Dino Rađa:”Zaustavi me policajac u Bibinjama i viče: Tko će nam igrati ako ti pogineš”!

Gost Večernjeg podcasta bio je predsjednik Stručnog savjeta za mušku košarku HKS-a i član košarkaške Kuće slavnih, Dino Rađa. Progovorio je o svome vremenu u Jugoplastici, NBA ligi, Draženu, Olimpijadi 1992., vremenu u Zadru, Arijanu Komazecu, hrvatskoj košarci, ali i brojnim drugim temama.

O vremenu u Jugoplastici Dino je rekao:

„Kada smo odlazili iz Jugoplastike, Božo nam je rekao: zapamtite ovo vrijeme, nikad vam u životu neće biti ljepše! Koliko god su nam te riječi tada bile nevjerojatne, iz ove perspektive mogu reći da gdje god sam igrao, istina je da je u Splitu bilo najljepše te četiri godine, bilo je to nepoderivo. Ta ekipa, baš je bila moćna, frendovi i dan danas je zapamćeno.“

Smatrate li da je NBA danas slabiji nego u vaše vrijeme?

„Jako teško je uspoređivati vremena i generacija. Međutim, ja mislim da se onda igrala puno ljepša košarka, bilo je puno više kontakta, igrala se muška igra. Danas se to pretvorilo u zaštitu strijelaca, šutiranje, dosta manje se gledaju košarkaške vještine.“

Na spomen Dražena Petrovića, čega se prvo sjetite?

„Ja uvijek volim ljudima ispričati priču koja možda nije toliko poznata. Dražena svi doživljavaju kao velikog igrača, strijelca, ali mene je on prvo naučio na veliki rad. Svako ponavljanje koje si ukrao, nisi ukrao treneru, nego sebi.“

Olimpijada u Barceloni 1992.?

„Bilo je to specifično vrijeme, nitko nije znao za Hrvatsku. Imali smo dodatan teret uspjeha, a način na koji smo dobili polufinale s Rusijom nema nikakve veze s košarkom. Bilo je to jednostavno pet ludih glava, koje su se u datom trenutku našle pred provalijom i odlučili poginuti i dobiti. Zadnjih par minuta neću nikad zaboraviti.“

Sjećanje na sezonu igračku u Zadru?

„To ljeto sam bio bez kluba, nikako se nisam s nikim mogao dogovoriti i zvao me Bura (trener Zadra), kaže, ajde dođi s nama treniraj. Međutim, potpisao sam za Zadar, a kada sam vidio ludilo po gradu rekao sam: Jebeš sve, idem godinu dana odigrati! Tu godinu ne bi nikad promijenio, niti mijenjao za išta. Stekao sam prijatelje koji vrijede puno više od para koje sam izgubio.“

Imate li neku anegdotu iz Zadra?

„Ma imam sto pizdarija. Vozio sam brzo iz Splita za Zadar na trening, nije bilo autoputa, stara cesta. Kod Bibinja me zaustavi policija, viče policajac na mene: Jesi li ti normalan, tko će nam igrati ako ti pogineš?“

Mišljenje o Arijanu Komazecu?

„On je bio izvanredan košarkaš, žao mi je što nije više involviran u košarku. On je tako izabrao, drago mi ga je uvijek vidjeti. On je jedan od mojih najdražih suigrača, uvijek je s njime bio gušt igrati.“

Hoće li naša košarka ići na bolje?

„Naša košarka će ići na bolje, onoliko koliko budemo bolje radili. To je ono što je nama godinama falilo, međutim, mislim da se ide u dobrom smjeru, to su pokazala i zadnja događanja. Nažalost, ovo će nas sad poremetiti, glede financiranja, liga, svega. Najgore je što je sad sve puno nepoznanica, ne možeš ništa planirati, igrači ne treniraju već više od mjesec dana, stranci su otišli, sponzori se povukli. Kada se sve vrati u neku normalu, morat ćemo se posvetiti proizvodnji i smatram kako će iz svega toga profitirati oni koji imaju kvalitetne omladinske pogone.“

Cijeli razgovor možete pogledati: https://www.youtube.com/watch?v=FMs1J-Hq-mQ