Ove sezone, više nego ikada prije, mladi domaći igrači i treneri su u prvom planu na hrvatskoj košarkaškoj sceni. Razlog tome je, bez ikakve sumnje, teška financijska situacija u klubovima koji se sve više moraju oslanjati na mlade (jeftine) domaće snage kako bi preživjeli ova teška vremena. Doduše, žalosno je da smo morali dočekati krizu da se to dogodi, no svakako veseli podatak da su rosteri hrvatskih klubova puni mladim igračima i da na klupama sedam hrvatskih prvoligaša sjede treneri do 40 godina starosti.
Međutim, iako pod pritiskom dugova i poteškoća koje iz sezone u sezonu dovode u pitanje opstanak kluba, ta činjenica kao da ne vrijedi za čelnike KK Đuro Đaković. Sportski direktor kluba Ivica Kardum, inače dobar prijatelj svemoćnog predsjednika HKS-a Danka Radića i brat člana upravnog odbora HKS-a Ante Karduma, alfa i omega je slavonskobrodskog prvoligaša. Prema riječima sugovornika bliskih klubu, on je čovjek koji vuče sve konce, koji sve dočeka i otprati i glavni je odgovoran za vođenje kluba, selekciju igrača i trenera te rad u mlađim kategorijama.
Ako uzmemo, dakle, u obzir nevjerojatan podatak, da su u posljednje tri sezone za klub nastupila 45 igrača, da je seniorsku momčad vodilo 8, a juniore 4 trenera, možemo zaključiti da je gospodin Kardum odgovoran i za rezultate koje klub postiže. A rezultati su ispod svake očekivane razine. Unatoč velikim ambicijama, Đuro Đaković je drugi put u tri godine igrao Ligu za ostanak i ispao u prvom krugu Balkanske lige. U tom periodu nije afirmirao niti jednog mladog igrača, u smislu davanja konkretnog doprinosa prvoj momčadi, dok prazne tribine unatoč besplatnom ulazu u dvoranu Vijuš, govore same za sebe.
Uz kontinuitet nekvalitetnog i nesustavnog rada seniorske momčadi i konstantno dovođenje i izmjenjivanje igrača sa strane, odabrana su i nestručna rješenja za mlađe kategorije. Reflektirajući se na sezonu koja je iza nas, spomenuti ću da je od 13 igrača koji su dovedeni kao pojačanja, njih 8 tijekom sezone napustilo Slavonski Brod, dok su samo dva mlada domaća igrača dobila značajniju minutažu u prvoj momčadi. Tek toliko, dojma sam, da zadovolje formu pravila zaštićenog igrača, bez značajnijeg učinka koji bi bio od koristi momčadi.
Naprosto je neshvatljiva takva politika kluba, kada je poznato da u jednoj maloj sredini kakva je Slavonski Brod leži ogroman potencijal mladih igrača i trenera na kojima klub može graditi svoju budućnost, kako rezultatsku, tako i financijsku. No umjesto toga, ulaže se novac i daje prednost brojnim igračima izvana, unatoč tome što je klub u financijskim problemima. Za to vrijeme, mladi brodski igrači i treneri, iz godine u godinu, odlaze na marginu hrvatske košarkaške scene, a obećavajuće karijere odlaze u zaborav.
Mišljenja sam da klub na čelu sa sportskim direktorom jednostavno ili ne zna, ili ne želi dati podršku mladim domaćim snagama. Ništa drugo se i ne može zaključiti kada je svaki pokušaj za razvojem i guranjem u prvi plan brodskih igrača i trenera završio ili otkazom ili „sporazumnim“ raskidom ugovora.
Primjeri koji potvrđuju pravilo
Dolaskom u KK Đuro Đaković, mladi brodski stručnjaci Igor Kovačević i Krunoslav Krajnović pokušali su sustavnim radom kroz mlađe kategorije isprofilirati igrače koji bi u budućnosti bili nositelji igre seniorske momčadi. Bili su na najboljem putu, međutim, nije im dopušteno da završe posao koji su započeli.
Kovačević je, kao voditelj omladinskog pogona, isprofilirao cijeli niz mladih brodskih igrača poput Filipa i Tomislava Grgića, Andre Matuška, Karla Šutala, Marka Jelavića, Petra Živkovića, Mateja Kljajića, Marija Matasovića. U Valpovu je pronašao i Luku Pandurića. Ta generacija (1993. godište) se plasirala na Final Four juniorskog prvenstva Hrvatske. Gdje su svi oni danas?
Trener Kovačević je dobio otkaz sa mjesta trenera prve momčadi, no nije mu bilo ponovo ponuđeno mjesto voditelja omladinskog pogona s kojeg je, vidljivo je, postigao zapažene rezultate. Većini ovih igrača nije bio ponuđen profesionalni ugovor jer je procijenjeno da nisu na nivou kluba te su oni bili prisiljeni ili napustiti košarku, ili zaigrati u nižim ligama na amaterskom nivou.
Nakon Kovačevića stvari pokušava ponovo pokrenuti Krajnović koji, najprije također kao trener juniora, a zatim i kao trener prve momčadi, daje priliku nekim novim klincima: Pavlu Matušku (1995.), Marku Karloviću (1995.), Dominiku Šamiji (1994.) i Edinu Haviću (1995.) te dovodi Marka Bakovića (1993.), bivšeg juniora Cedevite s kojim klub potpisuje višegodišnji ugovor. Krajnović također biva ubrzo smijenjen, no kako niti njemu nije bilo ponuđeno mjesto u klubu, s njim su u drugi plan otišli i ovi mladi košarkaši.
Izdvojit ću primjere koji slikovito prikazuju odnos kluba prema brodskim igračima. Naime, KK Đuro Đaković je bez ikakve odštete raskinuo ugovor s Pavlom Matuškom, koji je u ovom trenutku možda najtalentiraniji mladi košarkaš na području Slavonije i Baranje. Bez ikakve podrške, Matuško donosi odluku o napuštanju košarke. Međutim, Kovačević ga dovodi pod svoje okrilje u KK Đakovo te do kraja sezone postaje jedan od najboljih igrača kluba. Primjera radi, u jednoj utakmici je zabilježio nevjerojatan učinak od 32 postignuta koša. A mogao je još dvije godine biti zaštićeni igrač u Đuri Đakoviću.
Drugi primjer je Pandurić. Klub je s njim također raskinuo ugovor te je on svoju sreću potražio u prvoligašu iz Darde. Tamo je dobio pravu priliku te je za prosječnih 34:25 minuta provedenih na parketu u A1 ligi ostvario učinak od 11.7 koševa, 3.7 skokova i 3.2 asistencije. Tim učinkom je, umjesto u Đuri Đakoviću, postao nositelj momčadi Vrijednosnice OS Darda i sudionik ovogodišnjeg izdanja All Stars-a, a prošle godine ostvario je zapaženu minutažu u U20 reprezentaciji i nema razloga da to ne ponovi i ove. Kakav učinak bilježe igrači zaštićenog godišta u Đuri Đakoviću? Kako se s njima radi?
Kao i za seniorsku, brojna promjena trenera je karakteristična i za juniorsku momčad. No za razliku od starijih profiliranih igrača, često mijenjanje trenera u najosjetljivijoj dobi (4 trenera u 3 godine) sigurno utječe na kvalitetan razvoj igrača. Posebno je to izraženo kada nakon stručnog i obrazovanog trenera na njegovo mjesto dođu oni koji to nisu. Sasvim sigurno, tu leži razlog zašto oni igrači, koji su imali tu sreću da se probiju do prve momčadi, nisu u stanju na pravi način odgovoriti zahtjevima koji su pred njih postavljeni u seniorskoj konkurenciji.
Nadalje, dugi niz godina klub je imao svoju drugu momčad koja se natjecala u A2 ligi pod imenom KK Klasije. Za tu momčad su nastupali juniori koje je klub razvijao, a oni su kroz to natjecanje tražili svoj put do prve momčadi. Neshvatljivo je zašto je klub ove sezone odustao od tog natjecanja. Javnosti je prezentirano da klupski proračun iznosi rekordnih 3 milijuna kuna. Kako to da se taj novac može rasporediti na nastup u Balkanskoj ligi i 13 igrača sa strane, a ne može na razvoj mladih igrača? Kome smetaju brodska djeca?
Izbornik reprezentacije U-19 Dražen Brajković objavio je popis igrača na koje računa za Svjetsko prvenstvo u Pragu od 27. lipnja do 7. srpnja. Među ostalima, na popisu se nalaze igrači iz A1 ligaša Jollyja, Osječkog Sokola, Zaboka, Darde i Šibenika. Trebam li uopće spomenuti da na popisu nema niti jednog igrača iz Đure Đakovića?
Kada već nije od matičnog kluba i reprezentacije, priznanje brodskom talentu stigla je iz SAD-a. Naime, mladi brodski krilni centar Mario Matasović pozvan je na St. John’s Northwestern vojnu akademiju u Delafieldu, državi Winsconsin te je nastupao za njihovu košarkašku momčad. No vrlo brzo su ga prepoznali i Western Michigan Broncosi i doveli ga na svoje sveučilište, gdje će nastaviti svoj košarkaški put.
Imati mladog igrača u momčadi, između ostalog, znači i veliku financijsku uštedu. Igraču iz Slavonskog Broda klub nije dužan plaćati troškove stanovanja i života. Prema tome, klubu bi trebao biti prioritet poticati i razvijati mlade domaće igrače. Stoga, nejasno je, kome je i zašto u interesu puniti roster igračima izvana?
Kako god bilo dosada, vodeći ljudi kluba imaju priliku krenuti ispočetka, novim putem, budući da na vrata kucaju novi talenti. To se najprije odnosi na generaciju brodskih juniora koju predvode Luka Kristijan (1996.), David Šmital (1997.) te najmlađi 14-godišnji Tino Šebalj, koji je već dobio priliku nastupati u dresu Cibone na međunarodnim turnirima te je bio jedan od najboljih igrača. Nadam se da će ovi mladići dobiti pravu priliku pokazati svoju kvalitetu i da će igrati značajnu ulogu u hrvatskoj i europskoj košarci.
Neven Plantak kao trajno rješenje?
Što se trenera tiče, rješenje za krizu igre i rezultata seniorske momčadi tražilo se u zadarskom stručnjaku Nevenu Plantaku, kojeg je sportski direktor Kardum smatrao boljim izborom od brodskih trenera koji su bili na raspolaganju. Međutim, to se nije pokazalo točnim, iako su brojke u smislu omjera pobjeda i poraza na njegovoj strani. Naime, Plantak je u A1 ligi imao samo jedan poraz manje od Krajnovića te je izgubio od glavnih konkurenata za Ligu za prvaka, u koju se nije uspio plasirati.
Nakon toga, trener Plantak pokazuje svoju moć u Ligi za ostanak koja je za klub praktično bila samo formalnost. On, naime, priprema momčad na maksimalni angažman i ostvaruje 7 pobjeda od kojih neke sa vrlo visokom razlikom. Sasvim suprotno, u susjednim A1 ligašima Senad Muminović i Zoran Helbich uspješno završavaju to natjecanje dajući priliku svojim mladim igračima od kojih su neki čak i 1998. ili 1997. godište. Zar je onda čudno da su Osječani na juniorskoj poluzavršnici ostavili odličan dojam savladavši i jaku Cibonu, da Baranjci ovaj vikend igraju kadetski Final Four Prvenstva Hrvatske, a da Brođana nema dvije godine na poluzavršnici, niti u mlađekadetskoj niti u kadetskoj niti u juniorskoj konkurenciji.
Sasvim sigurno, sportski je to potez zadarskog trenera. Međutim, zar nije bilo korisnije kroz Ligu za ostanak dati priliku mladim brodskim igračima kako bi klub od njih imao koristi u vremenu koje dolazi?
Osim toga, Plantak je izjavio da će kroz Ligu za ostanak stvarati momčad za sljedeću sezonu. Moram priznati da mi nije jasno na što je mislio. Kako će izgledati momčad za sljedeću sezonu kada su Ligu za ostanak odradili igrači za koje se unaprijed znalo da će napustiti Slavonski Brod? Zašto su na mjestu igrača zaštićenog godišta igrali Živković i Kljajić koji su za tu ulogu izlazno godište, a najbolji igrač 1995. godište Marko Karlović je dobivao minute na kapaljku i to u sasvim nevažnim trenucima utakmice? Zašto se Liga za ostanak nije iskoristila za vraćanje u život kapetana i najboljeg strijelca Mateja Karlovića, kojem su trebale utakmice povratka nakon izbivanja zbog ozljede? Umjesto na parketu, on provodi vrijeme na klupi i razočaran situacijom najavljuje odlazak iz kluba.
Osim na onoj stručnoj, Plantak podbacio je i na osobnoj razini u smislu prezentacije sebe i kluba. Naime, samo njemu svojstven i osebujan način vođenja momčadi nije naišao na odobravanje brodske publike. Onim malobrojnim gledateljima, među kojima su i djeca, koje je klub ovakvim rezultatima, načinom rada i besplatnim ulazom uspio privući na tribine, zaista je neugodno slušati trenera Plantaka koji nekontroliranom vikom i neumjesnim rječnikom časti svoje igrače. Imajući sve na umu, pitam se je li Neven Plantak najbolje rješenje za budućnost?
A budućnost je u ovome trenutku upitna zbog teške financijske situacije i dugova koji pritišću klub te je neizvjestan nastup u sljedećoj sezoni. U svakom slučaju, pravo je vrijeme za preispitivanje situacije i postavljenje stvari na svoje mjesto. Najprije se mora jasno utvrditi: Je li košarkaški klub u Slavonskom Brodu u gradskom ili privatnom vlasništvu? Ako je u gradskom vlasništvu, zašto grad dopušta da u klubu vlada jednoumlje koje ga je dovelo u ovu situaciju?
Ili je sprega čelnika kluba sa vrhom HKS-a iznad svega? Iznad košarke, građana Slavonskog Broda, navijača, pa i mladih trenera i košarkaša?
Mnogo je pitanja na koja se moraju dati odgovori. Vrijeme je za preuzimanje odgovornosti. I to u vrlo kratkom periodu. Do početka sljedeće sezone. Ili do novog članka u kojem ću pisati o pozitivnim promjenama i usponu brodske košarke.
Smatram da Slavonski Brod to zaslužuje i da ima sve preduvjete za kvalitetan rad i vrhunski rezultat.