Đuro Đaković: Silaznom putanjom do lige za o(p)stanak

Array

Pitanje za rubriku Jeste li znali?: “Koji je košarkaški klub uz “veliku četvorku” (Cibona, Zadar, Split i Zagreb) jedini posljednjih 17 sezona uzastopno nastupao u A1 hrvatskoj košarkaškoj ligi?” Da, kao što naslov članka sugerira, radi se o klubu iz Slavonskog Broda, danas imena KK Đuro Đaković. Osnovan je 1946. godine, a u A1 ligu ulazi 1996., čiji je stalni sudionik sve do danas.

Najzapaženije rezultate klub bilježi pod imenom Svjetlost Brod u tada najjačoj jedinstvenoj hrvatskoj ligi, kada zauzima 6. mjesto u sezoni 1997./1998. te 5. mjesto sezonu poslije, što je najveći uspjeh u povijesti kluba. Pored toga, treba spomenuti i plasman na Final Four kupa Krešimira Ćosića u sezoni 2002./2003.

Odlaskom velike četvorke u ABA ligu 2001. godine, Svjetlost Brod se, u sezonama koje su uslijedile, bez većih problema uspijevao plasirati u Ligu za prvaka. Mnogi bi rekli, očekivano, budući da je, u konkurenciji koja je preostala te priključivanju novih klubova, bio nominalno jedan od najjačih klubova u A1 ligi. I kao takav je pred svaku sezonu imao jedan zacrtani cilj – plasman u Ligu za prvaka.

I dok prethodnog desetljeća ostvarenje tog cilja nije dolazilo pod znak pitanja, u protekle tri sezone Brođani će po drugi puta igrati Ligu za ostanak. Zašto je tome tako? Tko je odgovoran za loše rezultate? Odgovore na pitanja tražit ću analizom događaja oko i unutar kluba.

Jedan od razloga je svakako to što uprava kluba nije pronašla adekvatan odgovor na konkurenciju. Naime, u odnosu na protekle godine, ojačali su neki novi košarkaški centri, poput Sinja, Zaboka i Dubrovnika, pojavili su se Borik-Puntamika, Darda i Jolly te se u Ligu za prvaka više nije moguće plasirati na komotan i uvjerljiv način. Borba se zaoštrila, a A1 liga postala sve zanimljivija i izjednačenija. Osim toga, hrvatska košarka je dobila i petog velikog igrača u KK Cedeviti, što će u praksi značiti da je jedno mjesto u Ligi za prvaka od tada pa nadalje već unaprijed rezervirano.

Mišljenja sam da je takvim razvojem situacije krenula silazna putanja kluba iz Slavonskog Broda. Nesustavan rad, lutanja i neobjašnjivo pogrešni potezi uprave, u smislu dovođenja igrača i trenera te prečesto mijenjanje istih, sve više su počeli dolaziti do izražaja i, uz sve snažniju konkurenciju, utjecati na rezultate kluba.

U novu rubriku, ovaj puta Vjerovali ili ne, treba svrstati podatak da je uprava slavonskobrodskog košarkaškog prvoligaša, na čelu sa sportskim direktorom Ivicom Kardumom, u posljednje tri sezone promijenila 8 trenera, a u službenim utakmicama za klub su nastupila čak 42 igrača! I tu treba tražiti razloge zašto klub već drugi put u posljednje tri sezone neće nastupiti u Ligi za prvaka.

Naime, postalo je pravilo da klub iz sezone u sezonu ulazi s novim trenerom i sasvim novom momčadi, koju je potom potrebno pripremiti i uigrati. A taj proces otežava činjenica da se pojedini igrači dovode uoči samog početka sezone i ne odrađuju pripreme s ostatkom momčadi. Takav je primjer bio sa Poščićem, Galićem, Massambom i Toromanom. Pored toga, postizali su se neobjašnjivo čudni dogovori s ključnim igračima, kojima je bilo dopušteno napustiti klub kada su dobili ponudu iz inozemstva te im je Slavonski Brod bio samo usputna stanica. Tako je, primjerice, Tomeljak u pola sezone otišao u Rumunjsku, Poščić u Švedsku, a isto se ove sezone dogodilo i s Massambom. Uz to, klub je s teže ozljeđenim igračima (Šamadan, Galić, Rimac, Puljko) raskidao ugovore te su se igrači, iz sezone u sezonu, izmjenjivali kao na pokretnoj traci. Među dovedenim pojačanjima u pola sezone, malo je bilo onih kvalitetnih pa se tako klub prošle sezone doveo u situaciju u kojoj je sa samo pet seniora nastupao u Ligi za prvaka.

Takav scenarij smo u Slavonskom Brodu gledali i ove sezone, koja je trebala biti sezona uspona, sigurnog plasmana u Ligu za prvaka i drugog kruga Balkanske lige. U klub je ušao veliki sponzor, tvrka Đuro Đaković d.o.o., po kojem klub dobiva ime. Ambicije su porasle, nova uprava (sa starim sportskim direktorom) je donijela proračun od 3 milijuna kuna, zavidan u odnosu na većinu klubova u A1 ligi. Iako je dio sredstava odlazio na sudjelovanje u Balkanskoj ligi (premijerne godine nastup je bio besplatan), klub je za sastavljanje momčadi ipak imao kudikamo više novaca od, primjerice, Kvarnera i Alkara, sudionika Lige za prvaka.

Dakle, kreće se ispočetka, s novim imenom, novom upravom, novim trenerom i novom momčadi, no sa starim lošim navikama. Momčad sastavljenu od malog broja igrača koji svojom kvalitetom mogu izgurati Balkansku i A1 ligu, preuzeo je domaći perspektivni stručnjak Krunoslav Krajnović. No nažalost, nije izdržao ni do polovice sezone. Nakon domaćeg poraza od Alkara i polovičnog omjera u A1 ligi, iz moralnih razloga ponudio je mandat na raspolaganje, što je uprava objeručke prihvatila i na taj način smijenila trenera.

Ovdje se, sasvim sigurno, tražilo žrtveno janje, netko u koga će se uprti prstom za loš omjer uloženo – vraćeno. Do danas nitko iz kluba nije ponudio konkretan odgovor zašto je smijenjen Krunoslav Krajnović. Navodno, zbog dva domaća poraza. Samo zbog toga? No kako je došlo do tih poraza? Zašto mu nije pružena veća podrška? Je li je problem bio u njemu ili je stvar u nečem sasvim drugom?

Sastavljen je tanak roster od 7 seniorskih igrača, iako se znalo da će se morati igrati dvaput tjedno i putovati u Izrael, Bugarsku, Makedoniju i Crnu Goru. Toroman i Massamba su došli prekasno i nisu prošli pripreme. Šarlija je zbog ozljede to učinio polovično, Rimac se ozlijedio u drugom kolu. Ubrzo u momčadi dolazi do zamora materijala i velikih padova u završnicama utakmica te do ozljeda glavnih igrača.

Nadalje, KK Đuro Đaković je sa 59% realizacije slobodnih bacanja najlošija momčad A1 lige u tom segmentu. I ponovno, Jeste li znali?: katastrofalna realizacija slobodnih bacanja je direktan razlog zašto Đurinci ove sezone igraju Ligu za ostanak. Naime, u dvobojima protiv Alkara i Križevaca, Brođani u zadnjim sekundama obje utakmice imaju slobodna bacanja za pobjedu, no promašuju te se, umjesto pobjeda, odlazi u produžetke, a potom i u poraze. Sa samo te dvije pobjede na kontu, Liga za prvaka bi se igrala u Slavonskom Brodu.

Da li je uistinu trener kriv za navedene okolnosti?

No tu se ne staje. Prometno je, kao na kolodvoru rekli bi, bilo na polusezoni. Klub napuštaju Toroman, Massamba i ranije ozlijeđeni Rimac. Dovodi se 5 novih igrača, od kojih s dvojicom klub raskida ugovor već nakon mjesec dana (Salamun i Pehar). Pitanja na koje nema odgovora glase: Zašto su se oni uopće dovodili? Tko je odgovoran za selekciju igrača?

Foto: Ivan Valko 2010

I tako se ponovno ostalo na samo 7 seniorskih igrača uz igranje na dva fronta. Momčad je imala jednog centra (Šarlija) i samo jednog playmakera (Blajić) te je često puta bila osuđena na igru sa 5 malih. Zadatak da sve to posloži, dobio je zadarski stručnjak Neven Plantak, no niti on nije uspio ostvariti zadani cilj. Usporedbe radi, nakon 8. kola prvog dijela prvenstva Krajnović je došao do omjera 4-4, dok Plantak nakon istog kola drugog dijela ima 5-3. Dakle, do nekakvog osjetnog napretka nije došlo.

Ne, ne leže problemi u 8 trenera, a niti u 42 igrača. Problem je daleko dublje prirode. Ovakav sustav rada očito ne funkcionira. Brojnim promjenama i lutanjima bez ikakvog plana i vizije ne može se postići rezultat niti ostvariti ciljevi. Na takav način to se može dogoditi samo slučajno i trajati trenutno. Ako čelnici KK Đuro Đaković to nisu naučili iz vlastitih pogrešaka, možda mogu iz tuđih. Ako bolje razmislimo, Đuru Đakovića zapravo možemo nazvati “Cedevita u A1 ligi“. Identične pogreške oba kluba, brojne promjene igrača i trenera, preskakanje stepenica… Prilika je to da ljudi koji vode ove klubove uvide da, bez obzira na rang natjecanja, ostvarenje rezultata je dug i trnovit put koji nije moguće prijeći preko noći.

Sustavan rad se odnosi i na rad s mladima. Obeshrabrujuće zvuči činjenica da, iako su juniori kluba igrali na Final Fouru za prvaka Hrvatske 2011., a kadeti su na najboljem putu da isto učine ove godine, niti jedan od njih se po svom učinku nije ostavio trag u seniorskoj konkurenciji. U posljednje tri sezone njih 9-orica su dobivali minutažu kao zaštićeni igrači. Neki u većoj, neki u manjoj mjeri. No niti jedan se nije posebno istaknuo. Nije niti mogao budući da je svaki od pridošlih trenera imao svoju viziju kome dati priliku. Glavni je to razlog zašto je Đuro po učinku zaštićenog igrača jedan od najlošijih ekipa u ligi. Nažalost, ni kada su imali dobrog igrača u rukama, u klubu ga nisu znali prepoznati te su ga prepustili drugome. Tako je Luka Pandurić preko noći od vodonoše u Slavonskom Brodu došao do sudionika ovogodišnjeg izdanja All Star-a te jedan od nositelja igre Vrijednosica OS Darda.

Summa summarum, KK Đuro Đaković je jedan od pet najdugovječnijih hrvatskih prvoligaša, među kojima je rezultatski i financijski najstabilniji. Naime, klub u dosadašnjem radu, u odnosu na neke druge klubove, nije zabilježio neka veća dugovanja što ga, za hrvatske prilike, čini povoljnom oazom za sve igrače i trenere. Samim time, stvorio si je dobar imidž u košarkaškim krugovima što je potvrdio i dovođenjem nekih poznatih košarkaških imena poput Andreja Štimca, Pankracija Baraća, Marka Batine, Mladena Erjavca, Dražena Brajkovića.

No, u ovome trenutku, klub nema viziju i plan za budućnost. Rezultate koje postiže u posljednje tri sezone posljedica su lošeg, nesustavnog rada i znak su silazne putanje do Lige za o(p)stanak. Nada, da će se postojeće stanje promijeniti, leži u činjenici da je u klub ušao sponzor sa svježim kapitalom koji može donijeti puno toga dobroga. No pored toga, moraju se promijeniti i razmišljanja ljudi koji vode klub. Ukoliko žele vratiti klub u sami hrvatski vrh, a za pretpostaviti je da žele, morati će započeti dugoročni projekt s trenerom koji je trajno rješenje te kostur momčadi zadržati duže vrijeme na okupu, a njima pridodati mlade igrače i dati im neogranično povjerenje i konstantnu priliku.

Igrati Ligu za ostanak nije tragedija. No zabrinjavajuća je silazna putanja kluba koja, ukoliko se nastavi, može dovesti do borbe za goli opstanak. Nadam se da se to ipak neće dogoditi te da će se pronaći kvalitetna rješenja za budućnost koja će lansirati Đuru tamo gdje mu je mjesto, među najbolje u Hrvatskoj i u sam vrh Balkanske lige. Svi preduvjeti su tu, potencijal postoji. Prilika je već sljedeće sezone.

Related Articles