Komentar: Kome je točno “zgusnuta” jedinstvena liga?

Prije dva dana smo na portalu Crošarka izvijestili kako su vodeći hrvatski klubovi predložili jedinstvenu ligu koja nije naišla na odobrenje glavnog tajnika Hrvatskog košarkaškog saveza (HKS) Željka Drakšića.

Argument neprihvaćanja ideje za boljitak, u prvom redu cjelokupne hrvatske klupske košarke, naveden je kao zgusnutost rasporeda natjecanja.

Jedina momčad koja bi mogla prihvatiti tu tezu je KK Cedevita, koji je jučerašnjim dopisom odbacio tu tezu, dapače, čak podržao projekt udruge ligaša bez obzira što su jedini koji će paralelno nastupati u Europi i u ABA ligi.

Teško je razumjeti činjenicu zgusnut raspored, odnosno za koga bi to točno bio zgusnut? Za medije? Za košarkaške dužnosnike? Ili pak za igrače? Za potonje zasigurno ne. Štoviše, mladi igrači trebaju što više utakmica, a ne Drakšićeve konzervativne neprihvatljive razloge koje u Savezu ne želi ili nije sposoban riješiti.

Za konkretan primjer ne trebamo odlazit vremenski daleko. Dovoljno je uzeti u obzir ovu sezonu u kojoj jedan Marko Ramljak igra od kraja rujna do kraja ožujka svega 27 utakmica (26 ABA lige i polufinale kupa Krešimira Čosića).  Prevedeno u 176 dana, znači od početka do kraja regularnog dijela regionalne lige, u prosjeku jedan mladi igrač Zadra, odnosno Splita, imao je utakmicu svakih 6,52 dana.

Kada k tome dodamo činjenicu da je filozofija ili sposobnost naših klubova spala na niske grane i da se radije razvijaju Travisi, Wrighti i Blasingamei, nego mladi igrači koji su žrtve kratkoročnog rezultata, jasno je da bi tom promjenom najviše profitirali upravo mladi igrači. Za informaciju samo, ta naša hrvatska filozofija je dovela jednog predstavnika u EuroCupu. Pohvale vrijedno.

I dok naši mladići sjede, kao oni u Dubrovniku, Slavonskom brodu, itd. i ne uspijevaju dobiti prostora (što igračkog, što medijskog) za svoj talent, u drugim košarkaško razvijenim državama klubovi se natječu u što više liga, a politika kluba određuje prioritet postizanja dobrog rezultata.

Neprihvatljivo za klubove i njihove godišnje budžete? Primjerice, u dosta nepoželjnom rasporedu imati tri gostovanja zaredom pa poći put Dubrovnika, Skopja i na kraju Beograda, u najmanju ruku je podcjenjivanje vodstva klubova.

U cijeloj toj priči nejasan je argument HKS-a, Drakšića, ili pak treće osobe koja se protivi jedinstvenoj ligi o kojoj smo već pisali. Doista nerazumljiv argument o kojem ćemo, nadam se, uskoro detaljnije moći pročitati.

Za kraj možemo nakratko odletjeti u 2011. godinu kada su u Sloveniji proveli takav model košarkaši Zlatoroga i Heliosa. Stvar potvrđena iz prve ruke bila je iznimno korisna, daleko od zgusnute, a mnogi su dijele mišljenja da je te godine regularni dio prvenstva, bez Krke i Union Olimpije (nastupali i u Europi), bio najbolji posljednjih godina.

U savezu pod hitno trebaju osobu za organizaciju termina susreta, jer ako je dosad štogod bilo zgusnuto u tom ne baš zgusnutom natjecanju je All-star, koji je zbog nesposobnosti doista postao višak u kalendarskoj košarkaškoj godini, a mogao bi itekako profitirati da je bilo malo više volje i htjenja. Bilo bi, ako ništa drugo, vrijedno pohvale.