Iz Križevaca: Nema zbogom – nego samo doviđenja

Još tamo u svibnju 2011. godine križevački Žapci su preko Dubrave, za koju je tada nastupao i Dario Šarić, izborili A1 ligu i postali prvi muški prvoligaški klub iz Križevaca u prvom nacionalnom rangu natjecanja.

Prije skoro tri godine odigrali su i prvu A1 utakmicu, protiv Zadra, i upisali su povijesnu pobjedu 78:76. Čolak (12), Grgat (11), Žitko (11), Buva (10) i Glavinić (10) predvodili su Križevčane do velikog slavlja koji su podijelili s 1200 navijača koliko ih se natiskalo u dvorani Osnovne škole Ljudevita Modeca.

Od tog velikog slavlja bilo je uspona i padova, ali su popularni Žapci na kraju uspijevali sačuvati prvoligaški status, a iz sezone u sezonu stasali su mladi domaći igrači koji su davali garanciju da je budućnost ovog kluba sigurna. Uvijek korektni prema medijima, otvoreni, iskreni i s stavom koji su u par navrata mogli skupo platili. Ipak, na kraju im je “glave došla matematika” i prošlogodišnje izboreno mjesto za ostanak su predali Gorici i odstupili su iz lige. Iz kluba su se javnosti obratili preko svoje službene stranice:

Svi već znaju – ali nismo željeli službeno istrčavati sve do okončanja današnje sjednice UO naše matične sportske organizacije, HKS-a. Sada je potvrđeno – križevački ‘žapci’ – miljenici mnogih, ali i nevoljeni od ponekih, svojom odlukom odlaze iz nacionalnog košarkaškog razreda i još jednom kreću u svoj Život na Sjeveru.

O razlozima ne treba puno govoriti i oni su u ova bremenita vremena svima kristalno jasni – vodstvo Križevčana unatoč svim pokušajima nije uspjelo novčarsku računicu za predstojeću sezonu svesti ni na pozitivnu nulu, a kamoli na nekakav plus – iako se pokušavalo i telefoniralo do kasnih noćnih sati uoči izvlačenja parova za sezonu 14/15. Sportskih motiva nije, naravno, nedostajalo, ali materijalna realnost i brojke na papiru bile su neumoljive – u sezoni 14/15 prvoligašku će košarku zato gledati Goričani.

A otišli smo kako smo i došli – uzdignute glave, nikome dužni i nikome na putu. Nismo obećavali brda i doline, a isporučivali maglu, niti smo se zaduživali za generacije unaprijed. Naš pokrivač ovog trena jednostavno nije dovoljno dug za igranje u najvišem, nacionalnom razredu – i to je to.

U križevačkom klubu nema rezignacije. Škola košarke radila je dobro, juniori su dvije godine za redom bili sudionici hrvatskih poluzavršnica i svi u klubu gledaju na ovaj međuligaški transfer kao na novi početak – naši mladi će sasvim sigurno dobiti svoju priliku i mnogi će je iskoristiti. Oni će zasigurno i povesti nove ‘žapce’ u misiju još jednog uspona prema A1. Bez žurbe, bez nervoze – vratit ćemo se tamo pametniji i nadamo se – u neka bolja vremena.

Naši će Križevčani vjerovatno tek sada shvatiti što su imali tu pod nosom, u svojem gradu. Voljeli nas ili ne, navijali za nas ili ne – jedno će priznati svi – ‘žapci’ su masu puta donosili spektakl, puno je velikih španera ostavljalo srce u žuto-plavom dresu na parketu Modeca, vidjeli smo obilje sjajnih, nezaboravnih predstava i svima će nam to jako nedostajati.

Ali, život ide dalje.

I zato, nema zbogom – nego samo doviđenja. Nema kraj – nego samo novi početak.

Uostalom – nema predaje za ‘žapce’. S time smo lijegali svaku večer i s time se dizali svako naredno jutro.

To be continued…..

Križevci se vračaju tamo gdje su krenuli, na drugoligaški sjever, s nadom da će imati snage napraviti povratak i vratiti atmosferu iz prve službene A1 utakmice 2011.  godine. Mi im želimo da na “bolja vremena” ne čekaju previše.