Dokad više gospodo?!

Array

Dokad više gospodo moja draga? Pitanje je koje mi je prolazilo kroz glavu nakon sinoćnje utakmice…Poraz nas je naveo da se zapitamo koji je smisao svega ovoga….

Nakon još jedne neprospavane košarkaške noći došlo je vrijeme da se napravi kratka analiza. I ne, ovo nije još jedna pljuvačka clickbait analiza s bombastičnim naslovima. Ovo nije još jedno “učenje poslu” koje, nažalost, rade naše kolege iz drugih medija kojima košarka nije broj jedan sport i vijest. Nismo “ničiji igrači” ako pišemo realno, a to mogu potvrditi u nedavnom razgovoru s tajnikom Saveza koji nam je rekao da ako je nešto loše, da to tako i napišemo. Jednako volimo Zadar, Split, Osijek, Rijeku, Pulu, Dubrovnik, Šibenik i Zagreb (Cedevita, Cibona, Zagreb i ostali) – sve su to naši klubovi.

Ovaj osvrt ćemo započeti od najboljih….Kako podnijeti poraz?


”Ne možeš utjecati. Zašto bih se više živcirao? Moraš što prije zaboraviti da nećeš dobiti sve utakmice. Plakanje za jednim porazom, ma kako bolan bio, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si učinio sve za pobjedu, najbolje je – zaboravi. Zaboravi odmah.” – Dražen Petrović


Ovo bi morao biti put kojim moramo ići, ali….


Što nam se dogodilo?

Neuigranost!

Za početak pitajte Tonija, Velimira, Arijana, Stojka i Dina (Dražena ne možemo nažalost) koliko su se oni poznavali na terenu i van njega?!! Pa koliko su utakmica zajedno odigrali?! Prije koliko godina je pokojni Krešo okupio pobjedničku generaciju?!!!

Otrovne strelice prema Savezu i Izborniku ću uputiti na početku priče. Pa gospodo moja draga ovo ste trebali napraviti protiv Nizozemske i Italije, pozvati najbolje što imamo u datom trenutku. Jučerašnji roster sigurno ne bi izgubio sve tri utakmice. Nakon prvog poraza bi izvukli pouke, jer ova ekipa je bolja od Rumunjske, samo druga je stvar što to nije na kraju pokazala. Ne pobijedi uvijek bolji…Idemo iz krajnosti u krajnost, spašavamo se kada je to prekasno i to nas je koštalo. Ovih 12 se trebalo skupiti prije 3-4 mjeseca, potpuno se uigrati i ove bi kvalifikacije odradili, doslovno odradili. Ne bi bilo ovako ružno. Ne bi Vas nitko tjerao da odete…

Borba?

Vratimo se na jučerašnju utakmicu. Ono protiv Italije je bilo ružno, ono je bilo sramotno jer se nismo borili! Ljudi moji, pa Rumunji nisu mogli do koša u prvom poluvremenu. Obrana je bila savršena!! Svi igrači od reda su se bacali za loptom. Bivši Cedevitini igrači bi zaradili pljesak publike (npr. Bilan 7 skokova za jednu četvrtinu), dominirali smo u skoku, imali smo toliko “drugih prilika”, ali nismo mogli pogoditi “u bazen”. Htijenje je bilo na razini, ali opet ta mentalna blokada…..Oni znaju i mogu, samo ih oslobodite tog straha!!

Šut?

Kriviti izbornika bilo koje nacionalne vrste za promašeni zicer ili otvoreni šut je suludo? Nije riječ o izborniku U-15 selekcije, već treneru seniora, “gotovih” igrača. Ajmo realno, što može trener Brazila ako Neymar promaši penal u 90. minuti? Isto tako, što može Skelin ako naši najbolji šuteri ne mogu pogoditi koš, i to potpuno otvoreni, košarkaškim jezikom govoreći – “rezonski” šut. Za jednu prosječnu utakmicu 26 ispaljenih trica uopće nije puno. Nismo šutirali nepotrebno, nego smo jednostavno morali pogoditi 5-6 trica i dobili bi deset razlike, koliko smo zapravo i objektivno bolji od Rumunja. Mentalna blokada dovoljno govori za sebe kad rumunjski centri u drugom poluvremenu odjednom postanu ” vrsni rim protectori”.

Vratit ću se na još jedan Draženov citat..

”Lopta, čovječe. Uvijek ju nosim u autu. Kad mi dođe, odem u dvoranu i ispucam 100, 200 ili 500.”

Promašaji

Izbornik je imao neke dobre startne ideje, jedan čisti šuter uvijek u igri, all-around Perić…Obrana je bila na razini 90% utakmice, ali napad?! Opet se vraćamo na uigranost?! Ne treba nama “rog dolje”, “2 desno” i komplicirane kretnje protiv ovakvih Rumunja. Pa gospodo, probijali smo njihovu prvu liniju kako smo htjeli i onda se dogodi šuterska blokada u kombinaciji “straha i trepeta” u liku i djelu rumunjskog centra Catea (zapravo naivni bloker koji teži atrakciji i koji nasjeda na finte). Izbornik se nažalost ponadao da je gotovo kada smo poveli 12 razlike. Ušli su igrači s klupe, koji su po kvaliteti jednaki našoj početnoj postavi, ali nisu dobro reagirali. Tko zna bi li stvari bile drugačije da je izbornik minutu-dvije kasnije napravio izmjene?

Ideja

Ponovno napad. Zašto smo izgubili od Rumunjske u 11. mjesecu, a ne sinoć? Jučer se moglo vidjeti kako nemamo ideju i raspoređene uloge. Konce smo počeli hvatati u drugoj četvrtini kada smo vidjeli da je Perić motor naše ekipe. Ovu ekipu je trebalo okupiti u studenome za Nizozemsku! Već bi se uloge znale protiv Talijana. Ovako je prekasno?! A vječno 13. reprezentativni igrač je pokazao visoki košarkaški IQ i da je zapravo jedan od rijetkih “košarkaša” u momčadi, a ne igrača-atletičara…

Bekovi

Ovo je problem koji nije vezan za jučerašnju utakmicu. Dajte ljudi slobodu igre tim bekovima. Dajte im da se prije riješe lopte i podržite ih kada pogriješe. Treneri (ovo se odnosi i na trenere u svim trećim, drugim i prvim ligama) moraju biti psiholozi i moraju shvatiti da je svaki igrač zaseban. Neće svatko reagirati na isti način. Ako možete trpiti Amerikance da se napucavaju u vašim klubovima, a onda liječite svoje frustracije na mlađim bekovima i mislite da će postati igrač ako ga za svaku glupost vraćate na klupu. Naši bekovi mogu i znaju, ali ukažite im mane i radite s njima na njihovim nedostacima?

Ovdje se možemo dotaknuti Karla Uljarevića. Mladi Cibonin play je možda jedna od rijetkih “sunčevih zraka” u našoj košarci. Ne treba on biti NBA kalibar na kraju krajeva, ali Karlo je pokazao kako se ulazi s klupe i reagira na pravi način. Prije svega, momak je to velikih mentalnih kapaciteta, a to potvrđuje ona njegova trica (naša druga na utakmici) za povratak Hrvatske u egal. Uz to mladi je Uljarević pokazao da zna probiti prvu liniju kako poželi i da jako dobro koristi Žorićev pick. Dok primjerice naši ostali bekovi u strahu od pogreške na picku bježe od svog suigrača (umjesto da mu prođu školski uz rame). Previše smo tih bezidejnih alibi pickova gledali jučer, a Uljarević je dokazao koliko su Rumunji “šuplji” na centralnom picku.

Za pokoju izgubljenu loptu, promašeni šut ili krivo dodavanje ne treba kriviti Karla, već treba poraditi na svom radu nogu u obrani i općenito obrambenom segmentu igre. Ako u tome uspije, Karlo je stvoren za velike stvari. Pohvalno od izbornika da ga je dozirao i da mu je dao da odigra završnicu.


Sistem

Istina, teško je popraviti godine sustavnog uništavanja hrvatskog sporta. Nije toliko bitna jedna utakmica. Košarkašku javnost boli činjenica da nam je budućnost zamagljena. Krenuti moramo ispočetka jer je problema previše. Od trećih liga i mlađih kategorija sve počinje. Ne može nam se događati da imamo po pet klubova u ligama! Pa i Dario Šarić je igrao B1 jug u dresu kluba “zanimljivog” naziva (op.a. KK Dražen Petrović). Pod hitno(!) moramo “uskrsnuti” Split i Dubrovnik. To su gradovi koji su kao na traci izbacivali reprezentativce (op.a. Hrvoje Perić je Dubrovčanin koji je igrao i u Splitu). Tu imamo i drugi problem. Klubovi ne žele Dubrovnik u svome rangu jer im je to trošak dugog putovanja. Gospodo pa ne putujete u Slovačku! Tu bi i Savez morao reagirati kako god zna i umije. Žalosno je da i u najjužnijoj županiji imamo samo dva muška košarkaška kluba, a o oživljavanju iseljene Slavonije ne treba trošiti riječi. Dakle, problemi Lijepe naše kao da su precrtani, prepisani u košarku!

Kažu nemamo trenera. Dajte tim trenerima pravu izobrazbu. Surađujte s klubovima u inozemstvu, pohađajte seminare koji će biti korisni, a ne bespotrebni! Savez mora sjesti sa svim klubovima, ne smijemo dopustiti malim klubovima da se ugase. Košarka, istina, nije kao prije. Danas želimo “kopirati” druge pa uzgajamo atletičare koji su fizički superiorni u mlađim kategorijama i na temelju toga “full-court pressingom” nabijaju svoje protivnike. Igračima se od samih početaka mora usađivati vizija, poticati ih na razmišljanje u igri i improvizacija kada stvari krenu po zlu. Naučiti ih da se igraju košarke, a ne da igraju kao roboti!!!!

Također,  ne smijemo olako trošiti legendarne igrače i trenere! Ajmo pronaći najbolje rješenje!

Stanje se ocrtalo i na naše najjače momčadi. Svi pljuju po Vitaminima koji su zapravo jedina prava, zdrava sredina. Da, imaju novac, pa što?! U interesu hrvatske košarke je da Cedevita uspije. Isto vrijedi za Zadar. Moramo ga učiniti europskim, ma koje god natjecanje igrao. Utakmicama sa europskim protivnicima će doći neki pravi igrači, a ne da se nabija razlika samo u svome dvorištu. Pa Nikola Vujčić, Andrija Žižić su kao klinci igrali Europu sa Splitom. Nekoć je na Gripama pobjeđivan Boris Diaw. Isto vrijedi za Cibonu, Split, Šibenik i ostale….Ajmo raditi, krenuti od dna, pronaći investitore i dati im nešto zauzvrat, ali u razumnom vremenskom roku!

Mi smo nacija koja u “Warp” brzini leti iz euforije u depresiju. Nitko i ništa nam ne valja…Treba se naći neko zajedničko rješenje jer ovako djelujemo kao da je sat hrvatske košarke stao na dan 07.06.1993. godine.

Related Articles