Pred smiraj Prve lige i odluke tko će biti drugi putnik u najviši rang Hrvatske košarke, razgovarali smo s Joškom Garmom, trenerom Agrodalma, koji je trenutno da drugom mjestu i s najvećim šansama da upravo oni postanu drugi putnik. Joško je prošao sve mlađe kategorije KK Zagreba, gdje je stekao afirmaciju. Nakon Zagreba, u svoju igračku bilježnicu upisao je klubove Cibonu, Dubravu, Zrinjevac, Bosnu, AEK Athens, MahramTeheran, Bilbao Basket, ZTE Zalagerszeg…Nakon igračke karijere, okrenuo se trenerskom poslu, te uspješno vodi ekipu Agrodalma, koja se od ove sezone natječe u Prvoj ligi. Joško je krenuo sa Agrodalmom u B1 ligi, iz koje je ekspresno uskočio u A2 i potom odmah u Prvu ligu, da bi kruna svega bilo trenutno drugo mjesto u Prvoj ligi, koje vodi u Premijer ligu. Popularni Frenki otkrio nam je kako je biti trener, koje su ambicije njegovog kluba, kako gleda na krizu Zagreba, dojmove oko reprezentacije…
Joško, nakon završetka igračke karijere, i godina provedenih u KK Zagreb i još nekim klubovima, prešao si u trenere. Kako si se odlučio na taj korak i što je po tebi teže, biti igrač ili trener?
Moj trenerski poziv je došao valjda po nekakvom defaultu nakon igračke karijere. Mnogo, mnogo kompleksnije je biti trener nego igrač, a s druge strane mnogo, mnogo je fizički zahtjevnije biti igrač.
Kako je uopće došlo do preuzimanja Agrodalma?
Do preuzimanja Agrodalma je došlo nakon razgovora s tadašnjim igračem/trenerom/sp.direktorom Zdravkom Vučkovićem s kojim sam bio suigrač u KK HIRON Botincu (preteči Cedevite) gdje sam kao junior KK Zagreba igrao na posudbi. Tema je bila preuzimanje seniorskog pogona kluba s jasno definiranim ciljevima za tu predstojeću sezonu u B1 ligi: 1) ulazak u rang više (A2) 2) podizanje profesionalnosti te ozbiljnosti cijelog pogona, 3) individualni igrački napredak, 4) stvaranja zdravih odnosa i temelja unutar ekipe, 5) stvaranje igračkog kadra za naredne sezone.
Brat Nikola, trener Zagreba, u razgovoru za naš portal nahvalio je tebe i tvoj rad u Agrodalmu. Klub je relativno brzo prometnut u stabilnog drugoligaša, a potom i člana Prve lige…
Stvari koje radimo već treću godinu i odnosi koje gradimo,razvijamo i svakodnevno njegujemo nisu slučajni. Radi se o procesu koji nije došao slučajno niti preko noći i nije jedna od stvari koje pišu u knjizi ili se mogu kupiti, no za funkcioniranje iole uspješnog muškog kolektiva su neophodni jednom riječju ODNOSI.
Za mene oni su krucijalni u stvaranju ekipe, ekipne igre i ostvarivanju ciljeva koji su zacrtani na početku sezone.
Iz tog razloga ne mogu da ne spomenem svoje najbliže suradnike s kojima dijelim klupsku svakodnevicu :sportski direktor, trener mlađih kategorija te pomoćni trener u seniorima, gore spomenuti Zdravko Vučković, te predsjednik kluba i glavni sponzor g.Ivica Mitrović.
S obzirom da ste novaci u ligi od ove sezone, trenutna druga pozicija je ogroman uspjeh. Postoje li stvarne ambicije za Premijer ligu?
Naravno da postoje ambicije, pogotovo na sportskom planu..no za neke veće stvari treba biti omogućena i bolja logistika i uvjeti..za sada su neke stvari na nivou improvizacije i snalaženja, ali rang više teško da može istrpjetI trenutne uvjete..kakva će biti klima na ljeto kad se budu stvari odlučivale,vidjet ćemo..za sada sve ide prema planu, snalazimo se maksimalno u uvjetima u kojima radimo i koje su do sada maltene isključivo plod dobre volje i entuzijazma gore spomenutog predsjednika kluba.
Tko čini kostur momčadi ove sezone?
Kostur momčadi čine svi igrači od prvog do zadnjeg, jer svaka je kost u tijelu bitna, odsutnost bilo koje od njih uzrokuje disharmoniju u tijelu, naravno-neke malo jaču, a neke malo slabiju..isto tako i kod igrača, ne volim ih kategorizirati, pogotovo u ovakvoj situaciji gdje nas krasi i nosi timski duh i timska igra. Naravno da će neke stvari bolje iznijeti iskusniji, ali svatko ima svoje mjesto i bori se za što bolje.
Na našem portalu rađena je analiza posljednjih osam kola, i vi ste prometnuti u glavnog favorita za to drugo mjesto koje vodi u viši rang. Koja su tvoja očekivanja pred važne utakmice?
Bit će neizvjesno, u svakom slučaju,u tome i jest ljepota sporta..moja očekivanja su da odigramo onako kako bih ja to htio, i kako znam da možemo odigrati..na nama je da se na treninzima što bolje pripremimo, da bi takvo što i ostvarili, da radimo na nedostacima, da igrači i dalje visokomotivirani gledaju u istom pravcu.
Tko će vam po tebi biti glavni konkurent za to drugo mjesto?
Po meni su 4 ekipe u igri: Agrodalm, Universitas, Rudeš i Bosco.
Postoji mogućnost da Nikola očuva status Premijerligaša sa Zagrebom i da ti s Agrodalmom postaneš novi član Premijer lige. Kako bi izgledala vaša međusobna utakmica ako ostanete na trenerskim pozicijama? O nekakvom popuštanju neću ni pitati…
Moja ekipa bi dobila..naravno i u uzvratu, mislim kakvo je to pitanje – u šali govori Garma
Kako gledaš općenito na trenutno stanje u KK Zagrebu? Ona zlatna vremena, dok ste još obojica igrali u žutom dresu, nažalost, već su prošlo svršeno vrijeme.
Stanje u KK Zagreb je takvo kakvo jest, no ono je produkt nečijih (ne)djela..zlatna vremena Zagreba su uvijek bila protkana marljivim, bespoštednim radom,vizijom i dobrim odnosima, kako igrača,tako i funkcionera. Znalo se tko je struka, tko su igrači, a tko funkcioneri koji osiguravaju financije za miran rad. Ulaskom sumnjivih likova u klub, košarkaških kokošara i šibicara ta harmonija se debelo narušila. Struka je bila nestručna i jako malo vremena je provodila uz parket a jako puno uz funkcionere iz osobne koristi. Kupovalo se na veliko i na široko jer se izvlačila korist iz toga, provizija, kako želite..nije se radila ekipa, niti su se gradili odnosi, nego su se kupovali igrači u maniri pijanog rusa. Sada plaćaju za to, jer ispast iz lige koju godinu, konsolidirati igrački kadar i vratiti se, nije nikakav problem. Problem je puno dublji, a to su blokade, tužbe, nemogućnost nesmetanog rada i razvijanja mladih igrača koji ih čeka i u rangu niže.
Što se tiče Nikole i prve samostalne sezone, mislim da ga je dočekala nespremnog, i to jako nespremnog. Uzeti ekipu 5 dana pred prvenstvo, uskočiti iz pozicije pomoćnog trenera u sustavu gdje nisi ima pravo glasa u poziciju glavnog mislim da je nonsens. Bespredmetno je pričati o potezu njegovog prethodnika koji je to napravio nakon višegodišnjeg mandata u klubu. Potez bez mrvice poštovanja, Respecta, džentlmenstva. Zašto to govorim? Zato što se u tom roku ne može pripremit sezona, ni logistički, ni bazično, ni idejno. Sve što je radio radio je u hodu s dosta rukopisa prethodnog sustava koji izuzev Luke Božića ništa klubu nije donio. Ni bazu mladih domaćih igrača, ni borbu za vrh. Tek su se ove sezone pojavili neki novi klinci i ja im želim mnogo mnogo sati u dvorani i teretani, da se razviju kao osobe prvenstveno i kao igrači, jer potencijal se vidi.
U svakom slučaju, puno uspjeha bratu, neka ispuni zamišljeno u ovoj sezoni !
S obzirom da treniraš relativno mladu ekipu već dosta dugo, nameće se pitanje vidiš li nekog od svojih igrača kao budućeg igrača za viši rang?
Iskreno govoreći, 6-7 mojih igrača da su u punom trenažnom procesu(2 treninga dnevno) bi mogli participirati u bilo kojoj premijerligaškoj ekipi izuzev tri aba-ligaša..imaju potencijala, ali morate znati da su to sve momci kojima košarka nije prva opcija, za sada barem.
Svi su studenti ili u stalnom radnom odnosu tako da je iluzorno pričati što bi bilo kad bi bilo..ja se nadam da će se barem nekolicina njih nakon studija posvetiti profesionalnije košarci barem koju godinu da zadovolje svoj nagon, svoju dušu, svoje izazove..i da im to pomogne u daljnjem životu, formira ih kao osobe. Financijska priroda je trenutno kod nas tamnija strana medalje i ta činjenica umnogome otežava situaciju, u više pravaca.
I za kraj, pratio si sigurno sve ovo oko reprezentacije. Neki tvoj komentar na rezultate i stanje općenito oko reprezentacije bio bi…
Uffff…mislim da bi trebali napraviti jedan izolirani intervju samo na ovu temu
Problem hrvatske reprezentacije nije samo problem reprezentacije, nego pitanje hrvatske košarke općenito..konkretnije problem rada u hrvatskoj košarci.
Problem je financiranje, u zakonu sportu..treneri rade za crkavicu..mene je sram reći za koliko radim a vjerujem i većinu hrvatskih trenera. Pritom nimalo ne umanjujući vrijednost i poštovanje prema tome novcu i ne omalovažavajući činjenicu da ona dolazi iz džepa privatnika entuzijasta.
Rađa kaže treba se zatvoriti u dvoranu i radit. Naravno,..u idealnim uvjetima..a šta kod nas trener ima od toga..?? Gdje je njegova satisfakcija, gdje je njegovo vrijeme s obitelji i svojom djecom..? Gdje je njegovih 7 dana skijanja i 15 dana mora.. tri treninga dnevno sa djecom, pričati, razgovarati, odgajati, motivirati, komunicirati, pratiti ocjene u školi…time se bave treneri mladih. Oni stvaraju i odgajaju, a rade za crkavicu koju ni ne dobiju. Odakle da crpimo igrače nego od tuda..?? Košarka je odavno prestala biti posao br.1 većini košarkaških trenera.
I onda se čudimo što kvaliteta pada,nema igrača, bla bla.
Svi mi vidimo stanje, većina vidi i probleme, neki znaju i što bi trebali napraviti, ali jako jako rijetki imaju ideju što napraviti sada i ovdje u okolini u kojoj djelujemo, u postojećoj situaciji.
Pustimo priče iz davnina. 95% igrača A1 lige igra pro-bono..a uvelike se priča o sočnim trenerima, treneru strancu, koji sigurno ne bi došli za dnevnu skijašku kartu na Sljemenu.
Zakon o sportu nam treba.
Politika je uvijek bila zaštitnik sporta i izuzev par izoliranih privatnih slučajeva vidimo da stvari ne funkcioniraju.
Ne pričam samo o košarci.
U drugoj pak rečenici Stojko kaže da konobari zarađuju više od trenera, istina, tu i je problem. Hrvatska A vrsta može biti produkt klubova i rada u klubovima, na svim razinama.
Obrnuto nikako neće ići. Nijedna medalja ne bi promijenila stanje u klubovima.
To bi bila injekcija adrenalina koja bi nakon kratkog vremena izgubila djelovanje.
Svjedoci smo raznih prepirki, prepucavanja, dobacivanja, i perfidnih izjava, a u pozadini velike većine njih je ego govornika. To nam nikako ne treba.
Što se tiče aktualnosti oko izbornika, jednostavno ne mogu vjerovati da smo kadri uvijek dva tri imena vrtjeti u krug. Mi bi po osmi put,doveli Repešu, Spahiju, Perasovića, čak i trenera stranca?!?!?!?! Što je s Nazorom koji je koliko znam osvojio 8 medalja sa mladim generacijama koje su sada u A vrsti..?? Koji je razlog,kriterij..??Pa on je barem već 4 godine trebao biti izbornik A vrste.
Spahija je nakon jedne medalje s mladom vrstom (SP Tokyo 2001 srebro), znam jer sam bio član iste, postao višegodišnji izbornik A vrste. Zašto? Pa netko je stajao iza njega, netko ga je gurnuo u priliku ,netko tko je odlučivao, a Spahija je postao vrhunski trener kojeg i dan danas pamtim samo po dobrome i profesionalnome. Čovjek je iskoristio priliku, radio na sebi, ulagao u sebe i danas je tu gdje je.
Što je sa Draženom Anzulovićem..zašto je on preskočen u vrijeme kad je bilo logički da on preuzme vrstu? Previše ega, sitnih interesa i kokošarenja je prisutno i pati košarka..pate klubovi i nedostaju osmjesi na licima. Za ne povjerovati je da u nijednom krugu možebitnih izbornika nitko ne spominje Slavena Rimca koji je napravio košarkaško čudo one godine s onakvim izborom igrača u Ciboni, ali stvorivši ekipu.
Što napraviti? Nema čarobnog štapića..raditi na svim poljima..kako na 28×14 tako i u kancelarijama gdje egu i sitnim interesima bilo smjelo biti mjesta, gdje bi hladne studiozne glave trebale donositi odluke s uvijek spremnom B opcijom, za boljitak svih nas koji volimo ovaj sport, za gledatelje koji gledaju ovaj sport da im vrati osmjeh na lice, a ponajviše zbog mladih naraštaja koji dolaze.
Zahvaljujemo se Jošku na razgovoru i njemu i njegovim momcima želimo puno sreće u budućnosti.