniora (često s njima trenera i njegov stožer) i izlazite s novom „dugoročnom strategijom“, a zapravo je riječ o jednogodišnjoj strategiji.
Tko zna što će im za godinu, dvije pasti na pamet?
Ako ništa, barem će domaće prvenstvo biti zanimljivije i neizvjesnije. Kamo sreće da se vrh Saveza (za koje se smatra da imaju ime , nešto kao spomenuti brand Šuker, u svijetu košarke) izbori da barem osvajanje domaćeg prvenstva osigurava barem nekakav „izlet“ u Europu.